Preskoči na glavni sadržaj

Sve što znam o vjenčanjima naučila sam od Gilmoreica (2)

Kad muškarac zaprosi ženu, njoj glavom najčešće prođu svi uzorci cvijeća i sve fotografije mladenaca koje je ikad vidjela i poželjela za svoje vjenčanje. Istog tog trenutka ona počinje planirati svoje vjenčanje, od onog bajkovitog, filmskog, tematskog - ukratko - neostvarivog ukoliko ne raspolaže s milijun dolara, pa sve do realnog, za hrvatske prilike normalnog, vjenčanja. Tako sam i ja krenula, i na vrijeme prekinula maniju - sjetivši se Sookie i njene prve faze vjenčanja.

5. Labudovi i patuljci su too much, a žuta boja kao tema vjenčanja baš ne odiše elegancijom

Emily je procijenila Sookie kao luckastu osobu koja voli šarenilo i preporučila joj da na svom vjenčanju ima patuljke i  gljive koje plešu, što se Sookie učinilo odličnom idejom - sve dok njezin budući suprug nije shvatio da je sve otišlo predaleko i da polako gubi svoju bride to be. Sve me to podsjetilo da je za lijepo vjenčanje ključno da ga mladenci zajedno organiziraju. Moj dragi i ja zajedno smo birali fotografa, bend, izrađivali dekoracije, a bio je uključen i u izbor vjenčanice - na što me inspirirala Lorelai pojavivši se u haljini pred Lukeom.


6. Ako netko od mladenaca odgodi vjenčanje - ono se nikad neće dogoditi

Hvala Bogu, nisam to doživjela na svojoj koži, ali u Gilmoreicama se pokazalo da odgoda vjenčanja rezultira udaljavanjem budućih mladenaca i neizbježnim prekidom. Don't do it. Trebate razmisliti o svim mogućim prednostima, manama i strahovima prije nego se u planiranje vjenčanja uopće upustite. A jednom kad se za bračni život odlučite, svi usputni problemi trebali bi biti piece of cake.


7. Nošenje majčine vjenčanice nije uvijek najbolja ideja

Iako moja majka još uvijek u bakinom ormaru čuva svoju vjenčanicu, nikada mi nije palo napamet da ju obučem na dan svog vjenčanja - iako sam veliki obožavatelj mode '80.-tih. Kao i moja majka, a i svaka mladenka prije i poslije nje, i ja sam htjela samo svoju haljinu (relativno moju, budući da je iznajmljujem), onu pravu koju ću izabrati između njih stotinu. Izbor haljine pokazao se kao jedan od lakših izbora u organiziranju vjenčanja, hm, nadam se da neću požaliti, kao što je požalila Lane kad je ugledala vjenčanicu s hlačama.


8. Nije pristojno pozivati goste tjedan dana prije vjenčanja, a posebno ne bez, za njih unaprijed pripremljene, pozivnice 

Bontonu me uvelike naučila Emily Gilmore, a važno je znati što se smije, a što ne smije. I iako mi je tijekom nekoliko mjeseci napamet padalo još mnogo ljudi koje bih mogla pozvati na vjenčanje (jer su mi dragi, jer ih nisam dugo vidjela, jer vole plesati, jer su neki drugi ljudi otkazali dolazak i iz raznih drugih blesavih razloga), a koji se nisu našli na originalnom popisu gostiju, neću posegnuti za pitty inviteom - jer znam da se goste na vjenčanje ne smije zvati u prekratkom vremenu prije samog vjenčanja.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...