Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (6)


Tjedan smo započeli šopingom. Imala sam najbolju namjeru uložiti u novi, sportskiji, kupaći kostim, ali kako nisam našla niti jedan koji odgovara mom budžetu, a niti stasu, svratili smo u Algoritam i tamo ostali dok nam se novčanici nisu dobrano ispraznili. Naravno, sve što smo kupili bilo je na super-duper akciji, ma skoro džabe! Gonič zmajeva 20 kn, Velikani povijesti 50 kn, a i Mana nam je izašla u susret!


U pokladni utorak lijevala je kiša, no, unatoč tome, veliki meteoropati Šibenčani u preeeevelikom broju izašli su na ulice - i to maskirani - što će reći da su maškare u Šibeniku stvarno big deal. Slavonci njeguju stare pokladne običaje, ne spaljuju nikoga i ništa na pokladni utorak, radije maskiraju djecu koja stvaraju nepodopštine putem od kuće do kuće, i jednu krofne i salenjake. Njami! Šibenčani spaljuju Krnju (pitala sam - ne znaju zašto se tako zove), a redovito je to neki političar, kojeg okrive za sve probleme u protekloj godini. Ipak, voljela bih da, kad završe ludi pokladni dani, svi skinu te tuđe maske s kojima se "lakše živi".


Ovaj predrođendanski tjedan dragi me srpdao jer koristim pudere kojima je rok trajanja odavno prošao, pa sam se počastila novim - Max factorovim whipped creme koji je skuplji (88 kn, a ima samo 18 ml), ali je divne mousse teksture koja ostavlja baršunasti mat osjećaj na koži, pokrije mi čak i perutanje kože ispod desnog oka koje vučem već mjesecima i kojeg niti jedna krema ne uspijeva riješiti, čak ni ova čudesna Lushova maščoba koja miriši po Kiki bombonima. Trenutno čitam Pavličićevo Narodno veselje koje preporučujem svim nostalgičarima koji čeznu za vremenom kad radio nije bio samo pozadinski šum i kad je bilo malograđanski raspravljati o obleci pjevača na festivalima.


Ovaj tjedan mučile su me razne zdravstvene tegobe, a dragi me izliječio prefinim pilećim paprikašem pa ga moram i na blogu pohvaliti - iako se već uobrazio i umislio da je Masterchef :P


I naljepša stvar za kraj ovog tjedna, nakon 40ak dana - karte za Slavoniju su u džepu, lakše se diše, i broje se minute do rođendanske proslave uz sve moje najdraže ljude! Jedva čekam!

Primjedbe

  1. Gonič zmajeva je jako dirljiva priča o prijateljstvu. Sigurna sam da ćeš uživati, ako već nisi čitala. :)

    Uživam čitati tvoj blog!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nisam čitala, iako sam druge njegove pročitala, uvijek mi je Gonič ostao na popisu nepročitan!
      Hvala ti puno!

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...