Preskoči na glavni sadržaj

5 razloga zašto je Adam Sackler legenda

Seriju Girls počela sam gledati u u čudnom razdoblju svog života, kad nisam imala što drugo gledati, a svako malo naišla bih na vijest koja je uključivala Lenu Dunham. Na početku prve epizode već sam pomislila da dugo nisam ništa odvratnije gledala, a onda sam...nastavila gledati. 


Serija me iznenadila jer su njene junakinje mlade žene koje su prijateljice, ali pod određenim uvjetima. Za razliku od prosječnih filmskih prijateljica koje su uvijek nadahnute geslom "one for all, all for one" i unatoč krcatom rasporedu uuuuuvijek imaju vremena jedna za drugu, Hannah, Marnie, Jessa i Shoshanna jedna drugu često ostavljaju na cjedilu, vjerojatno zato što su  vječito zaokupljene svojim problemima i ne razumiju potrebe ni želje drugih ljudi. Većinu vremena ne znaju što žele od života, a odgovore traže na pogrešne načine i na pogrešnim mjestima. Upravo zato, moj omiljeni lik iz Girls je Adam Sackler, čudak koji za svaki problem ima rješenje, evo i zašto:


1. Po cijele dane bez razloga hoda polugol i to uopće nije seksi, jednostavno je kul što se osjeća tako dobro u svojoj koži, a odjeća mu predstavlja oklop koji ga sprječava da diše punim plućima.

2. Ne voli se družiti s Hanninin prijateljicama jer misli da žene nisu normalne, a onda se tijekom večeri od šutljivog mrguda pretvori u njihovog najboljeg prijatelja i dijeli im savjete kako da zaborave dečke i ostvare svoj potencijal.


3. Kad je zaljubljen sve mu ima savršenog smisla i zbog one koju voli pretrčat će pola grada (gol, naravno).


4. Zna svoje prioritete, što voli, a što mrzi. I ako Maroon 5 zasvira na radiju, razbit će ga.


5.  Kad Hannah krene raditi neku glupost, on poput glasa razuma iz nje izvlači ono najbolje - i to sve je što izgubljeni sanjar poput nje treba.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

A lijepo mi je rekao...

"Nemoj otvarati tu Pandorinu kutiju", kaže mi muž svaki put kad mi na pamet padne iskrenim razgovorom rješavati problem u komunikaciji s ljudima u mom životu. Život je kratak, nemam ja vremena za kojekakva glumatanja i zaobilaženja slonova u prostoriji (OK, nisam ga nikad ni imala) pa se hrabro suočim s Pandorom, stisnem zube (hence, bruksizam) i - otvorim kutiju. U kutiji vazda svakakvih čudesa, sve bljeska i treperi od zala svijeta! Hm, što je ono na kraju bilo s Pandorom? Mit ne poznajem, ali, srećom, moje me legice iz book cluba redovito opskrbljuju suvremenim retelling-zima (krasno sam ovo rekla, u duhu materinjeg jezika) grčkih mitova - lani je to bila " Kirka ", a ovaj mjesec je to "Pandora", debitanski roman britanske spisateljice Susan Stokes-Chapman. Protagonist ovog romana je Dora (Pandora) Blake koja stanuje u Londonu 1799. Stan, koji je smješten iznad dućana antikvitetima kojeg su nekoć uspješno vodili njezini pokojni roditelji, dijeli sa stri...

Kristina Kuzmič i njena kanta dobrote

“Više je suza proliveno zbog uslišanih nego neuslišanih molitvi“, rekla je davnih dana Terzija Avilska (note to self: pročitati Uslišane molitve Trumana Capotea), a ja sam se davnih dana uvjerila da to nije samo pusta fraza, nego jedno od najvećih otajstava čovjekovog postojanja. Prije samo dva tjedna žalila sam se mužu da me iscrpljuje taj navlačenje-oblačenje-mokre pelene-mokri nosevi-vožnja na drugi kraj grada do vrtića-vožnja na drugi kraj grada do posla-posao-vožnja na drugi kraj grada do vrtića-vožnja na drugi kraj grada do kuće-kuća-navlačenje-oblačenje-ručak za danas uz kuhanje ručka za sutra-glancanje, pranje i peglanje-lifestyle, a gle nas sad! Tu smo gdje jesmo. I ne, neću ni spomenuti C..., neću spomenuti niti jednu riječ koja završava na - emija ili - acija, neću, neću, neću! Kao što bi izgovaranje Voldemortova (nije vrag da morate guglati o čemu ja to) imena davalo Voldemortu moć, tako i razgovori o onom-čije-ime-odbijam-izgovoriti šire paniku, a panike me strah više neg...

