Preskoči na glavni sadržaj

Što ćemo sutra kuhati? (2)

Često me uhvati kulinarska fjaka, potpuno sam lišena ideja što kuhati i čini mi se kao da neprestano ručamo jedna te ista, već provjerena, jela, a htjela bih nešto novo, nešto divlje. No, hvala Bogu, i onome tko stvori visoku tehnologiju, imamo Coolinariku po kojoj kopam u takvim slučajevima. Među svim receptima koji se na prvu čine fantastično, a ispadnu nezadovoljavajući, nađe se i neki za koji jednoglasno odlučimo da je dostojan upisivanja u našu bilježnicu recepata - jer ga imamo namjeru ponovno skuhati i smazati. Danas s vama dijelim neka od njih - link s receptom je u naslovu jela.

Oslić na fino
Jedan od takvih recepata je oslić bez glave koji tu i tamo u lokalnom dućanu bude na akcijskom sniženju i kojeg obično spremimo petkom. Zbog ovog oslića pripremljenog uz ljetno povrće prste ćete polizati!


Muškatna tikva s vratinom 
Ne znam zašto, ali jako volim narančastu hranu, bez mrkve mi obrok gotovo i ne prolazi. Uz nju, u zadnje vrijeme sam luda za butternut, iliti muškatnom, tikvom koja je savršena za pripremu kolača, ali i za glavna jela. Ova bundeva za mene je kraljica - bogata je omega 3 masnim kiselinama i vitaminima A, B i C, a siromašna mastima, što je razlog zašto je u jesenskom i hladnijem razdoblju jedemo barem dvaput tjedno.

Pikantna soja 
Vjerojatno sam već ranije spomenula da sam tijekom srednje škole i tijekom studija bila vegetarijanka. Iako sam se, radi zdravlja, vratila mesožderstvu, neka jela su mi i danas bolja u vegetarijanskoj varijanti, npr. pizza, špagete "bolonjez", ali i ovakvi gulaši od sojinih komadića koji su spremni za konzumaciju za pola sata. Plus preporuka - na količinu iz recepta stavite samo pola feferonke i trunčicu papra - osim ako volite zbilja vatrena jela.


Jesenska štrudla
Ovu štrudlu već sam spomenula, a zadnji put kad sam je složila je bila toliko ukusna da sam polovicu morala odnijeti stanodavcima na degustaciju, samo da je ne pojedem cijelu. Bundeva, jabuka i cimet - sve što mi treba za sreću! Poslužiti na kišni dan uz kavu i dobru knjigu.


Senf šnicle
Ove šnicle tipičan su specijalitet mađarske kuhinje prema kojoj smo mi, Slavonci, dosta orijentirani. Možda šnicle pripremate na sličan, gotovo klasičan način, ali žličica senfa upravo je ono što im je nedostajalo da se uvrste u jedno od omiljenih vam jela. Poslužite uz pire krumpir ili rižu i uživajte u pravom domaćem ručku.

A ako sve propadne, skuhajte kremastu zobenu kašu od mlijeka, zobenih mekinja, žlice meda i badema (a OK, možete i zacimetiti ako baš želite!), pokrijte se dekicom i čekajte sunce iza kiše!


Dobar tek!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...