Preskoči na glavni sadržaj

Pojest ću sve kolačiće

Vjerujem da ste ovih dana već u planiranju božićnih slastica, jer lakše se usredotičiti na stvaranje popisa koji sadrže maslac i čokoladu za kuhanje, nego slušanje vijesti i spoznaju da za Božić ne bismo trebali vidjeti svoju obitelj i prijatelje. Stigli su mi u inbox i neki upiti od mladih domaćica koje ovog Božića prvi put prave gozbu za svoju novoosnovanu obitelj, pa danas dijelim recepte za kolačiće koji su gotovo svakog Božića moj odabir. Moram reći da za Božić obično pravim četiri ili pet vrsta suhih kolačia, a onda za Novu godinu i spektakularni doček u dnevnoj sobi napravim tortu, najčešće prema receptu Sanje s bloga Domaćica (ove godine ću po stoti put napraviti Cheesecake, jer se prije par godina muž predozira Ferrero Rocher tortom, a lani smo pretjerali sa Sočnom rafaello tortom).



1. Mekani medenjaci s bloga Reci Peci Sandre Gašparić (recept je prepisan s bloga)

Nitko se ne razumije u kolače kao Slavonke, zato najčešće isprobavam upravo recepte s blogova Slavonki. Ovi Sandrini medenjaci - koje pravim u obliku kuglice, s orahom na vrhu, i ne moraju odstajati da biste uživali u njima - božićni su standard u našoj kući.

35 dag glatkog brašna

20 dag šećera

10 dag mljevenih oraha

3 žlice meda

2 jaja

1 žličica cimeta ili začina za medenjake

1/2 žličice sode bikarbone

1 vanilin šećer

U većoj posudi promiješati sve suhe sastojke, dodati jaja i med pa rukom umijesiti tijesto. Moram vas upozoriti da ovo nije nimalo lak zadatak, jer mijesiti se mora dosta dugo, masa je užasno rasipna i suha i u jednom trenutku će vam se sigurno učiniti da ste negdje pogriješili ili da je recept krivi. Ali nije! Tako treba biti – samo nastavite rukama, više tiskati tijesto nego mijesiti kao klasično prhko, te pokušavati pritiscima dlanova napraviti kuglu. Nakon nekog vremena ćete primjetiti kako je masa sve kompaktnija i sjajnija i kako se sve lakše oblikuje.

Omotati tijesto prozirnom folijom i pospremiti u hladnjak na 30 min.

Razvaljati tijesto valjkom na debljinu od 1/2 – 1 cm i rezati željene oblike modlicama. Prilikom razvaljavanja bi opet mogli imati poteškoća sa pucanjem tijesta (jer doista je jako prhko) pa si pomozite tiskanjem dlanom na mjestima gdje je tijesto puklo. Ako nemate volje za valjanje i rezanje modlicama, možete od mase raditi male kuglice, malo ih dlanom spljoštiti pa ih tako ispeći.

Slagati ih u lim na papir za pečenje u malim razmacima jer će se pečenjem raširiti te ih premazati bjelanjkom i posipati sjeckanim lješnjacima ili krokantom.

Peći ih u prethodno zagrijanoj pećnici na 180℃ 10-15 min. Dužina pečenja ovisi o debljini na koju ste ih razvaljali. Pazite samo da ih ne prepečete (što ćete primjetiti po rumenoj boji od gore) jer će tada medenjaci biti tvrdi.

Ostaviti ih na limu dok su vrući i dok se malo ne stvrdnu, a tada ih premjestiti u metalne kutije s poklopcem.



 
2. Raspucanci

Puno je recepata za čokoladne raspucance, dobri su čak i s limunom, ali ono što ih razlikuje jest rade li se od čokolade za kuhanje ili kakaa - po mom iskustvu, ljepše puknu i čokoladniji su ovi s čokoladom za kuhanje. Ne sjećam se odakle mi točno ovaj recept, ali isproban je puno puta.

2 jaja

60 g maslaca

100 g šećera

200 g čokolade za kuhanje

1 žličica ekstrakta od vanilije

200 g glatkog brašna

1 žličica praška za pecivo

prstohvat soli

Čokolada i maslac se istope, napravi se smjesa od svih sastojaka i drži par sati u hladnjaku. Žlicom se uzimaju kuglice i valjaju u kristal šećer, a potom i u štaub šećer. Peku se na 180 C 8-10 minuta (trebaju biti još mekani kad se izvade iz pećnice).

