Preskoči na glavni sadržaj

Sve što znam o vjenčanjima naučila sam od Gilmoreica (1)

Svemu, osim onome čemu su me naučili roditelji, škola ili ulica, iliti sokak, naučile su me Gilmoreice, pa tajbitnijem o djevojačkim zabavama (zbog čega bih najradije djevojačku zabavu provela gledajući filmove Molly Ringwald ili barem penis Richarda Gerea), ali i o vjenčanima. 

Tijekom sedam sezona Gilmoreica, imala sam priliku vidjeti pripreme za brojna vjenčanja koja je Lorelai organizirala u Independence Innu, korejska vjenčanja u Kim's antiques, pripreme za Lorelaino vjenčanje s Maxom, Sookieno vjenčanje, budističko-adventističko vjenčanje Lane i Zacka, renesansno vjenčanje TJ i Liz, obnovu zavjeta Richarda i Emily, vjenčanje Lorelaine šefice Mije, vjenčanje Loganove sestre Honor i pretpripreme za Lorelaino vjenčanje s Lukeom. Dovoljno prilika za steći određeno iskustvo, zar ne? Pa evo što sam naučila.

1. Pjesma za prvi ples mora označiti novu fazu života

Volim kad Richard na obnovi zavjeta iznenadi Emily pjesmom Wedding bell blues, po kojoj je i čitava epizoda nazvana, pokazavši da romantika ne izumire s godinama ni stažem u braku. Svoju pjesmu za prvi ples izabrali smo baš kao mantru po kojoj želimo živjeti sljedećih par desetljeća.


2. Vjenčanje je riskantno i bez rasporeda sjedenja
Svaki moj dosadašnji pokušaj organiziranja rasporeda sjedenja pao je u vodu i vjerujem da je nemoguće složiti raspored tako da svakom gostu odgovara - čak i bez Lorelai koja ga namjerno želi poremetiti tako da ljudi koji se međusobno ne podnose sjede jedni do drugih.


3. Ako ne želiš prije vjenčanja isprobavati vjenčanicu, zapravo se ne želiš udati za dotičnog gospodina

Emily se na Lorelainoj djevojačkoj zabavi prisjetila kako je nestrpljivo iščekivala svoje vjenčanje, kako je svaku večer isprobavala haljinu zamišljajući Richardov izraz lica na dan vjenčanja. Za Lorelai je to bilo crveno svjetlo - ona, naime, prije vjenčanja s Maxom nije poželjela isprobavati vjenčanicu. Što da vam rečem, blago je reći - želim je isprobavati do besvijesti - ali ona je još uvijek u salonu!


4. Ako sama izabireš haljine za djeveruše, one će ti to predbacivati do kraja života

Možda bih u organizaciji vjenčanja i podlegla amerikanizaciji i izabrala sama kroj i boju haljina za djeveruše, ali s obzirom na Lorelaine pouke i činjenicu da su mi djeveruše sestre, svaka unikat na svoj način, njihovu individualnost bilo je nemoguće i pokušati zatrti.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...