Preskoči na glavni sadržaj

Ah, to be young again!

Sunce je napokon zagrijalo tužni šibenski kamen i odmah sam romantično raspoložena. Putem do posla njuškam procvjetalu lavandu, ptičice pjevaju, svijet se vrti u ritmu ljubavi. Koji klišej, I know.
Nema ljubavi do prve ljubavi. Zato u kategoriji romantičnih filmova posebno mjesto zauzimaju filmovi o onim prvim - prvim pogledima, prvim poljupcima, prvim dodirima, prvim prekidima. 
Devedesete su imale 10 razloga zašto te mrzim i Američku pitu, ali danas svijetom vladaju neki drugi klinci. Ipak, i oni na svoje načine uče kako voljeti, kako ljubiti, kako ne izgubiti sebe. Volim pogledati takve filmove i prisjetiti se kako je biti mlad - oni me inspiriraju da budem zaljubljena onako kako se može biti zaljubljen samo sa šesnaest godina.
Stoga, evo nekoliko modernih filmova o neobičnim prvim ljubavima - za sve vas zaljubljene u ljubav!

Nick and Norah's Infinite Playlist (2008)
Smotanko Michael Cera glumi Nicka kojeg je ostavila djevojka, a koji joj još uvijek snima mix CD-e, dok Kat Dennings glumi Noru koja dijeli njegov glazbeni ukus. Koliko je to bitno za uspješnu romantičnu vezu možete i sami provjeriti u ovom zabavnom filmu.


Flipped (2010)
Ovo je zacijelo jedan od najljepših filmova koje sam pogledala prošlih godina. Dječju ljubav koja je neraskidivo povezana s jajima i stablom javora, ispričanu atmosferom šezdesetih godina prošlog stoljeća nećete nikada zaboraviti.


The First Time (2012)
Ovaj nimalo razvikani film napravio je Jon Kasdan, autor koji je pisao za Dawson's creek, Freaks and geeks i Kalifornikaciju. U The first time ispričao je priču o kreativki Aubrey i slatkom Daveu koji jedne večeri, na dosadnoj zabavi, započnu razgovor. Što je uslijedilo, provjerite sami.


The Spectacular Now (2013)
Maturantske brige, prve ljubavi i egzistencijalne krize tema su filma o mladom Sutteru koji, nakon prekida s djevojkom, upoznaje dragu Aimee koja bi mu mogla promijeniti život. Živjeti u trenutku ili se potruditi oko budućnosti, pita se Sutter, a pitamo se često i mi.

The Fault in Our Stars (2014)
Film snimljen prema iznimno popularnoj knjizi Johna Greena najiščekivaniji je tinejdžerski film ove godine. Njegovi glavni akteri su Hazel i Gus, prijatelji u nevolji, koji će nas uvjeriti u onu staru - svako zlo za neko dobro.

Oznake:

Primjedbe

  1. Marina3. lipnja 2014. u 18:02

    Hvala na preporukama, pogledam sve obavezno! Fault sam pročitala, pa me baš zanima koliko će se razlikovati film od knjige.

    Btw, neki dan sam otkrila tvoj blog i oduševila se (i bila sam 100.lajkačica na fbooku ;)). Imamo toliko toga zajedničkoga, da nisam mogla vjerovati!

    Radujem se svim novim postovima! Pozdrav :)

    OdgovoriIzbriši
  2. GlitterGirl3. lipnja 2014. u 19:13

    Uljepsala si mi dan i 100. lajkom, a i ovim postom :D Hvala!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...
Objavi komentar
Pročitajte više

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...
Objavi komentar
Pročitajte više

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...
Objavi komentar
Pročitajte više

Šumski život Marlen Haushofer

Svibanj je divan mjesec - savršen za putovanja, a od svih putovanja, najdraže mi je vrnuće, povratak k sebi. Ponekad je teško vratiti se (često se čini da bi jednostavnije bilo pobjeći od sebe!) - dani su odveć kratki ("Netko tko trči nema vremena vidjeti svijet oko sebe."), ispunjeni zahtjevima i prohtjevima posla na kojem moramo biti vazda staloženi, ljubazni i odgovorni (da ne kažem - nepogrešivi!), ali i emocijama i aktivnostima naše djece, kojima ne smijemo dati ni naslutiti da je čitavo ovo roditeljstvo jedna velika improvizacija i da zahtjevaju od nas odgovore na pitanja na koja još uvijek i sami tražimo odgovor (i btw, "...kako to da ta sličica Playtimea nije na podu gdje sam ju ostavio? Mama, sigurno si mi ju ti sakrila!"). Teško je kad si potreban, pa mi se glavom često vrzma misao o liniji manjeg otpora, o životu u miru i tišini šume - zato za emigraciju iz bučnog života koji preplavljuje, umjesto putovnice, trebam knjigu nalik " Waldenu ", ...
Objavi komentar
Pročitajte više