Preskoči na glavni sadržaj

P.S. Ovisna o ljubavi

Ni ove godine nismo izbjegli komercijalizaciju Valentinova, a osim trgovačkih centara koji će nas svojim akcijama prisiljavati na romantiku i ubijati u pojam ukoliko ćemo taj kobni četvrtak provesti sami, i televizija će dati svoj doprinos prisilnom zaljubljivanju, darivanju, prošenju itd. Volim ja i Notebook i P.S. I love you, štoviše - jako ih volim (i plačem kao nespašena već od prvih minuta), ali postoje i filmovi koji bi zadovoljili svaku romantičnu dušicu, a teško da će ovog Valentinova dospjeti na male ekrane, samo zato jer nisu klasične romantične komedije:


Eternal sunshine of spotless mind (2004) Nema romantičnijeg, i točka! Svaka prava ljubav, osim ljubakanja i I love you medvjedića, nosi i tuge i borbe, a Kate Winslet i Jim Carrey vrlo slikovito će dokazati što je čovjek spreman učiniti kako bi prebrodio ljubavne jade. 

Leap year (2010) Još jedna divna romantična priča sa zelenog otoka. Zbog jedne crvenokose luđakinje i zgodnog Irca i vi ćete ubrzo spakirati kofere i pravac - Irska! 


Annie Hall (1977) Znam, nisam normalna – Woody Allen – romantičan? Ali, ovaj film dušu je dao za neurotične sanjare kao što sam ja. 

Wuthering heights (2009) Ako već niste čitali knjigu, jer hej, nije Emily Bronte i old english za svakoga, pogledajte jednu od brojnih ekranizacija ove epske ljubavne štorije, s najsavršenijim Heatcliffom – ever! 


Walk the line (2005) Istinita romansa kao što je ova između June Carter i Johnnyja Casha ne treba reklamu, a prelijepi soundtrack samo će dodatno začiniti ovu legendarnu ljubavnu priču. 

500 days of summer (2009) Eh, da, starci, ovo je romantika 21. stoljeća - mlađarija koja ne vjeruje u ljubav, pa im ona onda baš u inat pokuca na vrata i da do znanja da nije svaki tužan završetak samo kraj, nego je i početak nečega lijepoga. 


Stardust (2007) Voljela bih i sa 88 godina vjerovati u bajke kao što je ova – da je onaj koga volim spreman skinuti mi zvijezde s neba i sa mnom se upustiti u avanturu života. 

Splendor in the grass (1961) Ispast će da volim filmove u kojima bar jedna polovica ljubavnog para završi na psihijatrijskom promatranju, ali zbog Sjaja u travi plačem od '90.-tih, kada sam ga prvi put gledala. Jao, kad Deanie sretne Buda u onoj šik bijeloj haljini... uf, zbog mene u tom trenutku su i izmisliti izraz ugly cry. 


Love me if you dare (2003)Najbolja vrsta ljubavi je ona koja probudi dušu i tjera nas da tražimo više, zapali vatru i srce, a umu pruži mir“, kažu u Notebooku, a ovaj frenchie film je to doslovno shvatio. Mladenačka ljubav koja samu sebe izaziva, cap ou pas cap?

Flipped (2010) Ako ste maloljetni, ovo je romantična dramica za vas. Dječarac, djevojčica iz susjedstva, kokošja jaja i jedan veliki javor sve je što vam treba za ljupku light valentinovsku večer.


Primjedbe

  1. Neke sam pogledala, neke nisam. Bolje na Valentinovo ni ne gledati TV. Nabaci neki akcijski, tipa najnoviji Predator. Ako se žežeš na Adriena Brodyja (kao ja :p), nećeš ostati imuna na njegov čar, ks ks. P.S. I love his body in this movie/you :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. E pa tko nema za kino niti za restorane, sklupčat će se pod dekicom i pogledati filmić! A onaj tko će Valentinovo provesti sam kao ja proučavat će spise uz filmić:) Pored Tom Hardyja, nijedan selebrti momak nema šanse.

      Izbriši
  2. Čitala sam Orkanske visove i sviđa mi se knjiga, a sve te filmove gledam iznova :) Ja volim i kupovati i primati darove za Valentinovo, ali jednostavno jer me to veseli. A pozivam te onda na darivanje na mom blogu, istina, traje malo duže od Valentinova, ali možda onda budeš imala sreće :D

    OdgovoriIzbriši
  3. Savršena lista filmova, sve sam ih odgledala (neke i po par puta) i baš sam se oduševila kad sam ih tu našla na jednom mjestu :) Meni su romantični filmovi Woody Allena, na jedan pomaknuti način, ali me baš nekako ostave u nekom posebnom raspoloženju :) A Orkanski visovi....em su mi jedna od dražih knjiga, em je super film <3

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Sunčana strana veljače

Pogledala sam nekidan film " Geni moje djece ", dokumentarac koji je o ženama svoje obitelji snimila Vladimira Spindler, zagrebačka fotografkinja, kćer Sanje Pilić i unuka Sunčane Škrinjarić (zanimljivo, ali ove žene gotovo uvijek se spominju u ovoj korelaciji). Film je šašavo dirljiv jer govori o generacijama žena koje se u svijetu (neisplative) umjetnosti bore za mrvu sreće u životu, često opterećene grijesima onih koji su postojali prije njih. Privlači me ta vrsta priče, taj soj žena - dovoljno očajnih da prepoznaju svoje ranjivosti i dovoljno jakih da usprkos njima budu jedna drugoj podrška. Uz Sunčanu sam odrasla - čarobnjaka Štapića i njegovu vilu Sunčicu mama mi je naslikala na zidu dječje sobe ("Čomorakova šuma", kako sam zvala spoj "Čudesne šume" i "Čarobnjakovog šešira", bila mi je omiljeni dugometražni crtić), a onda su uz nju odrasla i moja djeca - naizust su znala "Gospođicu Neću", a, po svemu sudeći, uz Sunčanu rastem i da...

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...