Preskoči na glavni sadržaj

Top 5 od Jože

Joseph Gordon-Levitt, mladi je glumac, vjerujem - budući oscarovac, koji s, danas navršene, 32 godine iza sebe ima pozamašan broj snimljenih filmova i televizijskih serija, od kojih su mnogi iznimno cijenjeni i od publike i od kritike. Glumi od svoje sedme godine, a svi su ga zapamtili kao Tommyja Solomuna u 3rd Rock from the Sun.  Za mene, ipak, on će uvijek biti plašljivi Cameron koji nastoji osvojiti mlađu sestru Stratford u 10 things I hate about you, mom omiljenom filmu, ever!
Ovaj vječni student povijesti, književnosti i francuskog jezika na Columbiji glumio je i u Inceptionu, The Dark Knight Rises, Lincolnu i dr. filmovima o kojima svi pričaju. No, prisjetimo se još nekoliko Jožinih odličnih filmova.

Manic (2001)
Ovo je prvi filmić u kojem je naš glavni junak glumio rame uz rame s voljenom mi Zooey Deschanel. U ovom reality filmu oboje glume pshiotičnu mlađariju, koja se suočava sa svojim mračnim mislima u - budimo korektni - jednoj finoj ustanovi. Pogledajte, ustanovite vašu teoriju Van Goghovog Polja s vranama i poželjet ćete svoju grupu potpore.



Mysterious skin (2004)
Zanimljivo je pogledati njegovo milo dječačko lice u mučnom filmu o dvojici, jednom koji je NLO fan, i drugom, kojeg glumi Joseph, koji je homoseksualac i prostitutka u New York Cityju. Tužna priča za pogledati jednog kišnog dana.


Brick (2005)
Veronica Mars freak kakav jesam, Gordon-Levittov šareni noir morala sam pogledati. Naočalko usamljena srca u ovom filmu upušta se u potragu za svojom bivšom ljubavi, sav neustrašiv i izudaran. Pogledati s boljom polovicom uz litru vina.


Hesher (2010)
Hesher je jedan čudak duge masne kose koji jednom izgubljenom dječaku otežava život. Uz jadničku s pepeljarkama od Natalie Portman i opičenu baku koju glumi Piper Laurie (majka poremećene Carrie iz 1976.), ovo je film za pogledati u ludom obiteljskom okruženju, uz smijeh, kokice i ostalu opremu.


50/50 (2011)
Joseph, Anna Kendricks i Seth Rogen zajedno čine jednu dobitnu kombinaciju za komediju koja progovara o raku kroz jedan mladi život koji se ne bi trebao morati suočiti s većim teškoćama od nedjeljnog mamurluka. Film o istinitom događaju na temelju kojeg shvaćamo neke od najvećih tajni života.



Primjedbe

  1. Upravo sam ga gledala u Premium Rushu. Odlična gluma, ali koma film. Odličan mi je bio u Looperu i u 500 days of Summer, gdje sam ga zapravo uočila <3

    OdgovoriIzbriši
  2. Obožavam ga! I ja ga se sjećam iz 10 things. Oooodličan film, makar ga sad gledam sa sjetom zbog Heatha. Glupan glupi! A 500 Days of Summer? Ali drago mi je što si stavila ove 'nepoznatije'. Stavit ću nekoliko u folder s filmovima za pogledati :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Da, cini se da nitko nije skuzio da sam bas htjela reci da ima jos filmova osim ovih razvikanih...

    OdgovoriIzbriši
  4. Filmovi su stavljeni na skidanje.. super post! :D

    OdgovoriIzbriši
  5. Moram ti ovo pokazati :D http://www.youtube.com/watch?v=auVRZR_Mxz0

    OdgovoriIzbriši
  6. slatkica, ma tko ga ne bi volio. :)))

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...