Preskoči na glavni sadržaj

Zbog CTF-a volim Šibenik

Za dva dana, 15. svibnja, po 3. put otvara se Croatian travel festival (ironije li - naziv mu je na engleskom jeziku), a Šibenik će postati odredište za sve putopisce, pustolove, reportere i sve druge skitnice, ali i one koji kroz njihove priče žele upiti dašak uzbuđenja koji je neraskidivo vezan za putovanja.
Festival uključuje mnoštvo besplatnih predavanja, bogat glazbeni program u klubu Azimut, radionice fotografije, volontiranja, humanitarnu akciju, a za sve posjetitelje organizirat će se i besplatno razgledavanje povijesnog djela Šibenika, pa ako ste u mogućnosti, navratite!


Povodom Croatian travel festivala, zaboravit ću ovih dana na šibenski mentalitet koji tako često otežava život ovoj  furešti i nabrojat ću vam nekoliko najzanimljivijih stvari koje morate znati o Šibeniku, kao dodatnu motivaciju da ovoga vikenda sa mnom popijete kavicu!

1. Šibenik je jedini grad na našoj obali koji su osnovali Hrvati

2. Naziva se Krešimirov grad jer se prvi put spominje 1066. god u darovnici kralja Petra Krešimira IV

3. Šibenska katedrala svetog Jakova je jedina monumentalna građevina povijesne arhitekture izvedena čitava od jedinstvene građe, isključivo od kamena - gradila se sto godina pod budnim okom Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca



4. Poznato turističko naselje Solaris ime je dobilo po solanama koje su se na njegovom mjestu nalazile

5. Šibenik je poznat po svojim utvrdama koje su služile za obranu grada - tvrđava svetog Ivana (Tanaja), tvrđava Šubićevac (Barone), tvrđava svetog Nikole i svetog Mihovila - a u čijoj gradnje su sudjelovali kako muškarci, tako i žene, pa i djeca

6. U svibnju se u Šibeniku ne održavaju vjenčanja, jedni kažu da je to zbog poštivanja sjećanja na djevojku koja se 1649., kada je grad poharala kuga, zavjetovala da će otići u samostan ako kuga prestane, što je i učinila upravo u mjesecu svibnju, a drugi kažu da je tako zbog praznovjerja koje je ostalo u glavama Šibenčana, a prema kojem svibanj slovi kao mjesec nesretan za žendibu

7. Šibensko kazalište nekoć je bilo najveće na našoj obali - sa 450 sjedećih mjesta, a postoji od 1870. godine

8. Ukoliko se u Šibeniku zaželite noćnog života, pronaći ćete ga u mom trenutnom kvartu - Docu - koji je zapravo nastavak rive te u klubu Inside

9. U Šibeniku su rođeni Arsen Dedić, Mišo Kovač, Vice Vukov, Perica Bukić, Špiro Guberina, Vinko Brešan, Ivo Brešan, Maksim Mrvica, Goran Višnjić, Antonija Mišura, Antonija Blaće i mnogi drugi koji su odavno iz Šibenika pobjegli. Ipak, najlegendarniji stanovnik Šibenika je legenda Dražen Petrović, momak s Baldekina, kojemu je odana čast gotovo u svakom šibenskom kvartu



10. Na dan svetog Mihovila, 29. rujna, slavi se Dan grada Šibenika na koji su nekoć imali običaj jednog čovjeka proglasiti plemićem, a jednog zatvorenika pustiti na slabodu

11. Šibenik je poznat po šibenskom botunu, tradicionalnom pucetu sa šibenske nošnje, šibenskom bagatinu, novcu koji se u Šibeniku kovao, po šibenskoj crvenoj kapi, šibenskim pidočama (dagnjama) od kojih se prave brudeti, rižoti, pa i kolači, najstarijem zvonu u Hrvatskoj koje datira iz 13. stoljeća i Šibenskoj molitvi koja je jedan od prvih poznatih hrvatskih latiničkih jezičnih i književnih spomenika, a godinama je smatrana i najstarijim



12. Svoje gospodarstvo Šibenik je gradio na nekad uspješnim tvornicama TLM-u (Tvornica lakih metala) i TEF-u (Tvornici elektroda i ferolegura)

13. Šibenik ima 24 crkve i 6 samostana, a s 13 crkava u staroj gradskoj jezgri je grad s najvećim brojem sakralnih objekata među svim gradskim jezgrama dalmatinskih gradova

14. Šibenik odnedavno ima gradsku pažnju Banj s koje se pruža predivan pogled na gradsku jezgru, a do koje vodi novouređena šetnica na kojoj parovi zaključavaju ljubavne katance ;), dok je godinama ulogu gradskog kupališta imala Jadrija nadomak obale



15. Šibenik je, između ostalog, poznat i po brojnim festivalima, večerima šansona i sličnih manifestacija, od kojih je najpoznatiji Međunarodni festival djeteta (Terraneo neću spominjati). Tko zna, možda njegovu tradiciju bude uspješno slijedio i Croatian travel festival! Vidimo se!

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...

Šumski život Marlen Haushofer

Svibanj je divan mjesec - savršen za putovanja, a od svih putovanja, najdraže mi je vrnuće, povratak k sebi. Ponekad je teško vratiti se (često se čini da bi jednostavnije bilo pobjeći od sebe!) - dani su odveć kratki ("Netko tko trči nema vremena vidjeti svijet oko sebe."), ispunjeni zahtjevima i prohtjevima posla na kojem moramo biti vazda staloženi, ljubazni i odgovorni (da ne kažem - nepogrešivi!), ali i emocijama i aktivnostima naše djece, kojima ne smijemo dati ni naslutiti da je čitavo ovo roditeljstvo jedna velika improvizacija i da zahtjevaju od nas odgovore na pitanja na koja još uvijek i sami tražimo odgovor (i btw, "...kako to da ta sličica Playtimea nije na podu gdje sam ju ostavio? Mama, sigurno si mi ju ti sakrila!"). Teško je kad si potreban, pa mi se glavom često vrzma misao o liniji manjeg otpora, o životu u miru i tišini šume - zato za emigraciju iz bučnog života koji preplavljuje, umjesto putovnice, trebam knjigu nalik " Waldenu ", ...