Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (5)

Ovaj tjedan proletio je, unatoč kiši i hrpi posla koja me zaokupirala i uvjerila da još uvijek toliko toga ne znam. Hm, kad čovjek prestane biti u tom vježbenik state of mindu i postane samostalan radnik? 

Svaki suhi slobodan trenutak dragi i ja iskoristili smo za šetnju, čak i ako je puhao jugo poslije kojeg moramo liječiti glavobolju. Trudimo se živjeti zdravo pa jedno drugo tjeramo da odljepi gluteus s kauča i krene na fitness po šibenskim skalama. U našoj šetnji do gradske plaže uvjerili smo se da je naše lokotiranje pokrenulo u Šibeniku trend, jer je na šetnjici već dvadesetak lokota. Nekim je to otrcano, neki u tome vide priliku za prodaju željeza, ali romantičarima, kojih još ima, je to zgodan simbol ljubavi, pa ne čudi da je velik broj lokota zaključan, i velik broj ključića bačen u more, baš na Valentinovo.


Ovaj tjedan moje slatko kumče Eduard proslavio je 4. rođendan, i iako ne stanujem dovoljno blizu da ga posjetim, volim ga obradovati poklonom i podsjetiti da ima kumu koja ga jako voli i uvijek misli na njega. Otkad živim u Šibeniku, postala sam ovisna o slanju paketa, tete u pošti već su navikle da ja svako malo neki vrag šaljem, bile to razglednice ili sitnice koje znam da će razveseliti članove moje obitelji ili drage mi prijatelje. Kumića sam obradovala popularnim legićima, koje je sastavio s tatom u rekordnom vremenu!

 
Kad smo kod rođendana, i moj će uskoro, pa me dečko obradovao prvim ovogodišnjim rođendanskim poklonom - ovom velikom torbom petrolej boje u kojoj ću posao moći ponijeti kući i koja me gleda iz izloga već tjednima. Jeeeej! Hvala, dragi!


Da se razumijemo - rođena sam u ravnici, najbliži bazeni udaljeni su 20 km, a najbliža rijeka je Drava koja me već jednom skoro stajala života. Slavonci nemaju naviku zimske dane provoditi u bazenu, ali budući da smo tijekom godina pohranili kilograme čvaraka i kobasica u sebi, dragi i ja odlučili smo se na hrabar potez - postati korisnici lokalnog bazena. Iako totalni plivanje-virgini kupili smo i kape za plivanje, na Youtubeu se informirali how-to-staviti-kapu-za-plivanje-na-glavu i prvi tjedan otpilivali već stotinjak puta bazen po širini (25 m), dovoljno da danima budemo smežurani, da osjetimo klor na koži i da nas ruke toliko bole da jedva dižemo šalicu jutarnje kave. 


Krajem tjedna mijesili smo pite od jabuka i sira, koje me uvijek sjete na dom. Obožavam limun u prhkom tijestu, miris vanilijinog šećera u zraku i tople jabuke s cimetom - ima li što bolje na ovom svijetu? Ako niste obožavatelj pita, pogledajte seriju Pushing daisies, koja je mene obratila i zahvaljujući kojoj kad odrastem želim postati pie-maker!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Samoborski augtober (2)

Postaje mi sve jasnije da nisam sposobna pripremiti svoju djecu za ovaj svijet - teorija da sebe valja staviti na prvo mjesto ne ide mi u glavu, kad su u igri tiha pristojnost (koja uvijek vodi k prijeziru) i glasna ljubaznost (koja može - a i ne mora - izazvati sukob), uvijek ću izabrati potonju, reći ću im da vole ne razmišljajući o tome hoće li im ljubav biti uzvraćena, ne znam kakve obrve su u modi, nokte imam domesticus, uz prilog zanoktica, i ne propagiram nošenje najlonki/čarapa na sandale/natikače. Ono čemu ih mogu poučiti su knjige - da u njima pronalaze čaroliju i nove perspektive, da im obogate vokabular, da stvore od njih empatične i humane ljude - zato moja djeca prepoznaju imena Dragutina Tadijanovića i Mladena Kušeca u samoborskoj Aleji pjesnika, zato ih rastužuje most za Terabithiju, zato se pitaju je li bolje imati mozak ili srce i što o tome misli Čarobnjak iz Oza, zato se vesele božićnom vremenu, jer u njemu čitamo Kronike iz Narnije, zato su stvaritražitelji kao Pip...

