Preskoči na glavni sadržaj

7 navika sretnog para

Danas moj dragi napušta naše gnijezdo i kreće put Slavonije kako bi se u subotu proveselio s dječacima s kojima je odrastao, igrao se vječnog mitraljeza (ne pitajte) i našutavao loptu po igralištima diljem našeg lijepog grada. Znam da je patetično, ali iako će mi tjedan dana ženske samoće (čitaj: čupkanja dlačica, pilinga, maskica, kupkica) prije vjenčanja dobro doći, on će mi užasno nedostajati. Sve to iz jednostavnog razloga – malo je toga što nas dvoje ne radimo zajednički. Znam da postoje parovi koji se, pored raznih obveza, vide samo prije spavanja, ali to nije za nas. Odavno smo se uvjerili da nijedan doživljaj nije potpun ako ga nismo podijelili jedno s drugim, stoga se nadam da ćemo svoje navike zadržati i u braku.

1. Šetnja ili zajednička sportska aktivnost

Da budemo jasni, ja sam antitalent za sport. Pokušavala sam tijekom svog života postati rukometašica, tenisačica i košarkašica (s 163 cm visine – yeah, right!), ali nijedan me sport dovoljno dugo nije interesirao. Imala sam faze teretane, u školi išla na badminton i tjerala se na jogging (najčešće u proljeće kad obilje peludi, na koju sam alergična, pluta po zraku – divota!), i tek sam sada shvatila zašto sam naviku bavljenja sportskim aktivnostima stekla tek nedavno – bile su mi dosadne jer se nisam njima bavila u pravom društvu! Dragi i ja zajedno idemo na plivanje ili duge šetnje, i to je definitivno nešto što bih preporučila svim parovima. U zdravom tijelu jest zdrav duh – a vrijeme provedeno u bazenu ili u šetnji prilika je za razgovore koje sigurno ne bi vodili dok vam televizija odvlači pažnju.


2. Gledanje filmova

Nemojte me krivo shvatiti, volim ja i izležavanje pred TV-om, a gledanje filmova naš je lifestyle, i trudimo se barem jednom tjedno imati movie night poput Gilmoreica. Iako se prije gledanja filma redovito posvađamo, jer on voli ratne akcije i slične uzbudljive žanrove, a ja bih rado gledala povijesnu dramu, romantičnu komediju, ili ne daj, Bože, crno bijeli film s Bette Davis, ipak se uspijemo naći na pola puta, baš kao Neda Ukraden, i provedemo večer glupirajući se uz film, tijekom kojeg ja stalno brbljam, a on onda mora vraćati film unatrag da bi vidio ono što je propustio zbog mog brbljanja.


3. Tko kuha, ne pere suđe

Ne znam točno kad je nastalo ovo naše pravilo, ali striktno ga se držimo otkad dijelimo kućanske poslove – jedno kuha, drugo pere suđe. Do sada se to pravilo pokazalo kao učinkovito i definitivno predstavlja način da oboje sudjelujemo u spremanju jela. Volim kad se oboje petljamo po kuhinji, otkrivamo nove fine recepte, a pogotovo naše petke navečer kojima običavamo pustiti glumpavu pop glazbu i peći kolače.


4. Zajednički odlazak na misu i zajednička molitva

Odlazak na misu vrlo nam je bitan, pogotovo otkad smo zaručeni i otkad smo odslušali zaručnički tečaj koji nam je oboma jako svidio i inspirirao nas da budemo jedno drugome najbolji zaručnici koji možemo biti. Čak i kad smo umorni ili nam je dan bio loš, jedno drugo inspiriramo na zajedničku molitvu koja se, izmoljena uglas, uvijek čini jačom i značajnijom. Nadamo se da ćemo je jednog dana prenijeti i na svoju djecu.


