Preskoči na glavni sadržaj

Who says you can't party in the USA, call me maybe, give my heart a break, and live while we're young (22)?


Osim moje zabrinjavajuće opsesije s Katy Perry, imam ja još milijaaaaaaardu guilty pleasuresa - onih pop pjesmuljaka koje pjevaju američke zvijezdice, zaraznih pjesama koje vam istog trena popravljaju dan, zbog kojih zaplešete s usisavačem ili koje pjevate pod tušem i drugim skrovitim mjestima. Nekome sramota, a meni neobično veselje - gojiti to dijete unutar ove, već ostarjele, vanjštine! Ovo su samo neki od mojih favorita.

Random izborom prvu sam navela Who says Selene Gomez koju najčešće čujem u trgovačkim centrima, valjda se zbog nje žene osjećaju dobro u svojoj koži! I'm no beauty queen, I'm just beautiful me.... Lako njoj reći - baš je prelijepa ta Selena, taj Biber je očito smanjeno ubrojiv kad je ostavi. (Da, imam i čudnu opsesiju Selenom Gomez.)


Na Miley sam uspjela navući čak i rockericu od sestre koja bi prije umrla, nego priznala da je ikad uopće čula za Miley Cyrus. Miley who? Volim ja i Hannu Montanu, ali upravo Party in the USA mi uvijek izmami kes na lice, i odjednom I'm noddin' my head like "Yeah!" Movin' my hips like "Yeah!"


Priznajte, znaaaaaaaaaate riječi! Znam, this is crazy, ali Call me maybe lyrics će uskoro sigurno biti pitanje na prijemnim ispitima, s obzirom na to u kojoj mjeri je ta slatkasta pjesma obilježila prošlu godinu, a svim curama vratila samopouzdanje da već jednom nazovu tog nedodirljivog momka. Tobože.
Ono što je lani bila Call me maybe, to je je prije tri godine bila Baby, baby, baby, ma tko je ne bi volio!

 

                                        

Voljeli vi Taylor ili ne (da ne bude zabune - ja je volim - da, B., unatoč svim njenim dečima, prekidima i jadikovkama!), ako ste ikad bili tinejdžerica gladna izlazaka, pidžama partyja s prijateljicama, tračanja dečkiju, lakiranja noktiju i sličnih aktivnosti, zbog ove poskočice barem na tren ćete se osjećati kao da su vam baš 22!

Ovisnik sam o mjuziklima, volim Travoltu u svakom obliku, Baby, lubenice i prljavi ples, cjelokupni lik i djelo Barbre i Judy, Claudea i Bergera, sve Židove i superstarove, mamme mije, Magentu i Dr. Frank-N-Furtera, a volim i današnje Barden Bellas i I can't go on, I'll go on, i priznajem - i ja sam Gleek. Svakodnevica je u mjuziklima šarena, radosna, živa, i sve bih dala kada bih samo jedan dan mogla živjeti u svijetu gdje je glazba tako vidljiva. Kroz mjuzikle sam se i navukla čak i na Vanessu Hudgens i Demi Lovato, od koje izdvajam iznimno zaraznu Give your heart a break.



I najsramotniji tajni užitak - Live while we're young! Sestra mi je rekla da bih, ako se već bavim sramotnim pop pjesmuljcima, morala poslušati i One Direction, pa evo, jesam, i ovu sam pronašla za sebe i baš se osjećam spremnom za live while I'm young! :) 



Primjedbe

  1. Aaaaaaaaaaaaaa da. Jel grozno ako su mi dečki iz 1 Direction skroz slatki? Jesam pedofilka? :D Joj znam, sve znam. Ja bih tu dodala i Rihannu i Beyonce kao griješni užitak. Kao furam se na neku rokericu. Nda :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ukoliko se njihovoj mladosti diviš iz daleka, nećeš imati problema sa zakonom - to ti je moje stručno mišljenje :)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people! Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem! Grace and Frankie Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive G...

Na tragu Agathe Christie: Sherlock Holmes

Kako misliš, na tvoj izbor knjiga ne utječe godišnje doba? Želiš li mi reći da, kad krupne kišne kapi pokucaju na tvoj prozor, ne posežeš za dekicom, šalicom čaja i knjigom Agathe Christie , bezobrazno uživajući u engleskom vremenu? Stvarno? Kad vidiš listopadsku maglu kako lebdi nad Dravom, ne poželiš ponovno čitati o vrištinama "Orkanskih visova", ne poželiš se vratiti u Brideshead ili u Manderlay ? Kad vidiš vrane kako jedre nebom s ljuskastim lopticama oraha u kljunovima, ne osjetiš neodoljiv poriv za knjigom Edgara Allana Poea ? Ah, čovječe, onda se mi uopće ne razumijemo! "Kad se spustila večer, obukao sam kišnu kabanicu i krenuo pun turobnih misli prema močvari, izlažući se hladnoj kiši, koja mi je šibala lice, i vjetru koji mi je svirao oko ušiju. Bog neka se smiluje onima koji sad idu kroz močvaru, jer se i čvrsta zemlja pretvorila u blato. Stigao sam do one crne hridi na kojoj sam vidio onoga usamljenog čovjeka, popeo se na nju i s visine pogledao turoban kraj...