Časnih 85 gospodina Poitiera

Čula sam podatak da gospodin Sidney Poitier danas navršava 85. godinu života (TV kalendar je prvo što ujutro vidim), što me sjetilo na filmove koje sam kao djevojčica gledala sa svojom majkom koja je oduvijek bila osjetljiva na ljude koji su zbog svoje boje kože, statusa ili vjere bili odbačeni od društva. Tako sam ja vrlo rano počela plakati s njom svaki put kad bi Imitation of Life s Lanom Turner bio na televiziji - ponekad bi već na početku filma ridale samo pri pomisli na tragičnu sudbinu Annie Johnson i njene razmažene gadure od kćeri, Sarah Jane. Osim Imitacije života, rado smo gledale i Guess Who's Coming to Dinner u kojem je naočitog afroameričkog mladića, koji se zaljubljuje u mladu i perspektivnu djevojku bijele kože, glumio upravo gospodin Poitier. Ako niste znali, on je prva osoba afroameričkog podrijetla koja je osvojila Oscara za najboljeg glumca - prije samo 50 godina. Osim postignuća na području filma, gdje je često bilo postavljano pitanje rase, gospodin Poitier je i diplomatski predstavnik Bahama u Japanu, kojem je sam Obama uručio Predsjedničku medalju slobode, najveću čast koja se može uručiti u SAD-u.

Osim klasika Guess Who's Coming to Dinner, danas vam preporučujem još nekoliko filmova Sidneya Poitiera koje biste trebali u životu pogledati:

Lilies of the field (1963)

Onaj Oscar kojeg sam spomenula? Sidney ga je dobio za svoju ulogu u ovoj komičnoj drami o jednom fizikalcu koji zaluta na farmu koje vode časne sestre, koje ga, vjerujući da im je poslan s nebesa, vrbuju da im izgradi crkvu u pustinji.

A raisin in the sun (1961)

I danas vrlo aktualna drama o siromašnoj obitelji koja bi mogla izgubiti krov nad glavom, prema izvrsnom predlošku Lorraine Hansberry.

The defiant ones (1958)

Prije nego je osvojio Oscara, Sidney je bio prva osoba afroameričkog podrijetla koja je uopće bila nominirana za tu prestižnu nagradu, i to upravo za film o dvojici bjegunaca različite rase koji se, povezani lancima, u kratkom vremenu moraju naučiti suživotu.

A patch of blue (1965)

U ovoj ljubavnoj priči, Shelley Winters glumi slijepu djevojku koja se bori s nasiljem u obitelji. Spas će, naravno, pronaći u zgodnom mladiću.

To Sir, with love (1967)

Pomalo nalik na Dead poet society, The emperor's club, Freedom writers i druge profesorske filmove, i u ovome, jedan profesor na svoj način želi popraviti i nadahnuti svoje učenike koje je društvo otpisalo.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Serijal: Ljeto (1)

Kad kroz suncem obasjanu lelujavu koprenu morske pjene, pomiješanu s kremom za sunčanje koja pluta na površini, ugledam prste svoje ruke, učini mi se da mi je koža naborana, stara kuliko svit. Vinem ruke iz vode, da vratim tijelo u postojeće stanje, pa opet u nevjerici vrnem dlanove u taj vremenski bezdan. Zašto mi se ljeti čini da vrijeme brže prolazi? Misli mi se uskovitlaju pa se sjetim želatinastog morskog oraha koji se, u stanju rastresenosti, vraća u stanje larve, ljutita što se ne mogu tako lako i ja vratiti u djetinjstvo - jer sad sam mama, dežurni žandar, ne mogu biti dite - i već je prošlo nekoliko minuta, nepovratno. Dok tako razmišljam, djeca se oko mene veselo prskaju ("Mama, vidi ovo, mama, vidi me!..."), a na obrazima mi se stvara melazma pa se pitam je li krivo more, sunce ili tek hormonalne promjene, pitam se koliko sam još ovdje, na ovom mjestu (na ovom svijetu) i zašto se, dovraga, ne mogu opustiti, zašto se ne mogu odmoriti, a svi kažu da je ovo godišnji ...

Pročitajte više

Ludilo, brale!

