Preskoči na glavni sadržaj

Top 5 od Jože

Joseph Gordon-Levitt, mladi je glumac, vjerujem - budući oscarovac, koji s, danas navršene, 32 godine iza sebe ima pozamašan broj snimljenih filmova i televizijskih serija, od kojih su mnogi iznimno cijenjeni i od publike i od kritike. Glumi od svoje sedme godine, a svi su ga zapamtili kao Tommyja Solomuna u 3rd Rock from the Sun.  Za mene, ipak, on će uvijek biti plašljivi Cameron koji nastoji osvojiti mlađu sestru Stratford u 10 things I hate about you, mom omiljenom filmu, ever!
Ovaj vječni student povijesti, književnosti i francuskog jezika na Columbiji glumio je i u Inceptionu, The Dark Knight Rises, Lincolnu i dr. filmovima o kojima svi pričaju. No, prisjetimo se još nekoliko Jožinih odličnih filmova.

Manic (2001)
Ovo je prvi filmić u kojem je naš glavni junak glumio rame uz rame s voljenom mi Zooey Deschanel. U ovom reality filmu oboje glume pshiotičnu mlađariju, koja se suočava sa svojim mračnim mislima u - budimo korektni - jednoj finoj ustanovi. Pogledajte, ustanovite vašu teoriju Van Goghovog Polja s vranama i poželjet ćete svoju grupu potpore.



Mysterious skin (2004)
Zanimljivo je pogledati njegovo milo dječačko lice u mučnom filmu o dvojici, jednom koji je NLO fan, i drugom, kojeg glumi Joseph, koji je homoseksualac i prostitutka u New York Cityju. Tužna priča za pogledati jednog kišnog dana.


Brick (2005)
Veronica Mars freak kakav jesam, Gordon-Levittov šareni noir morala sam pogledati. Naočalko usamljena srca u ovom filmu upušta se u potragu za svojom bivšom ljubavi, sav neustrašiv i izudaran. Pogledati s boljom polovicom uz litru vina.


Hesher (2010)
Hesher je jedan čudak duge masne kose koji jednom izgubljenom dječaku otežava život. Uz jadničku s pepeljarkama od Natalie Portman i opičenu baku koju glumi Piper Laurie (majka poremećene Carrie iz 1976.), ovo je film za pogledati u ludom obiteljskom okruženju, uz smijeh, kokice i ostalu opremu.


50/50 (2011)
Joseph, Anna Kendricks i Seth Rogen zajedno čine jednu dobitnu kombinaciju za komediju koja progovara o raku kroz jedan mladi život koji se ne bi trebao morati suočiti s većim teškoćama od nedjeljnog mamurluka. Film o istinitom događaju na temelju kojeg shvaćamo neke od najvećih tajni života.



Primjedbe

  1. Upravo sam ga gledala u Premium Rushu. Odlična gluma, ali koma film. Odličan mi je bio u Looperu i u 500 days of Summer, gdje sam ga zapravo uočila <3

    OdgovoriIzbriši
  2. Obožavam ga! I ja ga se sjećam iz 10 things. Oooodličan film, makar ga sad gledam sa sjetom zbog Heatha. Glupan glupi! A 500 Days of Summer? Ali drago mi je što si stavila ove 'nepoznatije'. Stavit ću nekoliko u folder s filmovima za pogledati :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Da, cini se da nitko nije skuzio da sam bas htjela reci da ima jos filmova osim ovih razvikanih...

    OdgovoriIzbriši
  4. Filmovi su stavljeni na skidanje.. super post! :D

    OdgovoriIzbriši
  5. Moram ti ovo pokazati :D http://www.youtube.com/watch?v=auVRZR_Mxz0

    OdgovoriIzbriši
  6. slatkica, ma tko ga ne bi volio. :)))

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Dječak Roald Dahl

"Everyone is born, but not everyone is born the same. Some will grow to be butchers, or bakers, or candlestick makers. Some will only be really good at making Jell-O salad. One way or another, though, every human being is unique, for better or for worse" , riječi su naratora (Dannyja DeVita) u prvoj sceni filma "Matilda" (1996), koje sam na ovom blogu već ispisivala u nekoliko navrata (i nakon trideset godina, te rečenice doživljavam kao istinu u kojoj pronalazim utjehu). Kad sam "Matildu" pogledala na VHS kazeti iz videoteke "Kuki" prvi put, nisam znala da je Matildu stvorio pisac Roald Dahl, ali nakon što sam o njemu čitala u Drvu znanja (moj izvor informacija prije Interneta), postala sam fan for life (moram li reći, " Matilda " je prvi dječji roman koji sam čitala svojoj djeci.) Potkaj devedesetih snimljeni su svi moji najdraži filmovi, pa tako i "You've got mail", romantični film Nore Ephron o velikom knjižarskom mogu...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...