Preskoči na glavni sadržaj

Udajem se za dva dana!

Dva je dana do našeg vjenčanja! Ako ste se ikad pitali što uopće mladenke rade u zadnjem tjednu prije vjenčanja, uputit ću vas - lude! Trenutno ne znaš tko je luđi u našoj kući i familiji, svatko vodi neki svoj to do list i brine se oko tisuću stvari istodobno, ali valjda to tako mora biti da bismo u subotu svi mogli opušteno uživati u plodovima naše višemjesečne organizacije. U tom tonu, evo preporuka što učiniti u posljednjem tjednu prije svadbe, tijekom kojeg ćete se buditi s osjećajem zar-se-ovo-stvarno-događa - za sve udavače koje čitaju moj blog!

Popij kavu!
Iako je djevojačko veče proteklo uz puno grljenja, ljubljenja, emocija, smijeha, plesa i alkohola (kuma je osmislila koktel moga imena i neprestano je pazila da mi je on u ruci), kave i druženja s prijateljicama, ali i sestrama, nikad dovoljno! Tako ovaj tjedan ispijam čajeve (jer sam se otrovala na djevojačkoj zabavi) i kave s najdražim mi ženama, koje uzbuđeno pokazuju fotke svojih pomno izabranih haljina i željenih frizura. Jedva čekam sutrašnju večer, kad ćemo svi, nakon ukrašavanja sale i drugih priprema, sjesti i opušteno se pripremiti za dan D!

Organiziraj se!
Susreli smo se ovaj tjedan s predstavnicima benda, rasvjete, cvjećarne, foto studija i dogovorili protokol, u koji smo uputili i kumove, odijelo i haljina su u fazi konačnih prepravaka, našoj maloj djeveruši dali smo detaljne upute glede nošenja prstenja, kolači se peku sve u šesnaest, valja još platiti naknadu ZAMP-u, prognoza zvuči obećavajuće i subota ima potencijala biti najljepši dan u našem životu!


Uljepšaj se!
Naravno da mi je upravo jutros lice osvanulo s pet novih prištića, ali neću se oko toga zabrinjavati - moj beauty tim ima trikove za sanaciju svakog nedostatka! Wedding nokti već su spremni, još make up i frizura a la Kate Middleton i neće me se prepoznati!


Budi sama!
Neki dan sam uspjela uživati u kavi u Osijeku - lutala sam antikvarijatom, počastila se s knjigama i uživala u Cookie caffeu. Mislim da je važno u danima prije vjenčanja sabrati, pripremiti za ispovijed, oprostiti se od svoje djevojačke sobe i pozdraviti novi život koji počinje!


Ukradi trenutak!
U svoj gužvi, moglo bi se dogoditi da mladenka u posljednjem tjednu prije vjenčanja više vremena provede s budućom svekrvom koja je, zajedno s mladenkinom majkom, glavna organizatorica, nego s mladoženjom, pa bih svakoj mladenki preporučila da ukrade trenutak i provede ga s mladoženjom, kako bi se zajedno podsjetili da upravo vas dvoje predstavljate najbitniji sastojak velike zabave koju pripremate!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...