Preskoči na glavni sadržaj

Ah, to be young again!

Sunce je napokon zagrijalo tužni šibenski kamen i odmah sam romantično raspoložena. Putem do posla njuškam procvjetalu lavandu, ptičice pjevaju, svijet se vrti u ritmu ljubavi. Koji klišej, I know.
Nema ljubavi do prve ljubavi. Zato u kategoriji romantičnih filmova posebno mjesto zauzimaju filmovi o onim prvim - prvim pogledima, prvim poljupcima, prvim dodirima, prvim prekidima. 
Devedesete su imale 10 razloga zašto te mrzim i Američku pitu, ali danas svijetom vladaju neki drugi klinci. Ipak, i oni na svoje načine uče kako voljeti, kako ljubiti, kako ne izgubiti sebe. Volim pogledati takve filmove i prisjetiti se kako je biti mlad - oni me inspiriraju da budem zaljubljena onako kako se može biti zaljubljen samo sa šesnaest godina.
Stoga, evo nekoliko modernih filmova o neobičnim prvim ljubavima - za sve vas zaljubljene u ljubav!

Nick and Norah's Infinite Playlist (2008)
Smotanko Michael Cera glumi Nicka kojeg je ostavila djevojka, a koji joj još uvijek snima mix CD-e, dok Kat Dennings glumi Noru koja dijeli njegov glazbeni ukus. Koliko je to bitno za uspješnu romantičnu vezu možete i sami provjeriti u ovom zabavnom filmu.


Flipped (2010)
Ovo je zacijelo jedan od najljepših filmova koje sam pogledala prošlih godina. Dječju ljubav koja je neraskidivo povezana s jajima i stablom javora, ispričanu atmosferom šezdesetih godina prošlog stoljeća nećete nikada zaboraviti.


The First Time (2012)
Ovaj nimalo razvikani film napravio je Jon Kasdan, autor koji je pisao za Dawson's creek, Freaks and geeks i Kalifornikaciju. U The first time ispričao je priču o kreativki Aubrey i slatkom Daveu koji jedne večeri, na dosadnoj zabavi, započnu razgovor. Što je uslijedilo, provjerite sami.


The Spectacular Now (2013)
Maturantske brige, prve ljubavi i egzistencijalne krize tema su filma o mladom Sutteru koji, nakon prekida s djevojkom, upoznaje dragu Aimee koja bi mu mogla promijeniti život. Živjeti u trenutku ili se potruditi oko budućnosti, pita se Sutter, a pitamo se često i mi.


The Fault in Our Stars (2014)
Film snimljen prema iznimno popularnoj knjizi Johna Greena najiščekivaniji je tinejdžerski film ove godine. Njegovi glavni akteri su Hazel i Gus, prijatelji u nevolji, koji će nas uvjeriti u onu staru - svako zlo za neko dobro.

Primjedbe

  1. Hvala na preporukama, pogledam sve obavezno! Fault sam pročitala, pa me baš zanima koliko će se razlikovati film od knjige.

    Btw, neki dan sam otkrila tvoj blog i oduševila se (i bila sam 100.lajkačica na fbooku ;)). Imamo toliko toga zajedničkoga, da nisam mogla vjerovati!

    Radujem se svim novim postovima! Pozdrav :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Uljepsala si mi dan i 100. lajkom, a i ovim postom :D Hvala!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...

Šenoinim stopama

"Povrh starog Griča brda Kao junak lijep i mlad, Smjele glave, čela tvrda, Slavni stoji Zagreb-grad; Živ, ponosit, Jak prkosit, Kad slobode plane boj. Tko tu klikô ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb-grade divni moj!" Prva je ovo strofa pjesme "Zagrebu", koju je Šenoa objavio u Vijencu 1872., a koja je samo jedna u nizu pjesama kojima je opjevao svoj voljeni grad - grad kojeg kao putnik namjernik gotovo nikada ne promatram u njegovoj suvremenosti, nego isključivo u tonovima starih Agramera, u sepiji prohujalih vremena. Kroz djela koji umjetnika koji su grad voljeli i sam mi grad postaje blizak pa sam uoči posjeta Zagrebu u ruke uzela "Zlatarovo zlato", lektiru koju sam spretno izbjegla u osnovnoj školi (još se sjećam nelegode na satu kod drage mi nastavnice Kristine Podmanicky...). "Ovu sam si knjigu kupila na dan kad sam postala viši savjetnik, 19.5.2021.", ispisala sam unutar korica zlatne knjige - činila se kao divan izbor za moj mali korak napri...