3. Božićni kruh mame Branke

Ovaj recept dobila sam od mame, ali ne znam od koga ga je ona dobila. Svidjet će se svima koji vole engleske keksiće i čaj. Čisti Dickens!

12 dkg suhih šljica

15 dkg lješnjaka

12 dkg smokava suhih

20 dkg grožđica

12 dkg šećera

3 jaja

vanilin šećer

limun korica

cimet

12 dkg oštrog brašna

5 dkg gustina

1 žličica praška za pecivo

Suho voće treba izrezati na komadiće, sve smiksati (smjesa bude kao za biskvit) i peći na 180 C u kalupu za metar kolač (znate, onaj rebrasti).



4. Mamina medena srca

45 dkg meda

25 dkg šećera

10 dkg maslaca

2 jaja

malo soli

cimet

1 kg brašna

soda bikarbona

pekmez

čokolada za kuhanje i margarin u istom omjeru ako ćete raditi glazuru

2 jaja miksa se na vatri s 25 dkg šećera, doda se 45 dkg meda, makne se s vatre i doda 10 dkg maslaca, kilogram brašna, malo soli, cimeta, sode bikarbone. Tijesto se valja i vadi kalupićima. Peče se na 180 stupnjeva par minuta. Ispadnu jako tvrdi, pa se ljepe domaćim pekmezom, a može se i preliti glazurom. Nakon par dana će se opustiti i bit spremni za papanje.



5. Marijini starinski krancli

Najfinije krancle jela sam kod svoje prijateljice Marije, mislim da je njihova tajna upravo u ovoj masti. Tako su prhki, tope se u ustima. Mljac!

200 g svinjske masti

1 jaje

1 žumanjak

500 g brašna

80 g štaub šećera + vanilin šećer

sok od 1 limuna

štaub šećer za uvaljati

Sastojci se zamijese, a tijesto se razvalja na 0.5 cm debljine. Peče se na 180 C. Keksići se mogu cijeli uvaljati u štaub ili se može samo gornji dio krancla posipati dok su još vrući.


6. Rafaelo

Moj muž obožava kokos pa me rafaelo i kokos rolat, kolači koji se ne peku spašavaju - ne oduzimaju puno vremena, pa uvijek možete napraviti još jednu rundu ako se prebrzo pojedu. Po ovom receptu pravim uvijek pola smjese, jer mi inače ne bi stala francuska salata u hladnjak (prioriteti, prioriteti).

0,5 L slatkog vrhnja

1,5 žlica margarina

200 g bijele čokolade

100 g štaub šećera

200 g kokosa + kokos za uvaljati

Zagrije se vrhnje i u njemu otopi margarin. Makne se s vatre pa se doda čokolada, kad se otopi i ona, doda se kokos i šećer. Drži se u hladnjaku preko noći, prave se kuglice i uvalja u kokos (unutra možete stavljati lješnjak ili badem).


7. Lješnjakovi trokuti




Tijesto:

200 g brašna

100 g šećera

50 g maragarina

1 jaje

vanilin šećer

1/2 žličice praška za pecivo

Pekmez od šljiva

Nadjev:

100 g maragrina

100 g šećera

2 žlice mlijeka

100 g prženih mljevenih lješnjaka

100 g sjeckanih lješnjaka

1 vanilin šećer
 
Glazura:
 
100 g čokolade za kuhanje
 
100 g margarina

Zamijesi se tijesto, razvalja na 1 cm debljine, stavi u zamašćen i pobrašnjen pleh veličine pećnice. Premaži pekmezom od šljiva (marmelada bi bila preslatka u ovom slučaju). Margarin, šećer i mlijeko stavi u posudu i zagrij na vatri. Kad zavrije, makni s vatre, dodaj lješnjake i vanilin šećer. Nek se prohladi desetak minuta, da ne ide na tijesto vrelo. Stavi onda na tijesto premazano pekmezom i peci dvadesetak minuta na 180 C. Vrući kolač izeži na kvadrate, pa na trokute. Glazurom od čokolade može se prošarati kolač ili se krajevi trokuta mogu umakati u glazuru od čokolade i margarina u istom omjeru.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...