Preskoči na glavni sadržaj

Zbog CTF-a volim Šibenik

Za dva dana, 15. svibnja, po 3. put otvara se Croatian travel festival (ironije li - naziv mu je na engleskom jeziku), a Šibenik će postati odredište za sve putopisce, pustolove, reportere i sve druge skitnice, ali i one koji kroz njihove priče žele upiti dašak uzbuđenja koji je neraskidivo vezan za putovanja.
Festival uključuje mnoštvo besplatnih predavanja, bogat glazbeni program u klubu Azimut, radionice fotografije, volontiranja, humanitarnu akciju, a za sve posjetitelje organizirat će se i besplatno razgledavanje povijesnog djela Šibenika, pa ako ste u mogućnosti, navratite!


Povodom Croatian travel festivala, zaboravit ću ovih dana na šibenski mentalitet koji tako često otežava život ovoj  furešti i nabrojat ću vam nekoliko najzanimljivijih stvari koje morate znati o Šibeniku, kao dodatnu motivaciju da ovoga vikenda sa mnom popijete kavicu!

1. Šibenik je jedini grad na našoj obali koji su osnovali Hrvati

2. Naziva se Krešimirov grad jer se prvi put spominje 1066. god u darovnici kralja Petra Krešimira IV

3. Šibenska katedrala svetog Jakova je jedina monumentalna građevina povijesne arhitekture izvedena čitava od jedinstvene građe, isključivo od kamena - gradila se sto godina pod budnim okom Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca



4. Poznato turističko naselje Solaris ime je dobilo po solanama koje su se na njegovom mjestu nalazile

5. Šibenik je poznat po svojim utvrdama koje su služile za obranu grada - tvrđava svetog Ivana (Tanaja), tvrđava Šubićevac (Barone), tvrđava svetog Nikole i svetog Mihovila - a u čijoj gradnje su sudjelovali kako muškarci, tako i žene, pa i djeca

6. U svibnju se u Šibeniku ne održavaju vjenčanja, jedni kažu da je to zbog poštivanja sjećanja na djevojku koja se 1649., kada je grad poharala kuga, zavjetovala da će otići u samostan ako kuga prestane, što je i učinila upravo u mjesecu svibnju, a drugi kažu da je tako zbog praznovjerja koje je ostalo u glavama Šibenčana, a prema kojem svibanj slovi kao mjesec nesretan za žendibu

7. Šibensko kazalište nekoć je bilo najveće na našoj obali - sa 450 sjedećih mjesta, a postoji od 1870. godine

8. Ukoliko se u Šibeniku zaželite noćnog života, pronaći ćete ga u mom trenutnom kvartu - Docu - koji je zapravo nastavak rive te u klubu Inside

9. U Šibeniku su rođeni Arsen Dedić, Mišo Kovač, Vice Vukov, Perica Bukić, Špiro Guberina, Vinko Brešan, Ivo Brešan, Maksim Mrvica, Goran Višnjić, Antonija Mišura, Antonija Blaće i mnogi drugi koji su odavno iz Šibenika pobjegli. Ipak, najlegendarniji stanovnik Šibenika je legenda Dražen Petrović, momak s Baldekina, kojemu je odana čast gotovo u svakom šibenskom kvartu



10. Na dan svetog Mihovila, 29. rujna, slavi se Dan grada Šibenika na koji su nekoć imali običaj jednog čovjeka proglasiti plemićem, a jednog zatvorenika pustiti na slabodu

11. Šibenik je poznat po šibenskom botunu, tradicionalnom pucetu sa šibenske nošnje, šibenskom bagatinu, novcu koji se u Šibeniku kovao, po šibenskoj crvenoj kapi, šibenskim pidočama (dagnjama) od kojih se prave brudeti, rižoti, pa i kolači, najstarijem zvonu u Hrvatskoj koje datira iz 13. stoljeća i Šibenskoj molitvi koja je jedan od prvih poznatih hrvatskih latiničkih jezičnih i književnih spomenika, a godinama je smatrana i najstarijim



12. Svoje gospodarstvo Šibenik je gradio na nekad uspješnim tvornicama TLM-u (Tvornica lakih metala) i TEF-u (Tvornici elektroda i ferolegura)

13. Šibenik ima 24 crkve i 6 samostana, a s 13 crkava u staroj gradskoj jezgri je grad s najvećim brojem sakralnih objekata među svim gradskim jezgrama dalmatinskih gradova

14. Šibenik odnedavno ima gradsku pažnju Banj s koje se pruža predivan pogled na gradsku jezgru, a do koje vodi novouređena šetnica na kojoj parovi zaključavaju ljubavne katance ;), dok je godinama ulogu gradskog kupališta imala Jadrija nadomak obale



15. Šibenik je, između ostalog, poznat i po brojnim festivalima, večerima šansona i sličnih manifestacija, od kojih je najpoznatiji Međunarodni festival djeteta (Terraneo neću spominjati). Tko zna, možda njegovu tradiciju bude uspješno slijedio i Croatian travel festival! Vidimo se!

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...