Preskoči na glavni sadržaj

Kruha i igara!

Ljeto je definitivno doba kad se u ovom gospodarski zapuštenom gradu lakše živi - grad je pun turista, na svakom kantunu pivaju klape, održavaju se dječje predstave i open air projekcije filmova, festivali, slastičarnice su otvorile svoja vrata, sladoled je preskup, more je ledeno – ali život je lip. Vrijeme je savršeno za bućnuti se u bočatu vodu ili pogledati Šibenik iz ptičje perspektive.

Možda vas je Šibenik do sada asocirao na Međunarodni dječji festival, ali u 21. stoljeću Šibenik postaje grad tvrđava! 
 
 
U Šibeniku možete posjetiti četiri tvrđave – svetog Ivana (Tanaju – koja mi je omiljena), Barone (Šubićevac), svetog Nikole (više o njoj u nekom od sljedećih postova) i tvrđavu svetog Mihovila u srcu grada, koja je ovih dana hit koji posjećuju predsjednik države i svi drugi uvaženi i neuvaženi gosti. 
 
 
Uz show program Maksima Mrvice i Josipe Lisac otvorena je prošlu subotu i predstavljena izabranoj eliti, a u nedjelju je bila otvorena za siromašno pučanstvo, koje ju je u 15. stoljeću i izgradilo, btw. Sramotno je za reći, ali na tvrđavi koja postoji već pet stotina godina velik broj Šibenčana nikada do sada nije ni bio. Tobože, čekali su da se ondje nešto napravi, iako je ona za turiste otvorena već jako dugo. 
 
 
Prvi put sam je posjetila prije otprilike sedam godina, turistički, i mogu reći da je pogled bio jednako lijep kao i sada (duh!), ali je njen obilazak bio vrlo nesiguran, bila je puna skela i rupa, odrona kamenja i dr. (unatoč tome, ulaz se naplaćivao 20 kn). 
 
 
Sada ćete na ulaznicu potrošiti 35 kn, a tvrđava podržava pozornicu s 1600 sjedećih mjesta i sigurna je za obilaske, štoviše, toliko je sigurna da mi gotovo ni ne sliči na onu staru tvrđavu. Ranije je izgledom podsjećala na utvrdu koja služi za obranu grada (ta na njoj je spavao 1066. sam kralj Krešimir IV!), a danas je ona renovirani i nadograđeni moderni prostor koji služi za selfije i glazbene spektakle u kojima će češće uživati oni povlašteni. 
 
 
Oproštaj od jednog dijela povijesti uvijek me rastuži, ali budući da Šibeniku kronično nedostaje sadržaja i osvježenja, I'll go with it. Nek je kruha i igara! I tvrđava!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Uvrede, ali najljepše

Nedavno je moj ćaća proslavio svoj 65. rođendan i postao penzioner. Kao pravi mali mučki provokator, tim povodom poklonila sam mu knjigu Pavla Pavličića, "Pohvala starosti". Nije moj otac načitan lik - on knjigu umije pročitati u deset minuta (prva stranica, sredina, puf!, kraj!) - ali znala sam da neće moći odolit' naslovu u kojem se starost hvali, koliko god on sebe (a i sve nas) uvjeravao da bi na nogometnom terenu mogao zdriblati i momke trostruko mlađe od sebe. Već drugo jutro, poslao mi je recenziju knjige SMS porukom (moj tata nema pametni telefon, i pisanje poruka njegov je najveći tehnološki domet): "Noge sve tanje dupe sve manje glava sve veca trbuh ko vreca to ti je rezime knjige poz". Nazvala sam mamu (tatinu sekretaricu) da joj prenesem tu rječitu opasku, a potom čula recenzenta, pomalo iznerviranog, kako u pozadini mrmlja: "Misliš da ja to ne znam?! Sve je to meni poznato!", misleći, ako se ne varam, na svoje mladenačko dupe, dodavši: ...

Skroz hladnokrvno

Moji najbliži zasigurno znaju za moju ovisnost o Googleu - nema pojma kojeg nisam guglala - guglam tijekom radnog vremena, guglam na wc školjci, guglam u hodu, guglam za vrijeme jela, guglam dok usisavam, dok peglam, pa i dok stavljam maskaru - hej, ali ne guglam dok vozim, pa nemojte ni vi (sad sam si sva kao Oprah)! Kad nešto čitam, postanem toliko opsjednuta time da želim biti u toj knjizi, u tom liku, u toj atmosferi, u tom vremenu. Sjećam se, dok sam čitala Mi djeca s kolodvora Zoo, danima sam samo ležala na svom krevetu, ne razgovarajući s ukućanima, furajući neku homeless-loner-junkie facu, dok sam u ostatku života bila odličan učenik i dok sam pušače pokušavala odviknuti od te odurne navike. Proteklih dana čitala sam Hladnokrvno ubojstvo Trumana Capotea (da, onog lika koji je smislio Holly Golightly), pa možete zamisliti u kolikoj mjeri se ovdje guglanje otelo kontroli.  Budući da je roman utemeljen na istinitom događaju (čarobne riječi na koje se oduzmem - vo...