5. Alone time

Iako najradije provodimo vrijeme jedno s drugim, da bismo ga više cijenili, dajemo jedno drugome prostora i za alone time – bila to kava s prijateljima, proba zbora, čitanje knjige, gledanje utakmice, uživo ili na televiziji, ili neka druga aktivnost – nakon nje, uvijek je lijepo vratiti se kući.


6. Zajednička putovanja

Iako još uvijek nismo premobilni i nemamo velika primanja, kad god nam se pruži prilika, volimo putovati. Pri tome ne mislim na veeelika putovanja, ta nikada zajedno upotrijebili putovnice! Ali, volimo otkrivati zajedno svijet oko nas, pa makar to bili i gradovi ili sela u čijoj blizini živimo. Toliko je ljepote u ovoj našoj zemlji - od dvoraca u Zagorju do mandarina uz Neretvu - voljeli bismo je jednom obići cijelu.


7. Romantika
Iako smo zajedno već trinaest godina, od doba kad smo se nalazili poslije školske nastave i na klupicama našeg grada dijelili poljupce, pa sve do danas kad smo stari penzići – njegujemo romantiku u svojoj vezi. Trudimo se jedno drugo iznenaditi doručkom u krevet, sitnicom na koju naletimo u dućanu kupujući namirnice za ručak, porukom koju ostavimo na kuhinjskom stolu prije nego izađemo iz stana. Trudimo se i proslaviti sve dane koji su značajni za našu vezu – dan kad smo se upoznali, kad smo prohodali, kad smo si rekli dvije slatke riječi, prvo ovo, prvo ono – upravo zbor toga se radujemo i vjenčanju, najvećem danu od ovdje navedenih, koji ćemo uskoro proslaviti sa svojim obiteljima i prijateljima.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Samoborski augtober (2)

Postaje mi sve jasnije da nisam sposobna pripremiti svoju djecu za ovaj svijet - teorija da sebe valja staviti na prvo mjesto ne ide mi u glavu, kad su u igri tiha pristojnost (koja uvijek vodi k prijeziru) i glasna ljubaznost (koja može - a i ne mora - izazvati sukob), uvijek ću izabrati potonju, reći ću im da vole ne razmišljajući o tome hoće li im ljubav biti uzvraćena, ne znam kakve obrve su u modi, nokte imam domesticus, uz prilog zanoktica, i ne propagiram nošenje najlonki/čarapa na sandale/natikače. Ono čemu ih mogu poučiti su knjige - da u njima pronalaze čaroliju i nove perspektive, da im obogate vokabular, da stvore od njih empatične i humane ljude - zato moja djeca prepoznaju imena Dragutina Tadijanovića i Mladena Kušeca u samoborskoj Aleji pjesnika, zato ih rastužuje most za Terabithiju, zato se pitaju je li bolje imati mozak ili srce i što o tome misli Čarobnjak iz Oza, zato se vesele božićnom vremenu, jer u njemu čitamo Kronike iz Narnije, zato su stvaritražitelji kao Pip...

Samoborski augtober (1)

Još otkad sam pogledala film " Train Dreams ", film u kojem ljepota i priroda igraju glavne uloge, želim pročitati nešto iz opusa Denisa Johnsona, po čijoj je noveli film u režiji Clinta Bentleyja i snimljen. Novela je originalno objavljena u The Paris Review 2002., a 2012. je bila finalist za Pulitzera (nažalost, te godine nije se dodijelio Pulitzer za fikciju, prvi put od 1977.) Jedina njegova knjiga koju sam na hrvatskom jeziku uspjela pronaći u knjižnici bila je knjiga "Isusov sin", koju sam ponijela na svoj mini odmor, i koju sam trebala čitati osunčana, kraj bazena. Sudba je htjela drugačije pa se naše ljetno izležavanje u Samoboru prometnulo u još jedan jesenski obilazak ovog šarmantnog gradića. Tomislavov trg 5 - gradska vijećnica (nekoć ured gradonačelnice u "Dolini sunca") Tomislavov trg 11 - ljekarna Mirka Kleščića K zlatnom anđelu Najstarija zgrada u Samoboru, zgrada pučke škole - iz 1601. Najstarija zgrada na središnjem trgu, s prelijepim gan...