Samoborski augtober (1)

Još otkad sam pogledala film " Train Dreams ", film u kojem ljepota i priroda igraju glavne uloge, želim pročitati nešto iz opusa Denisa Johnsona, po čijoj je noveli film u režiji Clinta Bentleyja i snimljen. Novela je originalno objavljena u The Paris Review 2002., a 2012. je bila finalist za Pulitzera (nažalost, te godine nije se dodijelio Pulitzer za fikciju, prvi put od 1977.) Jedina njegova knjiga koju sam na hrvatskom jeziku uspjela pronaći u knjižnici bila je knjiga "Isusov sin", koju sam ponijela na svoj mini odmor, i koju sam trebala čitati osunčana, kraj bazena. Sudba je htjela drugačije pa se naše ljetno izležavanje u Samoboru prometnulo u još jedan jesenski obilazak ovog šarmantnog gradića. Tomislavov trg 5 - gradska vijećnica (nekoć ured gradonačelnice u "Dolini sunca") Tomislavov trg 11 - ljekarna Mirka Kleščića K zlatnom anđelu Najstarija zgrada u Samoboru, zgrada pučke škole - iz 1601. Najstarija zgrada na središnjem trgu, s prelijepim gan...

Say hello to my little friend

Iznenada, možda zbog atmosfere " Maslačkova vina ", mitova o kojima sam pretjerano čitala ili zvuka steel gitare kojem se prepuštam ovog ljeta, shvatila sam - vrijeme je, vrijeme je za Donnu Tartt. Posljednji put kad sam čitala knjigu Donne Tartt , u potpunosti sam izgubila kompas, dani su mi se pretvorili u bakanalije kakvima pribjegava grozničavi obožavatelj književnosti - za doručak sam čitala "Tajnu povijest", za večeru slušala audioknjigu (postala sam ovisna o Donninom glasu), a između toga sam zamišljala vlastitu verziju filmske "Tajne povijesti". Zato, valjalo je ohanuti, očistiti knjiško nepce, pripremiti se za novu dozu Donne Tartt, za "Malog prijatelja". "Mali prijatelj" započinje poviješću obitelji Cleve, iako prezime protagonistice nije Cleve, nego Dufresnes. No, njezina majka Charlotte potječe iz osebujne južnjačke obitelji Cleve koja bi prepričavanjem događaja, suklađivanjem višeglasja i melodija, došla do jedine pjesme -...

Jenput u Karlovcu

Baš kao Jack Dawson u Renaultu iz 1912., moj muž sjedne za volan naše obiteljske pile i pita: "Kamo, gospođo?", a ja, nimalo zainteresirana za zvijezde, obično izreknem ime nekog sasvim običnog gradića koji nam je nadohvat ruke, a kojeg nikad ranije nismo posjetili, ili kojeg nismo pokazali svojoj djeci. Ovaj put bio je to - Karlovac, grad kojeg sam vezala uz gužvu na autocesti i uz oronuli autobusni kolodvor koji mi je bio jedna od postaja na putu do Šibenika tijekom tri godine mog života. Putovali smo od Samobora preko Jastrebarskog, a prva točka posjeta bila nam je Aquatika. Put preko Jaske Aquatika Som - maskota akvarija Aquatika je prvi i jedini slatkovodni akvarij u Hrvatskoj, za koji je sasvim logično da se nalazi u Karlovcu, gradu na četiri rijeke (Na Mrežnici se Kupa Korana Dobra!), i to uz samu Koranu. Interaktivni prikaz flore i faune svih naših rijeka te zanimljiva suvenirnica puna proizvoda lokalnih proizvođača zabavili su nas, a zabrinulo nas je upozorenje znan...

Samoborski augtober (3)

Kad god - bez pretjerivanja - kad god se pojavim u retfalačkom ogranku gradske knjižnice, nađe se netko tko posuđuje roman Jo Nesbøa (prema njegovoj web stranici, "Jo" zvuči kao engleska riječ "you," a "ø" in Nesbø zvuči kao samoglasnik u riječi " bomb " kad ju izgovara Inspector Clouseau, pa vi vidite). Obično su to gospođe u najboljim godinama, a i ja sam gospođa koja hrli ususret tim najboljim godinama pa sam odlučila preuzeti štafetu i po prvi put pročitati štogod od ovog popularnog norveškog pisca. Odlučila sam se za roman "Spasitelj", šesti po redu u serijalu o detektivu Harryju Holeu, u kojem on rješava slučaj ubojice iz Hrvatske. Ako nemate pojma o Jo Nesbøu, kao ja, valja znati da je riječ o nekoć burzovnom mešetru i novinaru koji je sada pisac za djecu i odrasle, ali i član rock banda Di Derre, koji voli outdoorsy aktivnosti (strastveni je penjač i već je osvojio i neke hrvatske stijene), kao svaki pravi Skandinavac. Njegova ...