Udajem se za dva dana!

Dva je dana do našeg vjenčanja! Ako ste se ikad pitali što uopće mladenke rade u zadnjem tjednu prije vjenčanja, uputit ću vas - lude! Trenutno ne znaš tko je luđi u našoj kući i familiji, svatko vodi neki svoj to do list i brine se oko tisuću stvari istodobno, ali valjda to tako mora biti da bismo u subotu svi mogli opušteno uživati u plodovima naše višemjesečne organizacije. U tom tonu, evo preporuka što učiniti u posljednjem tjednu prije svadbe, tijekom kojeg ćete se buditi s osjećajem zar-se-ovo-stvarno-događa - za sve udavače koje čitaju moj blog!

Popij kavu!
Iako je djevojačko veče proteklo uz puno grljenja, ljubljenja, emocija, smijeha, plesa i alkohola (kuma je osmislila koktel moga imena i neprestano je pazila da mi je on u ruci), kave i druženja s prijateljicama, ali i sestrama, nikad dovoljno! Tako ovaj tjedan ispijam čajeve (jer sam se otrovala na djevojačkoj zabavi) i kave s najdražim mi ženama, koje uzbuđeno pokazuju fotke svojih pomno izabranih haljina i željenih frizura. Jedva čekam sutrašnju večer, kad ćemo svi, nakon ukrašavanja sale i drugih priprema, sjesti i opušteno se pripremiti za dan D!

Organiziraj se!
Susreli smo se ovaj tjedan s predstavnicima benda, rasvjete, cvjećarne, foto studija i dogovorili protokol, u koji smo uputili i kumove, odijelo i haljina su u fazi konačnih prepravaka, našoj maloj djeveruši dali smo detaljne upute glede nošenja prstenja, kolači se peku sve u šesnaest, valja još platiti naknadu ZAMP-u, prognoza zvuči obećavajuće i subota ima potencijala biti najljepši dan u našem životu!

Uljepšaj se!
Naravno da mi je upravo jutros lice osvanulo s pet novih prištića, ali neću se oko toga zabrinjavati - moj beauty tim ima trikove za sanaciju svakog nedostatka! Wedding nokti već su spremni, još make up i frizura a la Kate Middleton i neće me se prepoznati!

Budi sama!
Neki dan sam uspjela uživati u kavi u Osijeku - lutala sam antikvarijatom, počastila se s knjigama i uživala u Cookie caffeu. Mislim da je važno u danima prije vjenčanja sabrati, pripremiti za ispovijed, oprostiti se od svoje djevojačke sobe i pozdraviti novi život koji počinje!

Ukradi trenutak!
U svoj gužvi, moglo bi se dogoditi da mladenka u posljednjem tjednu prije vjenčanja više vremena provede s budućom svekrvom koja je, zajedno s mladenkinom majkom, glavna organizatorica, nego s mladoženjom, pa bih svakoj mladenki preporučila da ukrade trenutak i provede ga s mladoženjom, kako bi se zajedno podsjetili da upravo vas dvoje predstavljate najbitniji sastojak velike zabave koju pripremate!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Pročitajte više

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Pročitajte više

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Pročitajte više

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Pročitajte više

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...

Pročitajte više

Šljokičasta žena

Pretraži ovaj blog