Preskoči na glavni sadržaj

Ona je tu. U tuzi kiše.

Ovaj tjedan u posjetu mi je bila prijateljica pa smo nas troje obilno kafenisali, fino papali i šetali Šibenikom. Nakon što smo joj posljednji put mahnuli, i Krešimirov grad oprala je kiša pa smo ostatak tjedna proveli u horizontali, čitajući i gledajući filmove.


Pauze na poslu najčešće provodim uz knjigu otkad mi je stalna kompanjonka za kave na bolovanju, no, to mi ne pada teško - dok kolege tragaju za savjetima vezanima za struku, ja upijam mudrosti iz nekog zanimljivog štiva - knjige ili, pak, časopisa - od kojih čitam Ljepota i zdravlje (9,90 kn) ili Rolling Stone (15 kn). Kao i svaka žena, volim prolistati šarene ženske časopise (a pogotovo one povoljne!) jer me podsjete da je lijepo biti žena, pa makar dijelili i informacije o mršavljenju ili najnovijoj Severininoj obleki. Ovog tjedna bila sam posebno zrela i ženstvena - kupivši uz LJ&Z i novo izdanje knjige Harry Potter i odaja tajni.


Između čituckanja o zadržavanju preplanulog tena i čitanja superzanimljive biografije, pogledala sam i The Grand Budapest Hotel - najnoviji film Wesa Andersona, čarobnu pustolovinu koja će se svidjeti svima koji su voljeli njegov Moonrise Kingdom. Ako volite hotele, kolače, šarenilo i zanimljive priče o ljudima kojima jedan sudbonosni događaj promijeni život iz korijena - uživat ćete u priči o Zubrowki, gospodinu Gustavu H i njegovom potrčku Zerou. Ne škodi napomenuti da se u ovom filmu sastalo najbolje od Hollywooda - Ralph Fiennes, Jude Law, Edward Norton, Owen Wilson, Adrian Brody, Willem Dafoe, Jeff Goldblum, Bill Murray i dr.

Knjigu Davida Jasona, legendarnog Del Boya iz Mućki, već dugo želim pročitati i napokon sam je upecala u knjižnici. Baš kao što se moglo i očekivati, ovaj bestseler pun je njegovih dogodovština, ispričanih na duhovit način. Svim obožavateljima jedne od najboljih serija u povijesti televizije zasigurno će biti zanimljivo pročitati na kome je David utemeljio lik Dereka Trottera, odakle mu uopće uzrečica Lubbly jubbly, kako je postao glumac i na kojim radnim mjestima je, nakon napuštanja škole s 15 godina, brusio svoj glumački zanat i postao jedan od nagrađivanijih britanskih komičara.

U drugoj sezoni Gilmoreica Rory bezuspješno pokušava objasniti Lorelai da u školskoj torbi nosi roman, pripovijetke i biografiju jer nikada unaprijed ne zna za koji žanr će biti raspoložena. Njeno razmišljanje razumjet će svaki knjiški crv, a na njegovom tragu čitala sam ovoga tjedna i roman Tajnovita knjižnica gospodina Penumbre američkog autora Robina Sloana. Njegov glavni lik je web dizajner Clay Jannon koji se, nakon što biva otpušten s posla, zaposli u čudnovatoj knjižari koja ne prodaje najnovije knjiške poslastice, a ipak radi danonoćno. Uvijek padam na čudnovato i čarobno, tako sam i ovaj naslov poželjela smazati u jednom dahu. Međutim, kako za sada stvari stoje, priča o tajanstvenoj knjižari i tajnim društvima ipak me iznevjerila. Ono što se činilo kao materijal za potencijalno najbolju knjigu ever pomalo je nedorečeno i nedovoljno čarobno, isprekidano napornim informacijama koje će zaintrigirati samo zaposlenike Googlea. Jedino što ću smazati, čini mi se, je mirisna jesenska štrudla od bundeve, jabuka, orasa i cimeta.


Nemojte čitati Robina Sloana ovaj vikend, radije pogledajte film prikladna naziva - Le week - end (2013). Njegove glavne zvijezde su bračni drugovi iz Britanije koji se nakon mnogo godina braka vraćaju u Pariz, grad u kojem su proveli svoj medeni mjesec, kako bi oživjeli svoj uspavani bračni život. Impresionizam, pudlice, creme brulee, najromantičniji grad na svijetu i simpatični starci sve su što vam treba za romantičnu večer. Ako se još dvoumite, evo još jedan razloga zašto biste ga trebali pogledati - režirao ga je Roger Michell, autor Notting hilla, a napisao Hanif Kureishi, otac odlične knjige Buda iz predgrađa!

Primjedbe

  1. Davida Jasona škicam već jedno vrijeme u izlogu knjižare, nikako da naiđem na njega u knjižnici (ovo uopće nije čudna stalkerska rečenica, haha) :)

    Jesenska štrudla me zaintrigirala, mogao bi to biti moj novi kulinarski pothvat...

    I filmić mi se čini super, hvala na preporuci!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...