Preskoči na glavni sadržaj

Who says you can't party in the USA, call me maybe, give my heart a break, and live while we're young (22)?


Osim moje zabrinjavajuće opsesije s Katy Perry, imam ja još milijaaaaaaardu guilty pleasuresa - onih pop pjesmuljaka koje pjevaju američke zvijezdice, zaraznih pjesama koje vam istog trena popravljaju dan, zbog kojih zaplešete s usisavačem ili koje pjevate pod tušem i drugim skrovitim mjestima. Nekome sramota, a meni neobično veselje - gojiti to dijete unutar ove, već ostarjele, vanjštine! Ovo su samo neki od mojih favorita.

Random izborom prvu sam navela Who says Selene Gomez koju najčešće čujem u trgovačkim centrima, valjda se zbog nje žene osjećaju dobro u svojoj koži! I'm no beauty queen, I'm just beautiful me.... Lako njoj reći - baš je prelijepa ta Selena, taj Biber je očito smanjeno ubrojiv kad je ostavi. (Da, imam i čudnu opsesiju Selenom Gomez.)


Na Miley sam uspjela navući čak i rockericu od sestre koja bi prije umrla, nego priznala da je ikad uopće čula za Miley Cyrus. Miley who? Volim ja i Hannu Montanu, ali upravo Party in the USA mi uvijek izmami kes na lice, i odjednom I'm noddin' my head like "Yeah!" Movin' my hips like "Yeah!"


Priznajte, znaaaaaaaaaate riječi! Znam, this is crazy, ali Call me maybe lyrics će uskoro sigurno biti pitanje na prijemnim ispitima, s obzirom na to u kojoj mjeri je ta slatkasta pjesma obilježila prošlu godinu, a svim curama vratila samopouzdanje da već jednom nazovu tog nedodirljivog momka. Tobože.
Ono što je lani bila Call me maybe, to je je prije tri godine bila Baby, baby, baby, ma tko je ne bi volio!

 

                                        

Voljeli vi Taylor ili ne (da ne bude zabune - ja je volim - da, B., unatoč svim njenim dečima, prekidima i jadikovkama!), ako ste ikad bili tinejdžerica gladna izlazaka, pidžama partyja s prijateljicama, tračanja dečkiju, lakiranja noktiju i sličnih aktivnosti, zbog ove poskočice barem na tren ćete se osjećati kao da su vam baš 22!

Ovisnik sam o mjuziklima, volim Travoltu u svakom obliku, Baby, lubenice i prljavi ples, cjelokupni lik i djelo Barbre i Judy, Claudea i Bergera, sve Židove i superstarove, mamme mije, Magentu i Dr. Frank-N-Furtera, a volim i današnje Barden Bellas i I can't go on, I'll go on, i priznajem - i ja sam Gleek. Svakodnevica je u mjuziklima šarena, radosna, živa, i sve bih dala kada bih samo jedan dan mogla živjeti u svijetu gdje je glazba tako vidljiva. Kroz mjuzikle sam se i navukla čak i na Vanessu Hudgens i Demi Lovato, od koje izdvajam iznimno zaraznu Give your heart a break.



I najsramotniji tajni užitak - Live while we're young! Sestra mi je rekla da bih, ako se već bavim sramotnim pop pjesmuljcima, morala poslušati i One Direction, pa evo, jesam, i ovu sam pronašla za sebe i baš se osjećam spremnom za live while I'm young! :) 



Primjedbe

  1. Aaaaaaaaaaaaaa da. Jel grozno ako su mi dečki iz 1 Direction skroz slatki? Jesam pedofilka? :D Joj znam, sve znam. Ja bih tu dodala i Rihannu i Beyonce kao griješni užitak. Kao furam se na neku rokericu. Nda :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ukoliko se njihovoj mladosti diviš iz daleka, nećeš imati problema sa zakonom - to ti je moje stručno mišljenje :)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Sunčana strana veljače

Pogledala sam nekidan film " Geni moje djece ", dokumentarac koji je o ženama svoje obitelji snimila Vladimira Spindler, zagrebačka fotografkinja, kćer Sanje Pilić i unuka Sunčane Škrinjarić (zanimljivo, ali ove žene gotovo uvijek se spominju u ovoj korelaciji). Film je šašavo dirljiv jer govori o generacijama žena koje se u svijetu (neisplative) umjetnosti bore za mrvu sreće u životu, često opterećene grijesima onih koji su postojali prije njih. Privlači me ta vrsta priče, taj soj žena - dovoljno očajnih da prepoznaju svoje ranjivosti i dovoljno jakih da usprkos njima budu jedna drugoj podrška. Uz Sunčanu sam odrasla - čarobnjaka Štapića i njegovu vilu Sunčicu mama mi je naslikala na zidu dječje sobe ("Čomorakova šuma", kako sam zvala spoj "Čudesne šume" i "Čarobnjakovog šešira", bila mi je omiljeni dugometražni crtić), a onda su uz nju odrasla i moja djeca - naizust su znala "Gospođicu Neću", a, po svemu sudeći, uz Sunčanu rastem i da...

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...