Say hello to my little friend

Iznenada, možda zbog atmosfere " Maslačkova vina ", mitova o kojima sam pretjerano čitala ili zvuka steel gitare kojem se prepuštam ovog ljeta, shvatila sam - vrijeme je, vrijeme je za Donnu Tartt. Posljednji put kad sam čitala knjigu Donne Tartt , u potpunosti sam izgubila kompas, dani su mi se pretvorili u bakanalije kakvima pribjegava grozničavi obožavatelj književnosti - za doručak sam čitala "Tajnu povijest", za večeru slušala audioknjigu (postala sam ovisna o Donninom glasu), a između toga sam zamišljala vlastitu verziju filmske "Tajne povijesti". Zato, valjalo je ohanuti, očistiti knjiško nepce, pripremiti se za novu dozu Donne Tartt, za "Malog prijatelja". "Mali prijatelj" započinje poviješću obitelji Cleve, iako prezime protagonistice nije Cleve, nego Dufresnes. No, njezina majka Charlotte potječe iz osebujne južnjačke obitelji Cleve koja bi prepričavanjem događaja, suklađivanjem višeglasja i melodija, došla do jedine pjesme -...

Jenput u Karlovcu

Baš kao Jack Dawson u Renaultu iz 1912., moj muž sjedne za volan naše obiteljske pile i pita: "Kamo, gospođo?", a ja, nimalo zainteresirana za zvijezde, obično izreknem ime nekog sasvim običnog gradića koji nam je nadohvat ruke, a kojeg nikad ranije nismo posjetili, ili kojeg nismo pokazali svojoj djeci. Ovaj put bio je to - Karlovac, grad kojeg sam vezala uz gužvu na autocesti i uz oronuli autobusni kolodvor koji mi je bio jedna od postaja na putu do Šibenika tijekom tri godine mog života. Putovali smo od Samobora preko Jastrebarskog, a prva točka posjeta bila nam je Aquatika. Put preko Jaske Aquatika Som - maskota akvarija Aquatika je prvi i jedini slatkovodni akvarij u Hrvatskoj, za koji je sasvim logično da se nalazi u Karlovcu, gradu na četiri rijeke (Na Mrežnici se Kupa Korana Dobra!), i to uz samu Koranu. Interaktivni prikaz flore i faune svih naših rijeka te zanimljiva suvenirnica puna proizvoda lokalnih proizvođača zabavili su nas, a zabrinulo nas je upozorenje znan...

Samoborski augtober (3)

Kad god - bez pretjerivanja - kad god se pojavim u retfalačkom ogranku gradske knjižnice, nađe se netko tko posuđuje roman Jo Nesbøa (prema njegovoj web stranici, "Jo" zvuči kao engleska riječ "you," a "ø" in Nesbø zvuči kao samoglasnik u riječi " bomb " kad ju izgovara Inspector Clouseau, pa vi vidite). Obično su to gospođe u najboljim godinama, a i ja sam gospođa koja hrli ususret tim najboljim godinama pa sam odlučila preuzeti štafetu i po prvi put pročitati štogod od ovog popularnog norveškog pisca. Odlučila sam se za roman "Spasitelj", šesti po redu u serijalu o detektivu Harryju Holeu, u kojem on rješava slučaj ubojice iz Hrvatske. Ako nemate pojma o Jo Nesbøu, kao ja, valja znati da je riječ o nekoć burzovnom mešetru i novinaru koji je sada pisac za djecu i odrasle, ali i član rock banda Di Derre, koji voli outdoorsy aktivnosti (strastveni je penjač i već je osvojio i neke hrvatske stijene), kao svaki pravi Skandinavac. Njegova ...