Preskoči na glavni sadržaj

Modne lekcije iz Stars Hallowa (1)

Dan je savršen za šetnje u prirodi, ali nema boljeg nego se, nakon kave na suncu, posvetiti spremanju stana dok Kelly Clarkson ili netko slični trešti sa zvučnika. Obožavam onaj trenutak u kojem je stan uredan i kad se mogu zavaliti pred televizorom. Gledati omiljenu seriju u stanu koji miriši po lavandi najviše je što mogu dobiti od samotne subote. 
Gilmoreice su dio mog života duže od desetljeća, utkane su u gotovo svaki dan mog života, i protiv toga se ne mogu boriti, a ni ne želim. Najvažnije čemu su me naučile jest da sami možemo stvoriti svoj svijet, to je tajna preživljavanja. Osim što me uče važnim životnim lekcijama, Gilmoreice su godinama i moje osobne stilistice, pa, evo nastavka modnih lekcija iz Stars Hallowa.

6. Od viška glava ne boli!
Debitantski bal na kojem je Rory predstavljena kao mlada dama za udaju za Emily Gilmore bio je ispunjenje dugo snivanog sna. Lorelaina noćna mora, pak, počela se ostvarivati kad je s Emily pošla u shopping za navedeni event - u kojem je Emily opremila Rory godišnjom zalihom najlonki. Upravo zato, u važnim prigodama, uvijek imam par viška u torbici - sigurno je sigurno.


7. Ljepota boli!
Za ples u školi Lorelai je sašila Rory ljubičastu haljinu i pripremila cipele s visokom petom, te joj dala savjet koji vrlo rano sve majke kažu svojim kćerima - "Za ljepotu moraš trpjeti". Ipak, mislim da to nije apsolutna istina - na posao još uvijek idem u martensicama, i ne osjećam se ružno sve dok me noge ne bole.


8. Budi casual!
Roryin prvi spoj s Deanom organizirala je Lorelai i tako Rory prouzročila stres oko izbora savršenog stylinga za filmsku večer s Deanom i Willyjem Wonkom. Iskusna Lorelai poučila ju je čarima dejtanja - moraš izgledati lijepo, ali ne toliko da se primijeti da si isprobala svaki komadić odjeće koji imaš u ormaru. Trnčica samopouzdanja i osmijeh učinit će više čuda nego super fancy outfit.


9. Moje!
Nerado posuđujem omiljenu odjeću, što zbog mlađih sestara koje su bile sklone posuđivanju odjeće bez pitanja (big sisterice out there će razumijeti), što zbog epizode Gilmoreica u kojoj je posuđeni pulover bio kolateralna žrtva svađe između majke i kćeri. Polemika oko toga čije boobs su veće - epic!


10. Slatko snivaj!
Teško da će me itko oteti tijekom noći, ali just in case, volim nositi pidžame u ludim bojama i s likovima iz crtića. Neki nose seksi rublje u krevet, ali meni nema draže od moje narančasto zelene pidžame sa žirafom. Dok čekam otmicu prijateljica ili pidžama party, u slatkoj pidžami svaku noć slatko snivam.

Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...
Objavi komentar
Pročitajte više

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...
Objavi komentar
Pročitajte više

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...
Objavi komentar
Pročitajte više

Šenoinim stopama

"Povrh starog Griča brda Kao junak lijep i mlad, Smjele glave, čela tvrda, Slavni stoji Zagreb-grad; Živ, ponosit, Jak prkosit, Kad slobode plane boj. Tko tu klikô ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb-grade divni moj!" Prva je ovo strofa pjesme "Zagrebu", koju je Šenoa objavio u Vijencu 1872., a koja je samo jedna u nizu pjesama kojima je opjevao svoj voljeni grad - grad kojeg kao putnik namjernik gotovo nikada ne promatram u njegovoj suvremenosti, nego isključivo u tonovima starih Agramera, u sepiji prohujalih vremena. Kroz djela koji umjetnika koji su grad voljeli i sam mi grad postaje blizak pa sam uoči posjeta Zagrebu u ruke uzela "Zlatarovo zlato", lektiru koju sam spretno izbjegla u osnovnoj školi (još se sjećam nelegode na satu kod drage mi nastavnice Kristine Podmanicky...). "Ovu sam si knjigu kupila na dan kad sam postala viši savjetnik, 19.5.2021.", ispisala sam unutar korica zlatne knjige - činila se kao divan izbor za moj mali korak napri...
Objavi komentar
Pročitajte više