Preskoči na glavni sadržaj

Šljokičasti škic 2024

Još uvijek imam onu gadnu naviku škicanja morskim judima u korice. Najčešće se na plaži čitaju ljubići ili krimići čiji nisam fan, ali ponekad se zalomi knjiga koju poželim pročitati. Iako je otad prošlo puno godina, nisam nikad, npr., zaboravila naslovnicu i naslov "Doručak za moljce" Lane Derkač. Kad sam ju prije mjesec dana spazila na sniženju na Ljevak.hr, odmah sam ju naručila!

Iako je knjiga na plaži i ove godine bilo u izobilju, moj vid je oslabio pa mi je razabrati naslove bilo poprilično teško, da vam budem iskrena. Osim toga, pobojala sam se da će mi škicanje dosaditi jer se i štivo počelo ponavljati! 'Ajmo, people, mix it up!

Tako je npr. jedna gospođa iz Zagreba, koja na ruci ima tetovažu slonovske obitelji i za večeru jede samo salatu, na segetskoj plaži čitala "Imati hrabrosti ne svidjeti se drugima", knjigu koja je i lani bila popularna na moru.

Photo: aistockphoto.com

Osim što sam, kao i ranijih godina, viđala knjige Stephena Kinga na svim jezicima, iznenadila sam se vidjevši i "Šest osumnjičenih" Vikasa Swarupa, autora popularnog "Milijunaša s ulice", koje je jedan gospon čitao na ležaljci do moje i 2019. Osim navedenog, muškarci su ove godine mahom čitali autore kao što je npr. Steve Mosby, britanski autor trilera kojeg u hrvatskom izdavaštvu još nisu otkrili.

Nisam zapazila knjige Lise Kleypas kao ranijih godina - kraljica plaže je sada Julie Garwood, američka književnica čiji brojni naslovi su u nas prevedeni. Najbliži mojem videokrugu bio je naslov "Dar", koji jamči dražesno nedužnu junakinju i markiza koji je nekoć bio gusar. Kunem se, nisam to izmislila - tako piše u blurbu ove knjige!

Ako vam se sviđa Julie Garwood, svidjet će vam se i Gaelen Foley, autorica knjige "Moj očarljivi grof". Čini se da je Bridgerton serijal napravio svoje jer kmetovi ove godine nemaju šanse!

Dok gospođe sanjaju o muškarcima plave krvi, mlađarija čita slatke teen knjige, koje su bliže mojim preferencijama. "Draga Emmie Blue", "Čitam te kao knjigu" Emily Henry i "We'll always have summer" Jenny Han, koja je lani i kod nas prevedena kao zadnji dio trilogije o neodlučnoj Belly, samo su neke od young adult knjiga koje sam spazila.

Photo: pexels.com

I naravno, uvijek se nađe netko tko na plažu ponese knjigu Jorgea Bucaya - ove godine jedna je starija gospođa baš uživala u "Pričama za razmišljanje". Sjedila je u svojoj platnenoj ležaljci tik do mora i nije se obazirala ni na ciku djece ni na čavrljanje ljudi oko nje. Tako ću i ja kad narastem!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...