Preskoči na glavni sadržaj

Ona je tu. U tuzi kiše.

Ovaj tjedan u posjetu mi je bila prijateljica pa smo nas troje obilno kafenisali, fino papali i šetali Šibenikom. Nakon što smo joj posljednji put mahnuli, i Krešimirov grad oprala je kiša pa smo ostatak tjedna proveli u horizontali, čitajući i gledajući filmove.


Pauze na poslu najčešće provodim uz knjigu otkad mi je stalna kompanjonka za kave na bolovanju, no, to mi ne pada teško - dok kolege tragaju za savjetima vezanima za struku, ja upijam mudrosti iz nekog zanimljivog štiva - knjige ili, pak, časopisa - od kojih čitam Ljepota i zdravlje (9,90 kn) ili Rolling Stone (15 kn). Kao i svaka žena, volim prolistati šarene ženske časopise (a pogotovo one povoljne!) jer me podsjete da je lijepo biti žena, pa makar dijelili i informacije o mršavljenju ili najnovijoj Severininoj obleki. Ovog tjedna bila sam posebno zrela i ženstvena - kupivši uz LJ&Z i novo izdanje knjige Harry Potter i odaja tajni.


Između čituckanja o zadržavanju preplanulog tena i čitanja superzanimljive biografije, pogledala sam i The Grand Budapest Hotel - najnoviji film Wesa Andersona, čarobnu pustolovinu koja će se svidjeti svima koji su voljeli njegov Moonrise Kingdom. Ako volite hotele, kolače, šarenilo i zanimljive priče o ljudima kojima jedan sudbonosni događaj promijeni život iz korijena - uživat ćete u priči o Zubrowki, gospodinu Gustavu H i njegovom potrčku Zerou. Ne škodi napomenuti da se u ovom filmu sastalo najbolje od Hollywooda - Ralph Fiennes, Jude Law, Edward Norton, Owen Wilson, Adrian Brody, Willem Dafoe, Jeff Goldblum, Bill Murray i dr.

Knjigu Davida Jasona, legendarnog Del Boya iz Mućki, već dugo želim pročitati i napokon sam je upecala u knjižnici. Baš kao što se moglo i očekivati, ovaj bestseler pun je njegovih dogodovština, ispričanih na duhovit način. Svim obožavateljima jedne od najboljih serija u povijesti televizije zasigurno će biti zanimljivo pročitati na kome je David utemeljio lik Dereka Trottera, odakle mu uopće uzrečica Lubbly jubbly, kako je postao glumac i na kojim radnim mjestima je, nakon napuštanja škole s 15 godina, brusio svoj glumački zanat i postao jedan od nagrađivanijih britanskih komičara.

U drugoj sezoni Gilmoreica Rory bezuspješno pokušava objasniti Lorelai da u školskoj torbi nosi roman, pripovijetke i biografiju jer nikada unaprijed ne zna za koji žanr će biti raspoložena. Njeno razmišljanje razumjet će svaki knjiški crv, a na njegovom tragu čitala sam ovoga tjedna i roman Tajnovita knjižnica gospodina Penumbre američkog autora Robina Sloana. Njegov glavni lik je web dizajner Clay Jannon koji se, nakon što biva otpušten s posla, zaposli u čudnovatoj knjižari koja ne prodaje najnovije knjiške poslastice, a ipak radi danonoćno. Uvijek padam na čudnovato i čarobno, tako sam i ovaj naslov poželjela smazati u jednom dahu. Međutim, kako za sada stvari stoje, priča o tajanstvenoj knjižari i tajnim društvima ipak me iznevjerila. Ono što se činilo kao materijal za potencijalno najbolju knjigu ever pomalo je nedorečeno i nedovoljno čarobno, isprekidano napornim informacijama koje će zaintrigirati samo zaposlenike Googlea. Jedino što ću smazati, čini mi se, je mirisna jesenska štrudla od bundeve, jabuka, orasa i cimeta.


Nemojte čitati Robina Sloana ovaj vikend, radije pogledajte film prikladna naziva - Le week - end (2013). Njegove glavne zvijezde su bračni drugovi iz Britanije koji se nakon mnogo godina braka vraćaju u Pariz, grad u kojem su proveli svoj medeni mjesec, kako bi oživjeli svoj uspavani bračni život. Impresionizam, pudlice, creme brulee, najromantičniji grad na svijetu i simpatični starci sve su što vam treba za romantičnu večer. Ako se još dvoumite, evo još jedan razloga zašto biste ga trebali pogledati - režirao ga je Roger Michell, autor Notting hilla, a napisao Hanif Kureishi, otac odlične knjige Buda iz predgrađa!

Primjedbe

  1. Davida Jasona škicam već jedno vrijeme u izlogu knjižare, nikako da naiđem na njega u knjižnici (ovo uopće nije čudna stalkerska rečenica, haha) :)

    Jesenska štrudla me zaintrigirala, mogao bi to biti moj novi kulinarski pothvat...

    I filmić mi se čini super, hvala na preporuci!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...