Preskoči na glavni sadržaj

Što je muškarac bez brkova?

Sestre me oduvijek sprdaju jer sam obožavateljica romantičnih komedija, kao da je loše što sanjam o svijetu jednostavnijem od ovog u kojem živimo. Momak sretne djevojku...i ništa drugo nije bitno. Na tom principu bi svijet trebao funkcionirati.

Otkad svjesno postojim idealizirala sam ljubav kao nešto što traje vječno, a zbog rane spoznaje da dečki simpatiju iskazuju nezrelim i ružnim ponašanjem samo sam još više izromantizirala taj pojam ljubavi. Hvala, gospođo Sunčana Škrinjarić.

"…vukao me za pletenice, podmetao mi nogu, prolio tintu po mojoj zadaći, ukrao mi je bojice, gurnuo me u blato, razderao fotografiju moga najmilijeg filmskog glumca, sakrio mi jednu rukavicu, stavio mi puža u cipelu, rugao se mojim pjesmama, nazivao me glupačom i štrebericom, nije se htio upisati u moj spomenar, plesao je s mojom najboljom prijateljicom, poljubio se…ah, tko zna, s kojom…
sada smo već odrasli i već jako, jako stari.
Kako sam te volio!- kaže mi on" 
 
Stoga ne čudi da su mi oduvijek bile drage i romantične komedije u kojima između tog istog momka s početka priče i djevojke vlada netrpeljivost - sve do onog savršenog trenutka kad shvate da su jedno u drugome pronašli ono što im je nedostajalo. Mislim da je ljubav, kako filmska, tako i stvarna (jasno vam je valjda do sada da ih ja ne razlikujem), koja plane na takav način snažna upravo zato što jedno od drugoga ne očekuju previše - nastupe s predrasudama, a simpatija ih zatekne nespremne.

Majstori takvih romantičnih komedija bili su Spancer Tracy i Katharine Hepburn (moja omiljena Hepburnica) koji, baš kao i ja, nisu poznavali razliku između filmske ljubavi i one koja ostane kad se ugase svjetla reflektora. Ipak, jedan od omiljenih mi filmova ovakve tematike onaj je koji je Hepburnica snimila s Humphreyjem Bogartom - Afrička kraljica, a koji sam u djetinjstvu rado gledala s mamom koja mi je pojašnjavala da frajerčina Bogey zapravo silno želi osvojiti profinjenu Hepburnicu. Aha, aha, upijala sam.


Moja sklonost takvim ljubavnim pričama rasla je zahvaljujući filmovima kao što je onaj o nesretnoj Scarlett O'Hari i Rhettu Butleru ili Patricku Veroni i Kat Stratford. Međutim, film na kojem se temelje sve romantične komedije pogledala sam tek nedavno.

Priča o bogatašici koja od života želi više od udaje čini se već prožvakana i progutana, ali kad ju pogledate u kontekstu 1934. godine, kada je sjajni Frank Capra snimio It happened one night, ona postaje neodoljiva. Dodajte k tome šarmantnog novinara koji traži priču koja bi ga vratila na posao i dobit ćete najbolje od romantične komedije. 


Claudette Colbert, buntovna ljepotica starog kova, bez ženskog prenamaganja, stvorila je u ovoj filmskoj poslastici nedvojbenu kemiju s najboljim brkovima Hollywooda, Clarkom Gableom. U današnjem svijetu u kojem je rijetko tko umjeren u svom nastupu i u kojem žene šalju nametljive poruke muškarcima u inbox, a muškarci samo moraju izabrati najbolju ponudu, iskrice koje frcaju između potpunih stranaca pod utjecajem tobožnje nedostižnosti su pravo romantično osvježenje!

Tražili vi ljubavi ili ne, zaljubit ćete se u ovaj film i shvatiti da na ovom svijetu nijedno blago nije vrjednije od zagrljaja prave osobe. Koja se možda krije i u onom koji vas redovito zadirkuje, ili vam ide na živce.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Šljokičanje 2024.

" As you read a book word by word and page by page, you participate in its creation, just as a cellist playing a Bach suite participates, note by note, in the creation, the coming-to-be, the existence, of the music. And, as you read and re-read, the book of course participates in the creation of you, your thoughts and feelings, the size and temper of your soul." Ursula K. Le Guin Neki dan su se svi razbježali po svekrvinoj kući. Svekar se igrao daljinskim upravljačem, a ja sam zgrabila "Kućnu pomoćnicu" Freide McFadden, koja je siječanjski izbor našeg book cluba. "Koliko knjiga ti pročitaš godišnje?" pitao me svekar. "Ove godine sam pročitala skoro sedamdeset knjiga", rekla sam, znajući točan broj jer pročitano bilježim na Goodreadsu, i srameći se - svake godine nastojim pročitati manje knjiga nego godinu prije, jer to znači da sam si dopustila neko vrijeme za proučavanje knjige, za potpuno uranjanje. "I zapamtiš ih?", nastavio je. ...

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Božićna riječ: otpor

U svojoj karijeri Framaša , imala sam priliku družiti se s mnogo svećenika. Kako sam bila među najmlađima i najznatiželjnijima u našoj zajednici, mlade sam fratre uvijek gnjavila pitanjima i provokacijama. Fra Smiljan bio je duhovni asistent Frame netom prije mog vremena, a o njemu se nadaleko pričalo da voli cigarete, da ide u diskoteku i ima CD kolekciju na kojoj bi mu svaki mladac pozavidio - ukratko, da je samo čovjek, kao i svaki drugi. Od fra Josipa naučila sam da čovjek nije rođen da bi bio sam i da nikad nije prekasno da otkriješ svoj poziv. Fra Igor uvijek je zračio veseljem i podsjećao da katolik ne smije biti čangrizav. Fra Bernardin inzistirao je na obrazovanju, i ja sam se počela diviti svakome tko ima želju uvijek iznova hraniti svoj um. Od fra Drageca sam naučila puno - i sjetim ga se svako malo, jer treba svaki dan slaviti, možda ti je zadnji. Fra Toni naučio me da su čudni putevi Gospodnji i da onaj tko pjeva dvostruko moli. Njegov brat, fra Nikola, pak, bio je moj prv...

Mala noćna muzika

Čovjek ne primijeti da stari sve dok ne shvati da ne zna ništa ni o čemu - dok ne shvati da dotadašnju neustrašivost duguje činjenici da mu se ništa strašno u životu do tada zapravo nije ni dogodilo, dok ne shvati da se drži k'o pijan plota nekih šašavih pravila, dok ne shvati da mu ljudi s kojima dijeli život (roditelji, braća i sestre, partner, djeca...) nisu ni nalik pa nije ni čudno da se ne razumiju, dok ne shvati da ni samog sebe ne poznaje, i da su pred njim godine rekreiranja osobe koja bi mogao postati. U toj zbrci života, sretan je onaj tko nije sam pa pronađe saveznika i partnera koji je s njim voljan poći u potragu. A da za potragu nikad nije kasno i da uvijek ima radosti u upoznavanju pokazuje i Kent Haruf u knjizi "Naše duše u noći" (znam, naslov je i meni bio malo too cheesy) iz 2015., koja se našla na mom popisu knjiga koje želim pročitati zbog svoje tematike - slovila je kao nježna priča odraslih ljudi smještena u realan svijet. Žanr je to za kojim sam uv...