Preskoči na glavni sadržaj

Sve što znam o vjenčanjima naučila sam od Gilmoreica (1)

Svemu, osim onome čemu su me naučili roditelji, škola ili ulica, iliti sokak, naučile su me Gilmoreice, pa tajbitnijem o djevojačkim zabavama (zbog čega bih najradije djevojačku zabavu provela gledajući filmove Molly Ringwald ili barem penis Richarda Gerea), ali i o vjenčanima. 

Tijekom sedam sezona Gilmoreica, imala sam priliku vidjeti pripreme za brojna vjenčanja koja je Lorelai organizirala u Independence Innu, korejska vjenčanja u Kim's antiques, pripreme za Lorelaino vjenčanje s Maxom, Sookieno vjenčanje, budističko-adventističko vjenčanje Lane i Zacka, renesansno vjenčanje TJ i Liz, obnovu zavjeta Richarda i Emily, vjenčanje Lorelaine šefice Mije, vjenčanje Loganove sestre Honor i pretpripreme za Lorelaino vjenčanje s Lukeom. Dovoljno prilika za steći određeno iskustvo, zar ne? Pa evo što sam naučila.

1. Pjesma za prvi ples mora označiti novu fazu života

Volim kad Richard na obnovi zavjeta iznenadi Emily pjesmom Wedding bell blues, po kojoj je i čitava epizoda nazvana, pokazavši da romantika ne izumire s godinama ni stažem u braku. Svoju pjesmu za prvi ples izabrali smo baš kao mantru po kojoj želimo živjeti sljedećih par desetljeća.


2. Vjenčanje je riskantno i bez rasporeda sjedenja
Svaki moj dosadašnji pokušaj organiziranja rasporeda sjedenja pao je u vodu i vjerujem da je nemoguće složiti raspored tako da svakom gostu odgovara - čak i bez Lorelai koja ga namjerno želi poremetiti tako da ljudi koji se međusobno ne podnose sjede jedni do drugih.


3. Ako ne želiš prije vjenčanja isprobavati vjenčanicu, zapravo se ne želiš udati za dotičnog gospodina

Emily se na Lorelainoj djevojačkoj zabavi prisjetila kako je nestrpljivo iščekivala svoje vjenčanje, kako je svaku večer isprobavala haljinu zamišljajući Richardov izraz lica na dan vjenčanja. Za Lorelai je to bilo crveno svjetlo - ona, naime, prije vjenčanja s Maxom nije poželjela isprobavati vjenčanicu. Što da vam rečem, blago je reći - želim je isprobavati do besvijesti - ali ona je još uvijek u salonu!


4. Ako sama izabireš haljine za djeveruše, one će ti to predbacivati do kraja života

Možda bih u organizaciji vjenčanja i podlegla amerikanizaciji i izabrala sama kroj i boju haljina za djeveruše, ali s obzirom na Lorelaine pouke i činjenicu da su mi djeveruše sestre, svaka unikat na svoj način, njihovu individualnost bilo je nemoguće i pokušati zatrti.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...