Preskoči na glavni sadržaj

10 stvari koje svatko treba naučiti/napraviti prije braka (dio 2.)

Jučer je u Šibeniku cijeli dan bila noć. Nebo je bilo kao ono iz Sandijeve pjesme, a lijevalo je kao da nema namjeru ikada stati. Dok su se šibenskim kalama slijevali slapovi, zakopala sam se u spise i nastojala obaviti što više posla prije godišnjeg odmora na koji, napokon, idem sljedeći tjedan - dva dana prije djevojačke zabave! Nakon burnog dana na poslu, ipak sam skupila snage i prošetala do Algoritma i odlučila naknaditi si duševne boli koje trpim jer sam opet, nakratko, ostala bez cimera. Pospremala sam i stan, sama prošetala rutom kojom uobičajeno šećemo udvoje, slušajući novi fenomenalni album U2, Songs of innocence, i zapravo, nakon dugo vremena, i uživala u samoći.

6. Popiti kavu sa sobom!

Mislim da bi svakome, prije braka, koristilo da bude sam svoj gazda. Nemojte me pogrešno shvatiti, ne mislim da bi ikome godilo dvije godine živjeti usamljeno, kao što sam ja živjela, ali nekoliko mjeseci samoće i samostalnosti svakome bi pomoglo da posloži svoje prioritete, da shvati kakav život želi živjeti i kakva osoba želi biti. Imam prijatelje koji ni dana nisu živjeli sami i kojima je neugodno sjediti u kafiću bez partnera za kavu - možda je i meni to nekada predstavljalo problem, ali danas znam da je privilegij popiti kavu nasamo.


7. Biti hrabar, ali znati i potražiti pomoć!

Kad smo kod prioriteta, dugo mi je u životu trebalo da shvatim da ne moram uvijek biti jaka i da nije sramota izjadati se ili, ne daj Bože, potražiti pomoć - bez obzira što ljudi o tome mislili. Nijednu prepreku u životu nisam preživjela sama, pa bih onima koji održavaju imidž ja-sam-uvijek-nasmijan-i-moj-život-je-savršen preporučila da pronađu dobro uho koje će ih saslušati, prije nego bude kasno. Napokon, brak je partnerski posao - i koliko god vi bili sposobni i samouvjereni, niti jedan problem nećete sami riješiti.


8. Podijeliti poslove!

U braku svatko ima svoju ulogu pa je prije izgovaranja "Uzimam" važno da svatko sazna u čemu je dobar i što u brak može uložiti. Zaboravite znanje i vještine koje pokušavate ponuditi budućim poslodavcima, za dobro funkcioniranje kućanstva potrebna je kvalitetna podjela poslova, ali i suradnja. Što prije saznate tko je bolji u izračunu potrošnje struje, a tko u peglanju - to će vam biti lakše.


9. Iskoristiti dan!

Da bi čovjek mogao biti srodna duša drugom biću, mora znati uživati u životu - uzeti od svakog dana ono najbolje i ne misliti o braku kao o kavezu u kojem ćete dočekati senilnost, gastritis i osteoporozu. Ljudi koji još uvijek imaju osjećaj da se nisu "iživjeli" vjerojatno neće biti spremni za bračni život sve dok ne shvate da njihov suprug ili supruga u njihovom životu može samo otvoriti nove horizonte, a ne ograničiti ih.

10. Prihvatiti svog partnera!


Najiskrenije priznajem, trebalo mi je više od desetljeća da prestanem od svog dragog očekivati da se prilagodi mojim pravilima igre i da se pomirim s tim da on nikada neće postati muškarac bez mane, sve da ja dubim na glavi. Kad nešto isplaniram, potrudit ću se to i ostvariti. Ne vjerujem u igre na sreću, ne vjerujem da je ono što se dobije na pladnju vrijedno, ali vjerujem da trud mora uroditi plodom, kad tad. Međutim, uzaludan mi trud - njega nisam uspjela promijeniti, baš kao ni on mene. I hvala Bogu na tome, jer, da jesam, vjerojatno me nikad ne bi izluđivao, živcirao i iznenađivao, pa bi moj život bio dosadan i predvidljiv!

Primjedbe

  1. Ajme još malo! :) Kad prođe sve oko vjenčanja nadam se nekom serijalu postova "Kako preživjeti vjenčanje" i slično :))

    OdgovoriIzbriši
  2. Naravno, opisat cu sve zgode i nezgode kao pouku buducim udavacama! :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...