Preskoči na glavni sadržaj

10 stvari koje smo naučili od Vivian

Upravo gledam film I Don't Know How She Does It u kojem Sarah Jessica Parker glumi ženu koja pokušavati biti uspješna poslovna žena, ali i majka dvoje djece. Sorry, Jessica, ali poslije Carrie nijedna ti uloga nema smisla. Film je predosadan, a gledam ga samo zato što me u sudoperu čeka hrpa suđa za oprati. Subota navečer, a naša televizija nije sposobna u program ubaciti dobar film - ma neka to i bude onaj koji smo svi već gledali petsto puta, ali neka je barem vrijedan gledanja!
Danas sam s prijateljicom zaključila da dobre romantične komedije - one s Hugh Grantom, dakako - više nitko ne snima. Sad su popularni filmovi u kojima glume mliječne žlijezde i u kojima se tulumari do zore, a drugi dan se nitko ničega ne sjeća. Nema više antologijskih ljubavnih scena, nema više nezaboravnih likova, više nas niti jedna komedija ne može nasmijati, a ni iz jedne ljubavne priče na ekranu ne možemo izvući neku pouku.
Razmišljajući o light romantičnim filmovima koji su obilježili moju genaraciju, ne mogu a da se ne sjetim legendarne Zgodne žene s kojom je počelo jedno divno razdoblje mog života -'90.-te. Razlog zašto je Julia Roberts i danas tako voljena (i od muškaraca, i od žena) je upravo njena uloga prostitutke Vivian Ward koja je mene, kao i moje vršnjakinje, još dok sam bila curica poučila stvarima koje svaka žena treba znati:

1. Svaka žena u sebi krije komplekse, ali i ogroman potencijal, i ponekad je sve što treba netko tko će u nju vjerovati


2. Ljubljenje je preosobna stvar


3. Kondom štiti od prenosivih spolnih bolesti
4. Fancy pribor za jelo koristi se izvana prema unutra


5. Svaka žena misli da može promijeniti muškarca - niti jedna ne uspije


6. Prema svima valja biti pristojan


7. Nisu svi muškarci isti


8. Svakoj ženi najbolje stoji elegancija, i prirodna boja kose


9. Jagode treba jesti uz šampanjac
 
10. I bajke se ponekad ostvaruju


Primjedbe

  1. e, ovaj dugo nisam gledala :) baš sam večeras pogledala film koji si preporučila nedavno, Magic Mike. E, pa kad je vrijeme, uz sve ove poplave depresivno - barem mi je Tatum uljepšao veče :))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hehe, radnja nije neka ali lijepo ih je sve skupa pogledati :)

      Izbriši
  2. Ju, zar ima i radnje?? Nisam primjetila :)))

    OdgovoriIzbriši
  3. Jaooo što volim ovaj film :))
    I super sam se nasmijala kad sam pročitala broj 4, ja sam zaista odavde to i naučila :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa i ja, sve navedeno, i sjetim je se kad god sam u nekom fancy restoranu ili prilici :)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...

Šumski život Marlen Haushofer

Svibanj je divan mjesec - savršen za putovanja, a od svih putovanja, najdraže mi je vrnuće, povratak k sebi. Ponekad je teško vratiti se (često se čini da bi jednostavnije bilo pobjeći od sebe!) - dani su odveć kratki ("Netko tko trči nema vremena vidjeti svijet oko sebe."), ispunjeni zahtjevima i prohtjevima posla na kojem moramo biti vazda staloženi, ljubazni i odgovorni (da ne kažem - nepogrešivi!), ali i emocijama i aktivnostima naše djece, kojima ne smijemo dati ni naslutiti da je čitavo ovo roditeljstvo jedna velika improvizacija i da zahtjevaju od nas odgovore na pitanja na koja još uvijek i sami tražimo odgovor (i btw, "...kako to da ta sličica Playtimea nije na podu gdje sam ju ostavio? Mama, sigurno si mi ju ti sakrila!"). Teško je kad si potreban, pa mi se glavom često vrzma misao o liniji manjeg otpora, o životu u miru i tišini šume - zato za emigraciju iz bučnog života koji preplavljuje, umjesto putovnice, trebam knjigu nalik " Waldenu ", ...