Preskoči na glavni sadržaj

Modne lekcije iz Stars Hallowa (1)

Dan je savršen za šetnje u prirodi, ali nema boljeg nego se, nakon kave na suncu, posvetiti spremanju stana dok Kelly Clarkson ili netko slični trešti sa zvučnika. Obožavam onaj trenutak u kojem je stan uredan i kad se mogu zavaliti pred televizorom. Gledati omiljenu seriju u stanu koji miriši po lavandi najviše je što mogu dobiti od samotne subote. 
Gilmoreice su dio mog života duže od desetljeća, utkane su u gotovo svaki dan mog života, i protiv toga se ne mogu boriti, a ni ne želim. Najvažnije čemu su me naučile jest da sami možemo stvoriti svoj svijet, to je tajna preživljavanja. Osim što me uče važnim životnim lekcijama, Gilmoreice su godinama i moje osobne stilistice, pa, evo nastavka modnih lekcija iz Stars Hallowa.

6. Od viška glava ne boli!
Debitantski bal na kojem je Rory predstavljena kao mlada dama za udaju za Emily Gilmore bio je ispunjenje dugo snivanog sna. Lorelaina noćna mora, pak, počela se ostvarivati kad je s Emily pošla u shopping za navedeni event - u kojem je Emily opremila Rory godišnjom zalihom najlonki. Upravo zato, u važnim prigodama, uvijek imam par viška u torbici - sigurno je sigurno.


7. Ljepota boli!
Za ples u školi Lorelai je sašila Rory ljubičastu haljinu i pripremila cipele s visokom petom, te joj dala savjet koji vrlo rano sve majke kažu svojim kćerima - "Za ljepotu moraš trpjeti". Ipak, mislim da to nije apsolutna istina - na posao još uvijek idem u martensicama, i ne osjećam se ružno sve dok me noge ne bole.


8. Budi casual!
Roryin prvi spoj s Deanom organizirala je Lorelai i tako Rory prouzročila stres oko izbora savršenog stylinga za filmsku večer s Deanom i Willyjem Wonkom. Iskusna Lorelai poučila ju je čarima dejtanja - moraš izgledati lijepo, ali ne toliko da se primijeti da si isprobala svaki komadić odjeće koji imaš u ormaru. Trnčica samopouzdanja i osmijeh učinit će više čuda nego super fancy outfit.


9. Moje!
Nerado posuđujem omiljenu odjeću, što zbog mlađih sestara koje su bile sklone posuđivanju odjeće bez pitanja (big sisterice out there će razumijeti), što zbog epizode Gilmoreica u kojoj je posuđeni pulover bio kolateralna žrtva svađe između majke i kćeri. Polemika oko toga čije boobs su veće - epic!


10. Slatko snivaj!
Teško da će me itko oteti tijekom noći, ali just in case, volim nositi pidžame u ludim bojama i s likovima iz crtića. Neki nose seksi rublje u krevet, ali meni nema draže od moje narančasto zelene pidžame sa žirafom. Dok čekam otmicu prijateljica ili pidžama party, u slatkoj pidžami svaku noć slatko snivam.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...