Preskoči na glavni sadržaj

Radionica Djeda Božićnjaka

Da pitate mog muža zašto me oženio, jedan od odgovora bi sigurno bio i: "Da ne moram više smišljati što pokloniti nekome." S onom riječju "Uzimam" ja sam, naime, svom mužu obećala vjernost u dobru i zlu, i to da ću do kraja života ja biti zadužena za rođendanske, božićne i sve druge vrste poklona. Onima koji me znaju poznato je da mi to nije tlaka - ionako ja vječito glavu razbijam time kome ću što pokloniti i, iako većinom polazim od pogrešne pretpostavke da drugima treba ono što meni treba, i rijetko kad nekoga poklonom baš oduševim, čitav proces biranja poklona nešto je čemu se veselim. Posebno me ludilo obuzme u prosincu kad danima kupujem i guram poklone po ladicama i ormarima, skrivajući ih od ukućana. Ovog sam prosinca uranila jer neke ću poklone slati i poštom (ove godine podijelila sam svakakve pakete - od onih koji su sadržavali svježe ispečeni kruh do onih koji su sadržavali rabljene cipele), pa ne treba časiti časa. Upalim si božićni album gospodina Bublea pa zamatam dok mi ne ponestane celofana i ukrasnih vrpci. Ovo su samo neke od ideja za poklone - za one koji razumiju muku mog muža.


Svekrvi smo za rođendan dali izraditi dasku za rezanje s izrezbarenim Frankinim crtežom nje, brata i naših nećaka. Baka je bila oduševljena, i iako je ovo divan i funkcionalan poklon (obožavam takve), ona ga koristi samo kao dekoraciju. 


Ako baš niste kreativni, a volite pokloniti nešto što se ne proizvodi masovno, onda su šalice, jastučnice, posteri, majice i cekeri duhovitog i toplog hrvatskog branda divan izbor.
Kad je o kuharicama riječ, neka mi nitko ne zamjeri, ali kuharica Sanje Mijac je jedina kuharica koju trebate. Prilagođena našem podneblju i načinu života, ova kuharica evocira neka jednostavnija vremena koja ćete pokušati replicirati, bili vi vrsni kuhar ili tek amater.


Blesavu Martinu iz BooLaba, malog laboratorija prirodne kozmetike, možda i pratite na Instagramu - i teško da niste poželjeli njene Lips & Cheeks stickove koje možete trackati po cijelom licu i biti beautiful.


Znam da ova godina nikoga nije inspirirala na planiranje i kupnju planera, ali sljedeća mora biti bolja! Ukoliko želite svoja promišljanja i planove podići na višu razinu, uložite u duhovne dnevnike i planere Kristine koja stoji iza ove poticajne web stranice.
Lokal patriot sam pa tako uz osječke proizvode, slučajno, promoviram i virovitičke. Osim Sanje Mijac, i žene iza profila Sister Blister su iz Virovitice, i ondje šiju svoje živopisne i pamučne (zar nije postalo nemoguće pronaći odjeću od prirodnih materijala?) haljine, duksice, majice. Ja ih imam već četiri, u ljetnim i zimskim varijantama, i sumnjam da ću tu stati.
Zaista smo sretnici što u u Osijeku imamo obrtnike koji vrijedno izrađuju ovakve ljepote već dvije generacije, od 1953. godine. Ako želite nešto uistinu posebno, darujte licitare Blažeković. Nose duh prošlih Božića i nikoga ne ostavljaju ravnodušnima.


Personalizirani jastučići i poplunčići krasan su poklon ako želite da prvi Božić vaše bebe bude nezaboravan. Sa Sovicom sam poslovala nekoliko puta i imam samo riječi hvale - u moru proizvoda za najmlađe, ona je moj broj 1.
Nemamo puno vremena, nemamo velik budžet, nemamo pravo šetati okolo po gradu i shoppingirati kao da sutra ne postoji - zato sam bakama i djedovima naručila fotokalendar s fotografijama njihovih unuka (ali psssst!) - ionako ne postoji ništa što ih veseli više od njih!


Ako vaš obdarenik (obdarenica, nećemo se lagati) voli nakit, zgodan izbor je nakit od mjedi - vrlo elegantan i efektan!
"Pa koliko lončića ti treba?" čudio mi se muž. Ne treba mi ih puno, ali Issin mi treba, molim lijepo! U znak zahvalnosti za praćenje ovog bloga u njegovim počecima, morala sam se opremiti Issinim čestitkama i lončićem s preslatkim božićnim to do popisom.




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people! Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem! Grace and Frankie Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive G...

Na tragu Agathe Christie: Sherlock Holmes

Kako misliš, na tvoj izbor knjiga ne utječe godišnje doba? Želiš li mi reći da, kad krupne kišne kapi pokucaju na tvoj prozor, ne posežeš za dekicom, šalicom čaja i knjigom Agathe Christie , bezobrazno uživajući u engleskom vremenu? Stvarno? Kad vidiš listopadsku maglu kako lebdi nad Dravom, ne poželiš ponovno čitati o vrištinama "Orkanskih visova", ne poželiš se vratiti u Brideshead ili u Manderlay ? Kad vidiš vrane kako jedre nebom s ljuskastim lopticama oraha u kljunovima, ne osjetiš neodoljiv poriv za knjigom Edgara Allana Poea ? Ah, čovječe, onda se mi uopće ne razumijemo! "Kad se spustila večer, obukao sam kišnu kabanicu i krenuo pun turobnih misli prema močvari, izlažući se hladnoj kiši, koja mi je šibala lice, i vjetru koji mi je svirao oko ušiju. Bog neka se smiluje onima koji sad idu kroz močvaru, jer se i čvrsta zemlja pretvorila u blato. Stigao sam do one crne hridi na kojoj sam vidio onoga usamljenog čovjeka, popeo se na nju i s visine pogledao turoban kraj...