Prije nego spremim ručnike i kupaće kostime u torbu pa se zaputimo prema bazenima na kojima ćemo provesti neobično sparan srpanjski dan, moram odlučiti s kojom ću se knjigom družiti. Uzmem jednu s hrpe i održim audiciju - ako me već na prvoj stranici knjiga usisa, ona je the chosen one, a ako mi misli odlutaju, priliku dajem sljedećoj. Zato, dovoljno je reći - "Ubij se, ljubavi" bila je prva na hrpi. Znam, malo je sramotno da sam ju uopće posudila, a još je sramotnije da sam se s njom poistovjetila, da mi se svidjela - jer knjiga je ovo o pomahnitaloj ženi, novopečenoj majci koja mašta o tome da ubije svoje dijete i muža. Kunem se, posudila sam ju iz knjižnice samo zato što mi je naslov bio poznat - znala sam da je Hollywood lani na svijet donio adaptaciju ove knjige i da je u njoj glumila Jennifer Lawrence koja je koješta, ali je i izvrsna u svom poslu. Na prvoj stranici romana bezimena protagonistica progovara sljedećim riječima: "Ležala sam na travi, medu srušenim sta...

Pročitajte više

Trst je naš!

"Mama, zažmiri i onda plivaj", kaže mi i ja poslušno sklopim oči i ispružim tijelo u vodenu masu. "Nema boljeg osjećaja!" doda Franka, a ja si pomislim da nema boljeg od toga da tvoje dijete umije prepoznati ljepote življenja. Zabilježiti ih, ponuditi ih - moja je želja, ljeti osobito živa, kad se djeca oslobađaju, kad žive nekim neomeđenim životom. Čini se, jedino što im kvari zabavu sam ja - majka/zatvorska čuvarica/menadžerica/life coach - koja traži bar privid strukture obiteljskog života. Ususret Miramareu (parkirali smo uz šetnicu Barcolu, parking je besplatan) - cijena ulaznice u dvorac je 12 eura, za djecu je ulazak besplatan Gradnja na stijeni bila je u 19. stoljeću arhitektonski pothvat, ali Maksimilijan nije odustajao od svoje vizije Knjižnica u dvorcu, s originalnom zbirkom knjiga Maksimilijana i Charlotte Charlottina soba za slikanje U ljeto sam uronila s kojekakvim zbirkama eseja koje mi pomažu pomiriti raspršene misli, koje su mi ortaci u bijegu od ž...

Pročitajte više

Serijal: Ljeto (2)

Kad ljetnim jutrima biciklom prođem uz drvored u Pejačevićevoj, beskrajna radost i beskrajna tuga uskovitlaju se na ulici napuštenog grada. Radost - jer je mir vidljiv golim okom, tuga - jer svemu lijepome mora doći kraj. Na oči mi dođu žive slike nezaboravljenih ljeta, bakina preskoka preko plota, puta u bašću, kiselog okusa petrovača i slatkoće ilinjača i ljubičastih točkaka na jeziku koje sam zaradila onog ljeta kojeg nisam mogla dočekati da šljive dozriju, sjetim se žutih leptirića sa šljokicama u kosi, majice na kojoj je bio naslikan Alf, sjetim se da je sve to daleka prošlost. "The Beautiful Summer" kupila sam u knjižari u Trstu (obožavam izreći ovakvu rečenicu - ima neke posebne romantike u biranju knjige u gradu u kojem se nađeš prvi put!), znajući da se knjige Cesarea Pavesea ne mogu naći na hrvatskom jeziku, iako on pripada istom kulturnom krugu kao i dostupni Natalia Ginzburg i Italo Calvino. Njih troje su nakon Drugog svjetskog rata radili zajedno u poznatoj izdav...

Pročitajte više

Feels something like summertime

Inače me ne biste živu uhvatili na odjelu ljubića u knjižari, ali htjedoh pokloniti knjigu popularne Lily King nećakinji kojoj sam nekoć poklanjala knjige iz serijala Jenny Han (doduše, ne znam je li ih čitala). Pretpostavljam da srednjoškolke uživaju u takvoj vrsti guilty pleasura (iako ne bih znala u čemu uživaju, jer, mogli ste zaključiti, moja nećakinja i nije najpričljiva tinejdžerica na planeti), a osim toga, ove godine je "Herc ljubavnik" Lily King bio u konkurenciji za Women’s Prize for Fiction - biti u društvu s autoricama kao što su Ann Patchett, Margaret Atwood, Toni Morisson, Maggie O'Farrell, Zadie Smith i Elizabeth Strout ipak bi ju trebalo izdvojiti iz bazena prosječnih spisateljica ljubavnih romana. "Herc ljubavnik" roman je suvremene fikcije fokusiran na ljubavni trokut, a troje studenata, koji se upoznaju na kolegiju pjesništva 17. stoljeća, predstavlja vrhove trokuta. Sam je uzorni student koji spava sa svetim Augustinom i svetim Pavlom kraj k...

Pročitajte više

Šljokičasta žena

Pretraži ovaj blog