Preskoči na glavni sadržaj

10 stvari koje ću napraviti kad postanem gospođa

Za deset dana prošetat ću do oltara s ljubavi svog života. Ne govorim to onako kao sintagmu koja se već izlizala od prevelike uporabe, govorim to kao činjenicu koja je jasna kao Sunce oko kojeg se okreće naš šareni planet. Imali smo problema, svađali smo se, ma koga zavaravam - još uvijek se svađamo, još uvijek od drame po sobi lete stvari, lete riječi koje nismo htjeli izreći... - ali uvijek smo bili jedno uz drugo - u sreći i u tuzi, u zdravlju i u bolesti. Ipak, dati mu obećanje pred Bogom i našim najdražima nešto je o čemu sam maštala godinama, a što sam posebno iščekivala sve ove mjesece. Pitali su me je li vjenčanje stvarno big deal kao u filmovima. Meni jest, i iako sam uživala u pripremama za njega, ono što zapravo iščekujem je sladak bračni život, a ne sam dan vjenčanja. Čak i da sve pođe po zlu, da padaju sjekire, nas dvoje ćemo se voljeti i smijati tog dana bez prestanka. Neće se u našim životima ništa posebno izmijeniti, samo ćemo svoju ljubav izjaviti pred svima i nestrpljivo iščekivati sljedeću eru našeg života!


A, kad postanem njegova supruga, ovo ću prvo napraviti:

1. Poljubiti mladoženju
Nadam se da ću u tom jednom savršenom trenutku zaboraviti na sve sitnice koje na dan vjenčanja nisu išle po planu i uspjeti uživati u činjenici da sam, nakon trinaest godina, napokon postala supruga divnom muškarcu.


2. Plesati do fajrunta
Znate ono, treba plesati kao da te nitko ne gleda? Ima li bolje prigoda za to od vlastitog vjenčanja? Planiram plesati i uživati do jutra, ili barem dok mi bolna stopala budu dopustila!

3. Uživati u torti
Nije da sam se u posljednje vrijeme suzdržavala od slastica - uvijek su me nekako pronašle. Ipak, nisam u njima uživala punim srcem, osjećajući strašnu grižnju savjesti pri pomisli na bijelu haljinu u koju se uskoro moram uvući, tako da će naša torta biti najslađa torta u mom životu!


4. Protresti događaje s obitelji
Jedva čekam ručak na dan poslije vjenčanja, kada će svi biti opušteni, kad će fina obleka biti bačena u košaru za pranje rublja, a žuljevite noge u cipelama bez potpetica. Tko je što radio, tko pati od najvećeg mamurluka - sve ću htjeti čuti!

5. Unfollowati sve stranice na Facebooku na temu vjenčanja
Ovo vam zasigurno zvuči besmisleno, ali ne biste vjerovali koliko na društvenim mrežama ima stranica na temu vjenčanja. Svaka prava bride to be lajkala ih je poveći broj, a kako je s organizacijom vjenčanja gotova - tjedan poslije vjenčanja savršeno je vrijeme za odznačiti ih.



6. Odriješiti kesu
Nažalost, valja vratiti vjenčanicu i platiti sve usluge obavljene na dan vjenčanja. No, sve će to biti zaboravljeno u trenutku kad se budemo prisjećali našeg vjenčanja kad budemo stari i naborani.

7. Ošišati se
Moja kosa već mjesecima žudi za novom frizurom. Ova duga kosa uopće nije za mene, pa sam planiranju nove frizure posvetila više pažnje nego frizuri dostojnoj mladenke.


8. Promijeniti dokumente
Nelagodno, ali nužno je, uslijed promjene prezimena, promijeniti osobne dokumente, što će me koštati minimalno stotinjak eura, kažu. Muž će platiti :)

9. Otići u shopping
Budući da dolazi jesen, savršeno je vrijeme za posjetiti shopping centar i počastiti se toplijim kombinacijama. Jeeeej!


10. Uživati na medenom mjesecu
Pitaju nas stalno gdje ćemo na medeni mjesec. Budući da nije lako organizirati i održati vjenčanje s dvadesetak dana godišnjeg odmora na raspolaganju, nekoliko dana u Slavoniji bit će nam dovoljno da doživimo lijepe i romantične trenutke medenog mjeseca. Jedva čekam!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...