Preskoči na glavni sadržaj

Zbog CTF-a volim Šibenik

Za dva dana, 15. svibnja, po 3. put otvara se Croatian travel festival (ironije li - naziv mu je na engleskom jeziku), a Šibenik će postati odredište za sve putopisce, pustolove, reportere i sve druge skitnice, ali i one koji kroz njihove priče žele upiti dašak uzbuđenja koji je neraskidivo vezan za putovanja.
Festival uključuje mnoštvo besplatnih predavanja, bogat glazbeni program u klubu Azimut, radionice fotografije, volontiranja, humanitarnu akciju, a za sve posjetitelje organizirat će se i besplatno razgledavanje povijesnog djela Šibenika, pa ako ste u mogućnosti, navratite!


Povodom Croatian travel festivala, zaboravit ću ovih dana na šibenski mentalitet koji tako često otežava život ovoj  furešti i nabrojat ću vam nekoliko najzanimljivijih stvari koje morate znati o Šibeniku, kao dodatnu motivaciju da ovoga vikenda sa mnom popijete kavicu!

1. Šibenik je jedini grad na našoj obali koji su osnovali Hrvati

2. Naziva se Krešimirov grad jer se prvi put spominje 1066. god u darovnici kralja Petra Krešimira IV

3. Šibenska katedrala svetog Jakova je jedina monumentalna građevina povijesne arhitekture izvedena čitava od jedinstvene građe, isključivo od kamena - gradila se sto godina pod budnim okom Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca



4. Poznato turističko naselje Solaris ime je dobilo po solanama koje su se na njegovom mjestu nalazile

5. Šibenik je poznat po svojim utvrdama koje su služile za obranu grada - tvrđava svetog Ivana (Tanaja), tvrđava Šubićevac (Barone), tvrđava svetog Nikole i svetog Mihovila - a u čijoj gradnje su sudjelovali kako muškarci, tako i žene, pa i djeca

6. U svibnju se u Šibeniku ne održavaju vjenčanja, jedni kažu da je to zbog poštivanja sjećanja na djevojku koja se 1649., kada je grad poharala kuga, zavjetovala da će otići u samostan ako kuga prestane, što je i učinila upravo u mjesecu svibnju, a drugi kažu da je tako zbog praznovjerja koje je ostalo u glavama Šibenčana, a prema kojem svibanj slovi kao mjesec nesretan za žendibu

7. Šibensko kazalište nekoć je bilo najveće na našoj obali - sa 450 sjedećih mjesta, a postoji od 1870. godine

8. Ukoliko se u Šibeniku zaželite noćnog života, pronaći ćete ga u mom trenutnom kvartu - Docu - koji je zapravo nastavak rive te u klubu Inside

9. U Šibeniku su rođeni Arsen Dedić, Mišo Kovač, Vice Vukov, Perica Bukić, Špiro Guberina, Vinko Brešan, Ivo Brešan, Maksim Mrvica, Goran Višnjić, Antonija Mišura, Antonija Blaće i mnogi drugi koji su odavno iz Šibenika pobjegli. Ipak, najlegendarniji stanovnik Šibenika je legenda Dražen Petrović, momak s Baldekina, kojemu je odana čast gotovo u svakom šibenskom kvartu



10. Na dan svetog Mihovila, 29. rujna, slavi se Dan grada Šibenika na koji su nekoć imali običaj jednog čovjeka proglasiti plemićem, a jednog zatvorenika pustiti na slabodu

11. Šibenik je poznat po šibenskom botunu, tradicionalnom pucetu sa šibenske nošnje, šibenskom bagatinu, novcu koji se u Šibeniku kovao, po šibenskoj crvenoj kapi, šibenskim pidočama (dagnjama) od kojih se prave brudeti, rižoti, pa i kolači, najstarijem zvonu u Hrvatskoj koje datira iz 13. stoljeća i Šibenskoj molitvi koja je jedan od prvih poznatih hrvatskih latiničkih jezičnih i književnih spomenika, a godinama je smatrana i najstarijim



12. Svoje gospodarstvo Šibenik je gradio na nekad uspješnim tvornicama TLM-u (Tvornica lakih metala) i TEF-u (Tvornici elektroda i ferolegura)

13. Šibenik ima 24 crkve i 6 samostana, a s 13 crkava u staroj gradskoj jezgri je grad s najvećim brojem sakralnih objekata među svim gradskim jezgrama dalmatinskih gradova

14. Šibenik odnedavno ima gradsku pažnju Banj s koje se pruža predivan pogled na gradsku jezgru, a do koje vodi novouređena šetnica na kojoj parovi zaključavaju ljubavne katance ;), dok je godinama ulogu gradskog kupališta imala Jadrija nadomak obale



15. Šibenik je, između ostalog, poznat i po brojnim festivalima, večerima šansona i sličnih manifestacija, od kojih je najpoznatiji Međunarodni festival djeteta (Terraneo neću spominjati). Tko zna, možda njegovu tradiciju bude uspješno slijedio i Croatian travel festival! Vidimo se!

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...