Groznica subotnje večeri

Kava nikad nije bila slađa od ove koju sam napravila vodom koju su mi iz cisterne natočili dragi vatrogasci! Ako niste upoznati sa situacijom - u Šibeniku se, u najmanju ruku, sprema nuklearni rat - ili se bar tako čini kad gledate penziće kako iz dućana izlaze sa six packovima vode, kao da više nikada neće imati priliku piti pitku vodu iz slavine. Naime, Krka je, uslijed obilnih kiša koje su poplavile Krešimirov grad i okolicu, onečišćena i voda nije ispravna za piće, niti kuhanje, niti kupanje. Ne moram ni reći da sam, dok su tu vijest dali u javnost, popila litru vode, oprala u njoj i oči, i zube, i ruke, ali i voće i povrće. Budem li umrla i morala zbog toga otkazati vjenčanje - bum ih sve tužil!

Subotnje jutro ipak je bez oborina, ali savršeno za sklupčati se pod dekicom i uživati u dobroj knjizi. Ovog vikenda čitat ću The secret garden Frances Hodgson Burnett, klasik napisan za djecu prije stotinu godina, ali kojeg vole pročitati i odrasli. Iako knjiga postoji i u hrvatskom prijevodu, nisam je nikada vidjela na polici knjižare ili knjižnice pa sam se počastila izdanjem na engleskom jeziku. Tijekom studija sam često čitala knjige na engleskom, ali sam se posljednjih godina ulijenila. Već prve stranice sjetile su me koliko engleski jezik može biti pitak. Nemojte me krivo shvatiti, lijep je i hrvatski jezik, ali čini mi se da se na engleskom jeziku lakše može postići taj poetični efekt. Budući da je osnovni motiv knjige moć prirode da izliječi svaku čovjekovu boljku, jedva čekam utopiti se u ponajboljem od engleske književnosti.

Osim knjige, pogledat ću ove subote barem jedan film, i to Bachelorette, iliti na naški - Djeveruše pod gasom (elegantan prijevod, nema što) - jer je sad savršeni trenutak za njega, budući da sam za sedam dana ja zvijezda subotnje djevojačke večeri! Wow, vrijeme je proletjelo! Kako sam do sada bila samo na tri djevojačke večeri, inspiracija mi je uvijek potrebna pa me baš zanima što čemu će me naučiti Kirsten Dunst i Isla Fisher, zločeste djeveruše. Jedno je sigurno, s filmom ili bez njega, za sedam dana s najdražim mi djevojakma jest ću čobi, plesati, smijati se, plakati, grliti se i nazdravljati do jutra! Nadam se da će dotad i popraviti ovu vražju vodu pa da neću biti krmeljava i smrdljivao kao što sam sada.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Pročitajte više

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Pročitajte više

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...

Pročitajte više

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...

Pročitajte više

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...

Pročitajte više

Šljokičasta žena

Pretraži ovaj blog