Šljokičasti škic 2024

Još uvijek imam onu gadnu naviku škicanja morskim judima u korice. Najčešće se na plaži čitaju ljubići ili krimići čiji nisam fan, ali ponekad se zalomi knjiga koju poželim pročitati. Iako je otad prošlo puno godina, nisam nikad, npr., zaboravila naslovnicu i naslov "Doručak za moljce" Lane Derkač. Kad sam ju prije mjesec dana spazila na sniženju na Ljevak.hr, odmah sam ju naručila!

Iako je knjiga na plaži i ove godine bilo u izobilju, moj vid je oslabio pa mi je razabrati naslove bilo poprilično teško, da vam budem iskrena. Osim toga, pobojala sam se da će mi škicanje dosaditi jer se i štivo počelo ponavljati! 'Ajmo, people, mix it up!

Tako je npr. jedna gospođa iz Zagreba, koja na ruci ima tetovažu slonovske obitelji i za večeru jede samo salatu, na segetskoj plaži čitala "Imati hrabrosti ne svidjeti se drugima", knjigu koja je i lani bila popularna na moru.

Photo: aistockphoto.com

Osim što sam, kao i ranijih godina, viđala knjige Stephena Kinga na svim jezicima, iznenadila sam se vidjevši i "Šest osumnjičenih" Vikasa Swarupa, autora popularnog "Milijunaša s ulice", koje je jedan gospon čitao na ležaljci do moje i 2019. Osim navedenog, muškarci su ove godine mahom čitali autore kao što je npr. Steve Mosby, britanski autor trilera kojeg u hrvatskom izdavaštvu još nisu otkrili.

Nisam zapazila knjige Lise Kleypas kao ranijih godina - kraljica plaže je sada Julie Garwood, američka književnica čiji brojni naslovi su u nas prevedeni. Najbliži mojem videokrugu bio je naslov "Dar", koji jamči dražesno nedužnu junakinju i markiza koji je nekoć bio gusar. Kunem se, nisam to izmislila - tako piše u blurbu ove knjige!

Ako vam se sviđa Julie Garwood, svidjet će vam se i Gaelen Foley, autorica knjige "Moj očarljivi grof". Čini se da je Bridgerton serijal napravio svoje jer kmetovi ove godine nemaju šanse!

Dok gospođe sanjaju o muškarcima plave krvi, mlađarija čita slatke teen knjige, koje su bliže mojim preferencijama. "Draga Emmie Blue", "Čitam te kao knjigu" Emily Henry i "We'll always have summer" Jenny Han, koja je lani i kod nas prevedena kao zadnji dio trilogije o neodlučnoj Belly, samo su neke od young adult knjiga koje sam spazila.

Photo: pexels.com

I naravno, uvijek se nađe netko tko na plažu ponese knjigu Jorgea Bucaya - ove godine jedna je starija gospođa baš uživala u "Pričama za razmišljanje". Sjedila je u svojoj platnenoj ležaljci tik do mora i nije se obazirala ni na ciku djece ni na čavrljanje ljudi oko nje. Tako ću i ja kad narastem!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zoon politikon

Postani član book cluba - bit će ti super. Pročitat ćeš knjige koje nikad u životu ne bi poželjela čitati, odnosno - napatit ćeš se čitajući knjige koje nikad u životu nisi poželjela čitati. Dosad sam bila uvjerena da postoji tek dvije vrste knjiga koje se čitaju u čitateljskom klubu - knjige koje ti prirastu k srcu i knjige od kojih dobiješ aritmiju. Ove potonje, međutim, počele su se granati - postoji grana knjiga koje su strahovito loše napisane i koje predstavljaju uzaludno trošenje vremena i postoji grana knjiga u kojima se ne pronalazim i koje ne odgovaraju mom raspoloženju ili/i karakteru, iako su korektno napisane ili spadaju u - pregrizi jezik! - klasike. "Fondacija" Isaaca Asimova jedna je od tih - jedan od klasika koje bi svatko trebao pročitati tijekom života, budući da je utjecao na pop kulturu kakvu poznajemo (i koju geekovi vole). Najprije valja reći da "Fondacija" nije roman, nego niz od pet (labavo) povezanih kratkih priča objavljenih 1941. u časop...

