Preskoči na glavni sadržaj

10 stvari koje smo naučili od Vivian

Upravo gledam film I Don't Know How She Does It u kojem Sarah Jessica Parker glumi ženu koja pokušavati biti uspješna poslovna žena, ali i majka dvoje djece. Sorry, Jessica, ali poslije Carrie nijedna ti uloga nema smisla. Film je predosadan, a gledam ga samo zato što me u sudoperu čeka hrpa suđa za oprati. Subota navečer, a naša televizija nije sposobna u program ubaciti dobar film - ma neka to i bude onaj koji smo svi već gledali petsto puta, ali neka je barem vrijedan gledanja!
Danas sam s prijateljicom zaključila da dobre romantične komedije - one s Hugh Grantom, dakako - više nitko ne snima. Sad su popularni filmovi u kojima glume mliječne žlijezde i u kojima se tulumari do zore, a drugi dan se nitko ničega ne sjeća. Nema više antologijskih ljubavnih scena, nema više nezaboravnih likova, više nas niti jedna komedija ne može nasmijati, a ni iz jedne ljubavne priče na ekranu ne možemo izvući neku pouku.
Razmišljajući o light romantičnim filmovima koji su obilježili moju genaraciju, ne mogu a da se ne sjetim legendarne Zgodne žene s kojom je počelo jedno divno razdoblje mog života -'90.-te. Razlog zašto je Julia Roberts i danas tako voljena (i od muškaraca, i od žena) je upravo njena uloga prostitutke Vivian Ward koja je mene, kao i moje vršnjakinje, još dok sam bila curica poučila stvarima koje svaka žena treba znati:

1. Svaka žena u sebi krije komplekse, ali i ogroman potencijal, i ponekad je sve što treba netko tko će u nju vjerovati


2. Ljubljenje je preosobna stvar


3. Kondom štiti od prenosivih spolnih bolesti
4. Fancy pribor za jelo koristi se izvana prema unutra


5. Svaka žena misli da može promijeniti muškarca - niti jedna ne uspije


6. Prema svima valja biti pristojan


7. Nisu svi muškarci isti


8. Svakoj ženi najbolje stoji elegancija, i prirodna boja kose


9. Jagode treba jesti uz šampanjac
 
10. I bajke se ponekad ostvaruju


Primjedbe

  1. e, ovaj dugo nisam gledala :) baš sam večeras pogledala film koji si preporučila nedavno, Magic Mike. E, pa kad je vrijeme, uz sve ove poplave depresivno - barem mi je Tatum uljepšao veče :))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hehe, radnja nije neka ali lijepo ih je sve skupa pogledati :)

      Izbriši
  2. Ju, zar ima i radnje?? Nisam primjetila :)))

    OdgovoriIzbriši
  3. Jaooo što volim ovaj film :))
    I super sam se nasmijala kad sam pročitala broj 4, ja sam zaista odavde to i naučila :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa i ja, sve navedeno, i sjetim je se kad god sam u nekom fancy restoranu ili prilici :)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

A lijepo mi je rekao...

"Nemoj otvarati tu Pandorinu kutiju", kaže mi muž svaki put kad mi na pamet padne iskrenim razgovorom rješavati problem u komunikaciji s ljudima u mom životu. Život je kratak, nemam ja vremena za kojekakva glumatanja i zaobilaženja slonova u prostoriji (OK, nisam ga nikad ni imala) pa se hrabro suočim s Pandorom, stisnem zube (hence, bruksizam) i - otvorim kutiju. U kutiji vazda svakakvih čudesa, sve bljeska i treperi od zala svijeta! Hm, što je ono na kraju bilo s Pandorom? Mit ne poznajem, ali, srećom, moje me legice iz book cluba redovito opskrbljuju suvremenim retelling-zima (krasno sam ovo rekla, u duhu materinjeg jezika) grčkih mitova - lani je to bila " Kirka ", a ovaj mjesec je to "Pandora", debitanski roman britanske spisateljice Susan Stokes-Chapman. Protagonist ovog romana je Dora (Pandora) Blake koja stanuje u Londonu 1799. Stan, koji je smješten iznad dućana antikvitetima kojeg su nekoć uspješno vodili njezini pokojni roditelji, dijeli sa stri...

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...