Preskoči na glavni sadržaj

Modne lekcije iz Stars Hallowa (1)

Dan je savršen za šetnje u prirodi, ali nema boljeg nego se, nakon kave na suncu, posvetiti spremanju stana dok Kelly Clarkson ili netko slični trešti sa zvučnika. Obožavam onaj trenutak u kojem je stan uredan i kad se mogu zavaliti pred televizorom. Gledati omiljenu seriju u stanu koji miriši po lavandi najviše je što mogu dobiti od samotne subote. 
Gilmoreice su dio mog života duže od desetljeća, utkane su u gotovo svaki dan mog života, i protiv toga se ne mogu boriti, a ni ne želim. Najvažnije čemu su me naučile jest da sami možemo stvoriti svoj svijet, to je tajna preživljavanja. Osim što me uče važnim životnim lekcijama, Gilmoreice su godinama i moje osobne stilistice, pa, evo nastavka modnih lekcija iz Stars Hallowa.

6. Od viška glava ne boli!
Debitantski bal na kojem je Rory predstavljena kao mlada dama za udaju za Emily Gilmore bio je ispunjenje dugo snivanog sna. Lorelaina noćna mora, pak, počela se ostvarivati kad je s Emily pošla u shopping za navedeni event - u kojem je Emily opremila Rory godišnjom zalihom najlonki. Upravo zato, u važnim prigodama, uvijek imam par viška u torbici - sigurno je sigurno.


7. Ljepota boli!
Za ples u školi Lorelai je sašila Rory ljubičastu haljinu i pripremila cipele s visokom petom, te joj dala savjet koji vrlo rano sve majke kažu svojim kćerima - "Za ljepotu moraš trpjeti". Ipak, mislim da to nije apsolutna istina - na posao još uvijek idem u martensicama, i ne osjećam se ružno sve dok me noge ne bole.


8. Budi casual!
Roryin prvi spoj s Deanom organizirala je Lorelai i tako Rory prouzročila stres oko izbora savršenog stylinga za filmsku večer s Deanom i Willyjem Wonkom. Iskusna Lorelai poučila ju je čarima dejtanja - moraš izgledati lijepo, ali ne toliko da se primijeti da si isprobala svaki komadić odjeće koji imaš u ormaru. Trnčica samopouzdanja i osmijeh učinit će više čuda nego super fancy outfit.


9. Moje!
Nerado posuđujem omiljenu odjeću, što zbog mlađih sestara koje su bile sklone posuđivanju odjeće bez pitanja (big sisterice out there će razumijeti), što zbog epizode Gilmoreica u kojoj je posuđeni pulover bio kolateralna žrtva svađe između majke i kćeri. Polemika oko toga čije boobs su veće - epic!


10. Slatko snivaj!
Teško da će me itko oteti tijekom noći, ali just in case, volim nositi pidžame u ludim bojama i s likovima iz crtića. Neki nose seksi rublje u krevet, ali meni nema draže od moje narančasto zelene pidžame sa žirafom. Dok čekam otmicu prijateljica ili pidžama party, u slatkoj pidžami svaku noć slatko snivam.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

A lijepo mi je rekao...

"Nemoj otvarati tu Pandorinu kutiju", kaže mi muž svaki put kad mi na pamet padne iskrenim razgovorom rješavati problem u komunikaciji s ljudima u mom životu. Život je kratak, nemam ja vremena za kojekakva glumatanja i zaobilaženja slonova u prostoriji (OK, nisam ga nikad ni imala) pa se hrabro suočim s Pandorom, stisnem zube (hence, bruksizam) i - otvorim kutiju. U kutiji vazda svakakvih čudesa, sve bljeska i treperi od zala svijeta! Hm, što je ono na kraju bilo s Pandorom? Mit ne poznajem, ali, srećom, moje me legice iz book cluba redovito opskrbljuju suvremenim retelling-zima (krasno sam ovo rekla, u duhu materinjeg jezika) grčkih mitova - lani je to bila " Kirka ", a ovaj mjesec je to "Pandora", debitanski roman britanske spisateljice Susan Stokes-Chapman. Protagonist ovog romana je Dora (Pandora) Blake koja stanuje u Londonu 1799. Stan, koji je smješten iznad dućana antikvitetima kojeg su nekoć uspješno vodili njezini pokojni roditelji, dijeli sa stri...

