Preskoči na glavni sadržaj

#100happydays

Ukoliko ste obožavatelj društvenih mreža, sigurno ste primijetili da ovih dana njima vladaju izazovi. Dakako, nađe se među njima i poneki blesavi koji ipak obavi svoju zadaću i privuče pozornost na neke bitne stvari, ali se tu i tamo pojavi neki inspirativni, kao što je 100happydays izazov. Radi se o fenomenu koji nadahnjuje korisnike društvenih mreža da svaki dan na njima objave jednu fotografiju nečega što ih je usrećilo, bio to susret sa starim prijateljem, vragolije kućnih ljubimaca, lijep komad odjeće ili fina papica.

#100healthydays#smoothie#berries#morning

Možda to i niste primijetili, ali moj blog temelji se na mome nastojanju da svakoga dana u svom životu pronađem nešto lijepo, inspirativno ili vrijedno dijeljenja - što mi je u trenucima kad sam ga počela pisati bilo neizmjerno teško budući da sam se preselila na drugi kraj zemlje, da sam stanovala u 15 kvadrata vlažnog stana u nepoznatom gradu u kojem nisam imala prijatelja te da sam tek započinjala svoju "karijeru" i svakog dana se osjećala kao usamljeni tudum. Svoj projekt utemeljila sam na potrebi za happy mislima, i moram priznati da je njegova realizacija u moj život unijela pozitivne promjene.

#100happydays#secretsisters#greatmusic#beach#apple#andreimakine#reading

"Naša je kobna pogreška što tražimo trajne rajeve. Zadovoljstva koja se ne troše, trajne privrženosti, nježnosti koje imaju vitalnost lijana: drvo umire, ali njihove isprepletene stabljike nastavljaju se zelenjeti. Zbog te opsjednutosti trajanjem propuštamo tolike kratkotrajne rajeve, jedine kojima se možemo približiti tijekom svog munjevitog smrtničkog putovanja. Njihov sjaj često se pojavljuje na tako skromnim i prolaznim mjestima da se tu odbijamo zaustaviti. Radije svoje snove gradimo od granitnih blokova desetljeća. Vjerujujemo da ćemo biti dugovječni poput kipova."

Knjiga kratkih vječnih ljubavi, Andrei Makine

#coffeemakesmehappy#milkandcream#love
 
Pisala sam dnevnik godinama, ali sam primijetila da se praznom papiru redovito obratim kad sam tužna ili jadna ili kad imam potrebu svoj bijes ili frustracije istresti na nekoga. Takva terapija ponekad je bila djelotvorna, ali najčešće bi se sve te negativne emocije samo umnažale i činile još više štete. Ne kažem da je loše se jadati, ma hej, ja sam uvijek za jadikovke (čuvati sve u sebi nije zdravo!) - ali činjenica jest da na taj način samo liječimo posljedicu, ali ne i uzrok. Upravo zato, počela sam javno svoje žalopojke pretvarati u ono pozitivno u svakodnevici, posebno stoga jer sam se osvjedočila da rijetko tko na ovom svijetu voli slušati tuđe probleme, zaista ući u njihovu problematiku i pristupiti im s razumijevanjem i konstruktivnim idejama kada su one potrebne. Alergična sam na savjete tipa "Otpišite negativne ljude", jer nitko nije negativan sam po sebi, svatko može promijeniti stav, ali je to duuuuugotrajan proces kojemu gotovo nitko ne želi svjedočiti. 

#wellreadmenaresexy#reading#beach#onšalkovićajamakinea#love

Iako taj proces kod mene još traje, vjerujem da je izliječenje moguće! Naime, baš kao što stoji u projektu 100happydays, traženje tog silver lininga redovito dovodi do boljeg raspoloženja, širenja optimizma te primjećivanja ljepote života i zahvalnosti na njoj. 

Dakle, izazovite sebe da budete sretni najmanje sto dana zaredom, odrecite se crnih misli ili se izazovite na neki drugi način - činite dobro djelo sto dana zaredom, jedite zdravo sto dana zaredom (izazov je to koji je proslavila Sophie King dovevši se u formu za sto dana na blogu 100healthydays), odrecite se mobitela na sto dana, budite romantični sto dana zaredom, pročitajte što više knjiga u sto dana ili uvedite u svoj život pozitivne promjene na neki drugi način! Sretno!

#everydaywithgilmoregirlsisahappyday#figs#breakfast#100healthydays
Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...
Objavi komentar
Pročitajte više

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...
Objavi komentar
Pročitajte više

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...
Objavi komentar
Pročitajte više

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...
Objavi komentar
Pročitajte više

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...
Objavi komentar
Pročitajte više