Preskoči na glavni sadržaj

Kobajage moda


Nikako nisam mogla proniknuti u razloge ogromne popularnosti modnih blogerica. Što li je toliko zanimljivo u gledanju nepoznatih djevojaka koje svaki tren imaju novu oblekicu ili novi make up proizvod, pitala sam se. Zadnjih dana mi je postalo jasno – ljudi ne vole one koji iskreno pokazuju svoje mišljenje, i kao što vole nasmijane ljude, tako vole i gledati fotografije cipela, haljina, torbica, lakova za nokte, ruževa, parfema - light teme su jednostavno ljudima potrebne u svijetu punom „teških boja“. Zato sam i ja počela pratiti modne blogerice, iako o modi nemam blage, a ni sponzora da postanem jedna od njih - jednostavno me veseli pomisao na kreativne mlade ljude koji gledaju svijet kao lijepo mjesto za šetnju u šarenim opravicama, kao mjesto na kojem im se ništa loše ne može dogoditi. Uostalom, ići linijom manjeg otpora je ponekad lijepo - modna blogerica teško da će nekoga svojim postovima uvrijediti ili da će svojom jezičinom izazvati val kritika onih koji se nazivaju liberalnima i tolerantnima (toliko o tome). Zato, samo danas, specijalno za vas, i ja ću biti modna blogerica, i još ću po uzoru na Oprah podijeliti s vama svoje favorite things – feminine style! :)

Otkad mi je na tekući račun sjela prva plaća, i ja sam uvrstila cipele i sve njima slično na popis mojih interesa. Ipak, na posao još nikada nisam došla u cipelama s potpeticama, kukavica sam i lijenčina po tom pitanju. Osim niskih crnih martensica, omiljene cipele su mi balerinke, pogotovo ove koje sam kupila u Roko postole trgovinici i koje jedva čekaju proljeće da malo prošeću. Osim njih, volim jako i ove Mary Janeice s remenčićem i lude-sedamdesete-potpeticom, koje sam gledala u Deichmannu dva mjeseca prije nego sam ih kupila. Ipak, obula sam ih jednom, i uglavnom služe kao ukras u mom čumezu od stana.


Kao i svaka prosječna djevojka (u najboljim godinama), imam i ja velik asortiman kamuflaže. Iz priloženog se vidi, najviše imam lakova za nokte, a biram ih najčešće po imenu, pa tako imam violetta sparkle, fabuless, cookie love, circus confetti, it blue my mind i onaj koji je najviše u uporabi (nekako mislim da mi na poslu ne bi bili oduševljeni s circus confetti) - cafe ole. Od ruževa, imam dva - jedan od moje drage M., po kojem smo mi sisterhood of traveling lipstick, a drugi od moje drage legice K. (hm, još uvijek miriše na breskvice, valjda mu onda nije istekao rok trajanja?) - toliko o mom maškaranju. Mackam se s Garnierom ili Doveom, kosu perem s Panteneom, koristim super Balein dezić od samo 10 kn, Masterpiece od Max Factora za moje trč'-trč'-pa-trepavice, She korektor za čvimbe (upravo mi je potrebna sanacija dva kratera, divno) i Bourjois tekući puder koji ima prelijepi cvjetni miris i koji mi je odabrala teta prodavačica u Kozmu jedne srijede.

Osim šljokičastih lakića volim i đinđe, imam ih u svim bojama i oblicima, i držim ih na svijećnjaku, totalno classy, je li tako?

To je to od mene, ne očekujte da ću se baš naslikavati u raznim odjevnim kombinacijama - ne da mi se ni u shoppingu novu odjeću isprobavati, a kamoli doma stare krpice. Budite mi girly pozdravljeni! ;)

Primjedbe

  1. Hihihihihi :))) Ja sam veliki fan light knjiga, light filmova, pa i light tema kao što su oblekica i šminkica i đinđe. Općenito ne volim teške teme za razgovore ni za razmišljanje. A modne blogerice su tu, hm, zanimljivo je to zapravo. Da li ljudi traže inspiraciju u njima ili? Ja osobno volim gledati lijepe slike i lijepu obleku i lijepe kombinacije i sve se čini krasno i bajno na fotografijama. Naravno, tko zna kakve su te cure u stvarnom životu, kakve ih brige more.. Kao i meni, taj blog je vjerojatno njihov mali kutak s lijepim stvarčicama..
    Slatke balerinkice :)) da se vratimo tvojem postu. Do prošle godine sam preeeezirala balerinke. Valjda jer sam kao klinka imala ružne najobičnije jednobojne. No prošle sam godine otkrila njihovu čar. Baš gledajući blogerice. Pa sam shvatila da mogu i jako lijepo izgledati.
    Definitivno dijelimo ljubav prema lakićima i njihovim nazivima ;)

    OdgovoriIzbriši
  2. meni se sviđa ovaj tvoj lak za nokte,al nisam naišla na tu boju u dm-u XD

    OdgovoriIzbriši
  3. Ma vidjela ja jucer, essence, među onim nudeima! ;)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...