Preskoči na glavni sadržaj

Groznica subotnje večeri

Kava nikad nije bila slađa od ove koju sam napravila vodom koju su mi iz cisterne natočili dragi vatrogasci! Ako niste upoznati sa situacijom - u Šibeniku se, u najmanju ruku, sprema nuklearni rat - ili se bar tako čini kad gledate penziće kako iz dućana izlaze sa six packovima vode, kao da više nikada neće imati priliku piti pitku vodu iz slavine. Naime, Krka je, uslijed obilnih kiša koje su poplavile Krešimirov grad i okolicu, onečišćena i voda nije ispravna za piće, niti kuhanje, niti kupanje. Ne moram ni reći da sam, dok su tu vijest dali u javnost, popila litru vode, oprala u njoj i oči, i zube, i ruke, ali i voće i povrće. Budem li umrla i morala zbog toga otkazati vjenčanje - bum ih sve tužil!


Subotnje jutro ipak je bez oborina, ali savršeno za sklupčati se pod dekicom i uživati u dobroj knjizi. Ovog vikenda čitat ću The secret garden Frances Hodgson Burnett, klasik napisan za djecu prije stotinu godina, ali kojeg vole pročitati i odrasli. Iako knjiga postoji i u hrvatskom prijevodu, nisam je nikada vidjela na polici knjižare ili knjižnice pa sam se počastila izdanjem na engleskom jeziku. Tijekom studija sam često čitala knjige na engleskom, ali sam se posljednjih godina ulijenila. Već prve stranice sjetile su me koliko engleski jezik može biti pitak. Nemojte me krivo shvatiti, lijep je i hrvatski jezik, ali čini mi se da se na engleskom jeziku lakše može postići taj poetični efekt. Budući da je osnovni motiv knjige moć prirode da izliječi svaku čovjekovu boljku, jedva čekam utopiti se u ponajboljem od engleske književnosti.


Osim knjige, pogledat ću ove subote barem jedan film, i to Bachelorette, iliti na naški - Djeveruše pod gasom (elegantan prijevod, nema što) - jer je sad savršeni trenutak za njega, budući da sam za sedam dana ja zvijezda subotnje djevojačke večeri! Wow, vrijeme je proletjelo! Kako sam do sada bila samo na tri djevojačke večeri, inspiracija mi je uvijek potrebna pa me baš zanima što čemu će me naučiti Kirsten Dunst i Isla Fisher, zločeste djeveruše. Jedno je sigurno, s filmom ili bez njega, za sedam dana s najdražim mi djevojakma jest ću čobi, plesati, smijati se, plakati, grliti se i nazdravljati do jutra! Nadam se da će dotad i popraviti ovu vražju vodu pa da neću biti krmeljava i smrdljivao kao što sam sada.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...