Preskoči na glavni sadržaj

10 stvari koje ću napraviti kad postanem gospođa

Za deset dana prošetat ću do oltara s ljubavi svog života. Ne govorim to onako kao sintagmu koja se već izlizala od prevelike uporabe, govorim to kao činjenicu koja je jasna kao Sunce oko kojeg se okreće naš šareni planet. Imali smo problema, svađali smo se, ma koga zavaravam - još uvijek se svađamo, još uvijek od drame po sobi lete stvari, lete riječi koje nismo htjeli izreći... - ali uvijek smo bili jedno uz drugo - u sreći i u tuzi, u zdravlju i u bolesti. Ipak, dati mu obećanje pred Bogom i našim najdražima nešto je o čemu sam maštala godinama, a što sam posebno iščekivala sve ove mjesece. Pitali su me je li vjenčanje stvarno big deal kao u filmovima. Meni jest, i iako sam uživala u pripremama za njega, ono što zapravo iščekujem je sladak bračni život, a ne sam dan vjenčanja. Čak i da sve pođe po zlu, da padaju sjekire, nas dvoje ćemo se voljeti i smijati tog dana bez prestanka. Neće se u našim životima ništa posebno izmijeniti, samo ćemo svoju ljubav izjaviti pred svima i nestrpljivo iščekivati sljedeću eru našeg života!


A, kad postanem njegova supruga, ovo ću prvo napraviti:

1. Poljubiti mladoženju
Nadam se da ću u tom jednom savršenom trenutku zaboraviti na sve sitnice koje na dan vjenčanja nisu išle po planu i uspjeti uživati u činjenici da sam, nakon trinaest godina, napokon postala supruga divnom muškarcu.


2. Plesati do fajrunta
Znate ono, treba plesati kao da te nitko ne gleda? Ima li bolje prigoda za to od vlastitog vjenčanja? Planiram plesati i uživati do jutra, ili barem dok mi bolna stopala budu dopustila!

3. Uživati u torti
Nije da sam se u posljednje vrijeme suzdržavala od slastica - uvijek su me nekako pronašle. Ipak, nisam u njima uživala punim srcem, osjećajući strašnu grižnju savjesti pri pomisli na bijelu haljinu u koju se uskoro moram uvući, tako da će naša torta biti najslađa torta u mom životu!


4. Protresti događaje s obitelji
Jedva čekam ručak na dan poslije vjenčanja, kada će svi biti opušteni, kad će fina obleka biti bačena u košaru za pranje rublja, a žuljevite noge u cipelama bez potpetica. Tko je što radio, tko pati od najvećeg mamurluka - sve ću htjeti čuti!

5. Unfollowati sve stranice na Facebooku na temu vjenčanja
Ovo vam zasigurno zvuči besmisleno, ali ne biste vjerovali koliko na društvenim mrežama ima stranica na temu vjenčanja. Svaka prava bride to be lajkala ih je poveći broj, a kako je s organizacijom vjenčanja gotova - tjedan poslije vjenčanja savršeno je vrijeme za odznačiti ih.



6. Odriješiti kesu
Nažalost, valja vratiti vjenčanicu i platiti sve usluge obavljene na dan vjenčanja. No, sve će to biti zaboravljeno u trenutku kad se budemo prisjećali našeg vjenčanja kad budemo stari i naborani.

7. Ošišati se
Moja kosa već mjesecima žudi za novom frizurom. Ova duga kosa uopće nije za mene, pa sam planiranju nove frizure posvetila više pažnje nego frizuri dostojnoj mladenke.


8. Promijeniti dokumente
Nelagodno, ali nužno je, uslijed promjene prezimena, promijeniti osobne dokumente, što će me koštati minimalno stotinjak eura, kažu. Muž će platiti :)

9. Otići u shopping
Budući da dolazi jesen, savršeno je vrijeme za posjetiti shopping centar i počastiti se toplijim kombinacijama. Jeeeej!


10. Uživati na medenom mjesecu
Pitaju nas stalno gdje ćemo na medeni mjesec. Budući da nije lako organizirati i održati vjenčanje s dvadesetak dana godišnjeg odmora na raspolaganju, nekoliko dana u Slavoniji bit će nam dovoljno da doživimo lijepe i romantične trenutke medenog mjeseca. Jedva čekam!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...