Preskoči na glavni sadržaj

Šljokičasti škic 2024

Još uvijek imam onu gadnu naviku škicanja morskim judima u korice. Najčešće se na plaži čitaju ljubići ili krimići čiji nisam fan, ali ponekad se zalomi knjiga koju poželim pročitati. Iako je otad prošlo puno godina, nisam nikad, npr., zaboravila naslovnicu i naslov "Doručak za moljce" Lane Derkač. Kad sam ju prije mjesec dana spazila na sniženju na Ljevak.hr, odmah sam ju naručila!

Iako je knjiga na plaži i ove godine bilo u izobilju, moj vid je oslabio pa mi je razabrati naslove bilo poprilično teško, da vam budem iskrena. Osim toga, pobojala sam se da će mi škicanje dosaditi jer se i štivo počelo ponavljati! 'Ajmo, people, mix it up!

Tako je npr. jedna gospođa iz Zagreba, koja na ruci ima tetovažu slonovske obitelji i za večeru jede samo salatu, na segetskoj plaži čitala "Imati hrabrosti ne svidjeti se drugima", knjigu koja je i lani bila popularna na moru.

Photo: aistockphoto.com

Osim što sam, kao i ranijih godina, viđala knjige Stephena Kinga na svim jezicima, iznenadila sam se vidjevši i "Šest osumnjičenih" Vikasa Swarupa, autora popularnog "Milijunaša s ulice", koje je jedan gospon čitao na ležaljci do moje i 2019. Osim navedenog, muškarci su ove godine mahom čitali autore kao što je npr. Steve Mosby, britanski autor trilera kojeg u hrvatskom izdavaštvu još nisu otkrili.

Nisam zapazila knjige Lise Kleypas kao ranijih godina - kraljica plaže je sada Julie Garwood, američka književnica čiji brojni naslovi su u nas prevedeni. Najbliži mojem videokrugu bio je naslov "Dar", koji jamči dražesno nedužnu junakinju i markiza koji je nekoć bio gusar. Kunem se, nisam to izmislila - tako piše u blurbu ove knjige!

Ako vam se sviđa Julie Garwood, svidjet će vam se i Gaelen Foley, autorica knjige "Moj očarljivi grof". Čini se da je Bridgerton serijal napravio svoje jer kmetovi ove godine nemaju šanse!

Dok gospođe sanjaju o muškarcima plave krvi, mlađarija čita slatke teen knjige, koje su bliže mojim preferencijama. "Draga Emmie Blue", "Čitam te kao knjigu" Emily Henry i "We'll always have summer" Jenny Han, koja je lani i kod nas prevedena kao zadnji dio trilogije o neodlučnoj Belly, samo su neke od young adult knjiga koje sam spazila.

Photo: pexels.com

I naravno, uvijek se nađe netko tko na plažu ponese knjigu Jorgea Bucaya - ove godine jedna je starija gospođa baš uživala u "Pričama za razmišljanje". Sjedila je u svojoj platnenoj ležaljci tik do mora i nije se obazirala ni na ciku djece ni na čavrljanje ljudi oko nje. Tako ću i ja kad narastem!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...