Zoon politikon

Postani član book cluba - bit će ti super. Pročitat ćeš knjige koje nikad u životu ne bi poželjela čitati, odnosno - napatit ćeš se čitajući knjige koje nikad u životu nisi poželjela čitati.  Dosad sam bila uvjerena da postoji tek dvije vrste knjiga koje se čitaju u čitateljskom klubu - knjige koje ti prirastu k srcu i knjige od kojih dobiješ aritmiju. Ove potonje, međutim, počele su se granati - postoji grana knjiga koje su strahovito loše napisane i koje predstavljaju uzaludno trošenje vremena i postoji grana knjiga u kojima se ne pronalazim i koje ne odgovaraju mom raspoloženju ili/i karakteru, iako su korektno napisane ili spadaju u - pregrizi jezik! - klasike. "Fondacija" Isaaca Asimova jedna je od tih - jedan od klasika koje bi svatko trebao pročitati tijekom života, budući da je utjecao na pop kulturu kakvu poznajemo (i koju geekovi vole). Najprije valja reći da "Fondacija" nije roman, nego niz od pet (labavo) povezanih kratkih priča objavljenih 1941. u časop...

Picture perfect

Kad pokušavam organizirati sljedeće putovanje svoje obitelji, ne gledam hotelske ponude - za najam mahnito tražim prozračne i lijepo uređene stanove koji nude neku drugu varijantu našeg života. Privlače me minimalistički uređeni stanovi (ako vidim inspirativne citate na zidovima čudne boje, kidam nalijevo) s puno svjetla, iako se ne mogu zamisliti u njima - naš stan pun je crteža, igračaka, knjiga, bojica, kojekakvih kutijica i dječjih diploma, pun je stvari. Stvari ponekad oživljavaju prostor, ali često ga i guše. Zato često poželim pobjeći od svih tih stvari, živjeti na nekom lijepom mjestu dva, tri dana, započeti ispočetka. Zato, kad knjiga započne rečenicom "Sunčeva se svjetlost kroz erker razlijeva prostorijom, u smaragdno boji šupljikave listove tropske monstere krupne poput oblaka i natapa široke pruge parketa boje meda" , ja se čvrsto privijem uz njezine listove i potpuno prepustim. Prve stranice romana "Savršenstva" talijanskog pisca Vincenza Latronica nude...

Kristina Kuzmič i njena kanta dobrote

“Više je suza proliveno zbog uslišanih nego neuslišanih molitvi“, rekla je davnih dana Terzija Avilska (note to self: pročitati Uslišane molitve Trumana Capotea), a ja sam se davnih dana uvjerila da to nije samo pusta fraza, nego jedno od najvećih otajstava čovjekovog postojanja. Prije samo dva tjedna žalila sam se mužu da me iscrpljuje taj navlačenje-oblačenje-mokre pelene-mokri nosevi-vožnja na drugi kraj grada do vrtića-vožnja na drugi kraj grada do posla-posao-vožnja na drugi kraj grada do vrtića-vožnja na drugi kraj grada do kuće-kuća-navlačenje-oblačenje-ručak za danas uz kuhanje ručka za sutra-glancanje, pranje i peglanje-lifestyle, a gle nas sad! Tu smo gdje jesmo. I ne, neću ni spomenuti C..., neću spomenuti niti jednu riječ koja završava na - emija ili - acija, neću, neću, neću! Kao što bi izgovaranje Voldemortova (nije vrag da morate guglati o čemu ja to) imena davalo Voldemortu moć, tako i razgovori o onom-čije-ime-odbijam-izgovoriti šire paniku, a panike me strah više neg...

Mainstream.com

Uobičajeno je za mlade ljude da zavole glazbu određenog glazbenika, a tek onda pomahnitaju za njegovim popratnim sadržajem. Sredovječni ljudi, pak, prepoznaju sadržaj pa počnu slušati i glazbu kreatora sadržaja. Tako sam bar ja - naišavši na book club Due Lipe, svidjela mi se Dua (yes, to joj je pravo ime!), njezina prirodnost, elokventnost pa i književni ukus (jedan od omiljenih pisaca joj je George Saunders !), pa sam poslušala i njezine hitove (tek sad uočavam da se neprestano vrte na radiju ). Dakle, trenutno volim sve što vole mladi, iako uvečer lice mažem retinolom, a ujutro SPF-om. Travanjski izbor book cluba Due Lipe, inače znanog kao Service95 Book Club , debitantski je roman "Tuga je pernata stvar" britanskog pisca Maxa Portera, čiji naslov je inspiriran pjesmom Emily Dickinson, "" Hope" is the thing with feathers ." Svako malo netko o tom romanu priča kao o čudu svjetskom pa sam stekla dojam da je riječ o neobičnom uratku kojeg vrijedi pročitati...