Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (7)

Budući da me pere stres, vratila sam se starom običaju - traženju radosti u sitnicama - i odlučila (opet) biti sretna i ne planirati ni sutra, ni prekosutra, a pogotovo ne sljedeći tjedan, mjesec ili godinu. Dan po dan, korak po korak. Kamo god me voda odnese...

Prošli vikend mi je započeo u potrazi alternativnih puteva od posla do novog stana. Novi kvart, novi ljudi, novo groblje. Izgubila sam se već triput prošli tjedan. Taj put krenula sam Arsenovim i Mišinim susjedstvom, šibenskom Varoši - Težačkom ulicom, pa Ulicom svetog Spasa i naletjela na predivno staro pravoslavno groblje koje krije hram Vaznesenja Hristovog sveti Spas sagrađen 1778. i kapelu časnog Krsta sagrađenu 1600. godine.


Petak je dan za metak, ili za kolače. Obožavam kad uz radijski šušur (i prastare hitove kao što je I wanna be the only one) stanom zamiriše vanilijin šećer! Marelice na poniženju, kako bi rekla moja svekriva, gostoljubivi gazde koji su nam ovih dana puno pomogli i nadolazeći vikend nagnali su me na isprobavanje super brzog i jednostavnog recepta - kolača s marelicama koji je prava uvertira za ljeto, a koji je bio gotov za malo više od pola sata. Za još bolji okus - pocimetiti!


Najveći čovjek uvijek ostaje dijete, rekao je netko, i dobro je s vremena na vrijeme osvijestiti si tu činjenicu. Hvala Bogu, trenutno živim s jednim velikim čovjekom koji me s nekoliko metara željezničke pruge i maketama jugoslavenskih lokomotiva i vagona koji jure našim dnevnim boravkom podsjeća da je odrastanje precijenjeno.


Veliki čovjek i ja na svoje smo došli i u novootvorenom candy shopu u šibenskog ulici popularno zvanoj Masna koja će sada, nakon nekoliko pustih stoljeća, opet opravdano nositi to ime. Preporučujem karamele i rum kuglice!


U utorak smo se počastili romantičnom večerom u konobi Gorica koju toplo preporučujemo svima željnima domaće dalmatinske spize uz atmosferu najstarijeg dijela Šibenika i zvuke legendarnog Arsena koji se može naći na repertoaru konobe. Pappardelle s plodovima mora bile su tako mirisne i ukusne da sam zaboravila fotografirati spizu prije konzumacije. Ups!


Tjedan je začinio Festival europske kratke priče koji se, nakon Zagreba, preselio u Šibenik. Slušanje kratkih priča na portugalskom, engleskom, slovenskom i hrvatskom jeziku kraj šibenske Šupukove česme, palače u kojoj je živio Krsto Stošić i crkve svetog Ivana dok lastavice prelijeću Anu Paulu Maia, Joãoa Anzanello Carrascoza, Emira Imamovića Pirkea, Vesnu Lemaić, Jona McGregor, Damira Uzunović i direktora festivala Romana Simića Bodrožića - to je za mene ljeto. Raspoloženi ljudi, topao zrak, miris lavande i pečene ribe u zraku. Festival se nastavlja i danas, u Maloj loži u 20.30 sati. Vidimo se!

Oznake:

Primjedbe

  1. Ivana Split8. lipnja 2014. u 19:45

    eto nisam ni znala da postoji to praslavno groblje i kapelica tamo, a i u Splitu donedavno nisam znala da postoji jedna od najstarijih sinagoga u Europi.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...
Objavi komentar
Pročitajte više

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...
Objavi komentar
Pročitajte više

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...
Objavi komentar
Pročitajte više

Šumski život Marlen Haushofer

Svibanj je divan mjesec - savršen za putovanja, a od svih putovanja, najdraže mi je vrnuće, povratak k sebi. Ponekad je teško vratiti se (često se čini da bi jednostavnije bilo pobjeći od sebe!) - dani su odveć kratki ("Netko tko trči nema vremena vidjeti svijet oko sebe."), ispunjeni zahtjevima i prohtjevima posla na kojem moramo biti vazda staloženi, ljubazni i odgovorni (da ne kažem - nepogrešivi!), ali i emocijama i aktivnostima naše djece, kojima ne smijemo dati ni naslutiti da je čitavo ovo roditeljstvo jedna velika improvizacija i da zahtjevaju od nas odgovore na pitanja na koja još uvijek i sami tražimo odgovor (i btw, "...kako to da ta sličica Playtimea nije na podu gdje sam ju ostavio? Mama, sigurno si mi ju ti sakrila!"). Teško je kad si potreban, pa mi se glavom često vrzma misao o liniji manjeg otpora, o životu u miru i tišini šume - zato za emigraciju iz bučnog života koji preplavljuje, umjesto putovnice, trebam knjigu nalik " Waldenu ", ...
Objavi komentar
Pročitajte više