Picture perfect

Kad pokušavam organizirati sljedeće putovanje svoje obitelji, ne gledam hotelske ponude - za najam mahnito tražim prozračne i lijepo uređene stanove koji nude neku drugu varijantu našeg života. Privlače me minimalistički uređeni stanovi (ako vidim inspirativne citate na zidovima čudne boje, kidam nalijevo) s puno svjetla, iako se ne mogu zamisliti u njima - naš stan pun je crteža, igračaka, knjiga, bojica, kojekakvih kutijica i dječjih diploma, pun je stvari. Stvari ponekad oživljavaju prostor, ali često ga i guše. Zato često poželim pobjeći od svih tih stvari, živjeti na nekom lijepom mjestu dva, tri dana, započeti ispočetka. Zato, kad knjiga započne rečenicom "Sunčeva se svjetlost kroz erker razlijeva prostorijom, u smaragdno boji šupljikave listove tropske monstere krupne poput oblaka i natapa široke pruge parketa boje meda" , ja se čvrsto privijem uz njezine listove i potpuno prepustim. Prve stranice romana "Savršenstva" talijanskog pisca Vincenza Latronica nude...

Preporučio Chat GPT

Imam prijateljicu koja jako voli ChatGPT. Tražila je od njega odgovore na razna pitanja, preporuke za putovanja, ma ražila ga je čak i savjet za uređenje dnevne sobe, a Chat je uspješno odglumio Mirjanu Mikulec. Meni je, pak, palo na pamet da od Chat-a tražim knjišku preporuku, pomalo očajna u moru novoobjavljenih knjiga i salvi pohvala. "Dear Chat, please (zamišljam si da mu je engleski materinski jezik pa mu se tako, iz poštovanja, i obraćam, a i valja biti uljudan prema tehnologijama - bit će lakše moliti milost jednog dana, kad računala preuzmu svijet, kao u "Rešetki" Philipa Kerra koju sam čitala s dvanaest godina i imala futurističke noćne more), recommend me beautifully written, warm story by witty and charming author, appropiate for spring read!" Chat ljubazno nabroji gomilu knjiga koje sam pročitala, a ja citiram Olivera Twista - "please, Sir, I want some more". Chat nabroji još nekoliko knjiga, ali samo dvije prevedene na hrvatski jezik i dostupn...

If you wanna be...

"Naša mama opsjednuta je piscima! Uvijek priča da je čiko-Duh-u-močvari išao u njezinu školu, tjera nas da se divimo stopedeset godina staroj kući Ivane Brlić Mažuranić i uvjerava nas da je bila na kavi s tetom koja je napisala "Selinu i mrakove", koju nam je čitala dok smo bili mali... Mislim da si ona umišlja da je jedan od njih, iako je u životu napisala samo jednu jedinu slikovnicu!" pričat će moja djeca za koju godinu, u najneprikladnijim situacijama, dakako. Ne mogu si pomoći - onako kako se vole biografije glazbenika ili povijesnih velikana, ja volim priče iz života pisaca. Tražim u njima taj zanos, te ideje i to intimno što im pomaže da iskroje priču u koju će vjerovati i oni sami, ali i njihovi čitatelji. Ove tri knjige spontano sam posudila u knjižnici i tek naknadno uvidjela svoju predvidljivu i ukalupljenu narav - sve tri knjige na neki način govore o romantičnom činu pisanja. Forsiranje romana-reke - Dubravka Ugrešić Roman Dubravke Ugrešić dobio je 1988...