Pročitajte više

Mainstream.com

Uobičajeno je za mlade ljude da zavole glazbu određenog glazbenika, a tek onda pomahnitaju za njegovim popratnim sadržajem. Sredovječni ljudi, pak, prepoznaju sadržaj pa počnu slušati i glazbu kreatora sadržaja. Tako sam bar ja - naišavši na book club Due Lipe, svidjela mi se Dua (yes, to joj je pravo ime!), njezina prirodnost, elokventnost pa i književni ukus (jedan od omiljenih pisaca joj je George Saunders !), pa sam poslušala i njezine hitove (tek sad uočavam da se neprestano vrte na radiju ). Dakle, trenutno volim sve što vole mladi, iako uvečer lice mažem retinolom, a ujutro SPF-om. Travanjski izbor book cluba Due Lipe, inače znanog kao Service95 Book Club , debitantski je roman "Tuga je pernata stvar" britanskog pisca Maxa Portera, čiji naslov je inspiriran pjesmom Emily Dickinson, "" Hope" is the thing with feathers ." Svako malo netko o tom romanu priča kao o čudu svjetskom pa sam stekla dojam da je riječ o neobičnom uratku kojeg vrijedi pročitati...

Pročitajte više

Picture perfect

Kad pokušavam organizirati sljedeće putovanje svoje obitelji, ne gledam hotelske ponude - za najam mahnito tražim prozračne i lijepo uređene stanove koji nude neku drugu varijantu našeg života. Privlače me minimalistički uređeni stanovi (ako vidim inspirativne citate na zidovima čudne boje, kidam nalijevo) s puno svjetla, iako se ne mogu zamisliti u njima - naš stan pun je crteža, igračaka, knjiga, bojica, kojekakvih kutijica i dječjih diploma, pun je stvari. Stvari ponekad oživljavaju prostor, ali često ga i guše. Zato često poželim pobjeći od svih tih stvari, živjeti na nekom lijepom mjestu dva, tri dana, započeti ispočetka. Zato, kad knjiga započne rečenicom "Sunčeva se svjetlost kroz erker razlijeva prostorijom, u smaragdno boji šupljikave listove tropske monstere krupne poput oblaka i natapa široke pruge parketa boje meda" , ja se čvrsto privijem uz njezine listove i potpuno prepustim. Prve stranice romana "Savršenstva" talijanskog pisca Vincenza Latronica nude...

Pročitajte više

The '90s (3)

Godina je 1996. Moja sestra Buba i ja dijelimo i sobu i krevet na kat. Ja spavam na gornjem krevetu, a Buba na donjem - često pada s kreveta (pa je bolje da padne s manje visine). Buba više nije beba, ima pet godina pa mora spavati sa mnom - u kinderbetu u roditeljskoj spavaćoj sobi još spava najmlađa od nas, Nina. Nitko od nas još ne zna ni kako se zove ni gdje je šupalj, djeca smo. Ne znamo ni da je 1996. godina sjajnih filmova. U Hollywoodu izlaze "Space Jam", "Twister", "Jerry McGuire", "Vrisak" - kod nas će ti filmovi doći tek 1997. Ne znamo ni da je u rujnu 1996. Oprah pokrenula svoj slavni book club ni da je za prvu knjigu odabrala "Dublji dio oceana". Roman počinje s odmakom - prošlo je deset godina nakon što je Beth Cappadora, inače fotografkinja, supruga i majka, saznala što se naposljetku zbilo njezinom trogodišnjem sinu Benu nakon što je nestao iz hotela u Chicagu. Na prvim stranicama ovog romana, Beth prebire po starim fo...

Pročitajte više

If you wanna be...

"Naša mama opsjednuta je piscima! Uvijek priča da je čiko-Duh-u-močvari išao u njezinu školu, tjera nas da se divimo stopedeset godina staroj kući Ivane Brlić Mažuranić i uvjerava nas da je bila na kavi s tetom koja je napisala "Selinu i mrakove", koju nam je čitala dok smo bili mali... Mislim da si ona umišlja da je jedan od njih, iako je u životu napisala samo jednu jedinu slikovnicu!" pričat će moja djeca za koju godinu, u najneprikladnijim situacijama, dakako. Ne mogu si pomoći - onako kako se vole biografije glazbenika ili povijesnih velikana, ja volim priče iz života pisaca. Tražim u njima taj zanos, te ideje i to intimno što im pomaže da iskroje priču u koju će vjerovati i oni sami, ali i njihovi čitatelji. Ove tri knjige spontano sam posudila u knjižnici i tek naknadno uvidjela svoju predvidljivu i ukalupljenu narav - sve tri knjige na neki način govore o romantičnom činu pisanja. Forsiranje romana-reke - Dubravka Ugrešić Roman Dubravke Ugrešić dobio je 1988...

Pročitajte više

Šljokičasta žena

Pretraži ovaj blog