Preskoči na glavni sadržaj

Pojest ću sve kolačiće

Vjerujem da ste ovih dana već u planiranju božićnih slastica, jer lakše se usredotičiti na stvaranje popisa koji sadrže maslac i čokoladu za kuhanje, nego slušanje vijesti i spoznaju da za Božić ne bismo trebali vidjeti svoju obitelj i prijatelje. Stigli su mi u inbox i neki upiti od mladih domaćica koje ovog Božića prvi put prave gozbu za svoju novoosnovanu obitelj, pa danas dijelim recepte za kolačiće koji su gotovo svakog Božića moj odabir. Moram reći da za Božić obično pravim četiri ili pet vrsta suhih kolačia, a onda za Novu godinu i spektakularni doček u dnevnoj sobi napravim tortu, najčešće prema receptu Sanje s bloga Domaćica (ove godine ću po stoti put napraviti Cheesecake, jer se prije par godina muž predozira Ferrero Rocher tortom, a lani smo pretjerali sa Sočnom rafaello tortom).



1. Mekani medenjaci s bloga Reci Peci Sandre Gašparić (recept je prepisan s bloga)

Nitko se ne razumije u kolače kao Slavonke, zato najčešće isprobavam upravo recepte s blogova Slavonki. Ovi Sandrini medenjaci - koje pravim u obliku kuglice, s orahom na vrhu, i ne moraju odstajati da biste uživali u njima - božićni su standard u našoj kući.

35 dag glatkog brašna

20 dag šećera

10 dag mljevenih oraha

3 žlice meda

2 jaja

1 žličica cimeta ili začina za medenjake

1/2 žličice sode bikarbone

1 vanilin šećer

U većoj posudi promiješati sve suhe sastojke, dodati jaja i med pa rukom umijesiti tijesto. Moram vas upozoriti da ovo nije nimalo lak zadatak, jer mijesiti se mora dosta dugo, masa je užasno rasipna i suha i u jednom trenutku će vam se sigurno učiniti da ste negdje pogriješili ili da je recept krivi. Ali nije! Tako treba biti – samo nastavite rukama, više tiskati tijesto nego mijesiti kao klasično prhko, te pokušavati pritiscima dlanova napraviti kuglu. Nakon nekog vremena ćete primjetiti kako je masa sve kompaktnija i sjajnija i kako se sve lakše oblikuje.

Omotati tijesto prozirnom folijom i pospremiti u hladnjak na 30 min.

Razvaljati tijesto valjkom na debljinu od 1/2 – 1 cm i rezati željene oblike modlicama. Prilikom razvaljavanja bi opet mogli imati poteškoća sa pucanjem tijesta (jer doista je jako prhko) pa si pomozite tiskanjem dlanom na mjestima gdje je tijesto puklo. Ako nemate volje za valjanje i rezanje modlicama, možete od mase raditi male kuglice, malo ih dlanom spljoštiti pa ih tako ispeći.

Slagati ih u lim na papir za pečenje u malim razmacima jer će se pečenjem raširiti te ih premazati bjelanjkom i posipati sjeckanim lješnjacima ili krokantom.

Peći ih u prethodno zagrijanoj pećnici na 180℃ 10-15 min. Dužina pečenja ovisi o debljini na koju ste ih razvaljali. Pazite samo da ih ne prepečete (što ćete primjetiti po rumenoj boji od gore) jer će tada medenjaci biti tvrdi.

Ostaviti ih na limu dok su vrući i dok se malo ne stvrdnu, a tada ih premjestiti u metalne kutije s poklopcem.



 
2. Raspucanci

Puno je recepata za čokoladne raspucance, dobri su čak i s limunom, ali ono što ih razlikuje jest rade li se od čokolade za kuhanje ili kakaa - po mom iskustvu, ljepše puknu i čokoladniji su ovi s čokoladom za kuhanje. Ne sjećam se odakle mi točno ovaj recept, ali isproban je puno puta.

2 jaja

60 g maslaca

100 g šećera

200 g čokolade za kuhanje

1 žličica ekstrakta od vanilije

200 g glatkog brašna

1 žličica praška za pecivo

prstohvat soli

Čokolada i maslac se istope, napravi se smjesa od svih sastojaka i drži par sati u hladnjaku. Žlicom se uzimaju kuglice i valjaju u kristal šećer, a potom i u štaub šećer. Peku se na 180 C 8-10 minuta (trebaju biti još mekani kad se izvade iz pećnice).

3. Božićni kruh mame Branke

Ovaj recept dobila sam od mame, ali ne znam od koga ga je ona dobila. Svidjet će se svima koji vole engleske keksiće i čaj. Čisti Dickens!

12 dkg suhih šljica

15 dkg lješnjaka

12 dkg smokava suhih

20 dkg grožđica

12 dkg šećera

3 jaja

vanilin šećer

limun korica

cimet

12 dkg oštrog brašna

5 dkg gustina

1 žličica praška za pecivo

Suho voće treba izrezati na komadiće, sve smiksati (smjesa bude kao za biskvit) i peći na 180 C u kalupu za metar kolač (znate, onaj rebrasti).



4. Mamina medena srca

45 dkg meda

25 dkg šećera

10 dkg maslaca

2 jaja

malo soli

cimet

1 kg brašna

soda bikarbona

pekmez

čokolada za kuhanje i margarin u istom omjeru ako ćete raditi glazuru

2 jaja miksa se na vatri s 25 dkg šećera, doda se 45 dkg meda, makne se s vatre i doda 10 dkg maslaca, kilogram brašna, malo soli, cimeta, sode bikarbone. Tijesto se valja i vadi kalupićima. Peče se na 180 stupnjeva par minuta. Ispadnu jako tvrdi, pa se ljepe domaćim pekmezom, a može se i preliti glazurom. Nakon par dana će se opustiti i bit spremni za papanje.



5. Marijini starinski krancli

Najfinije krancle jela sam kod svoje prijateljice Marije, mislim da je njihova tajna upravo u ovoj masti. Tako su prhki, tope se u ustima. Mljac!

200 g svinjske masti

1 jaje

1 žumanjak

500 g brašna

80 g štaub šećera + vanilin šećer

sok od 1 limuna

štaub šećer za uvaljati

Sastojci se zamijese, a tijesto se razvalja na 0.5 cm debljine. Peče se na 180 C. Keksići se mogu cijeli uvaljati u štaub ili se može samo gornji dio krancla posipati dok su još vrući.


6. Rafaelo

Moj muž obožava kokos pa me rafaelo i kokos rolat, kolači koji se ne peku spašavaju - ne oduzimaju puno vremena, pa uvijek možete napraviti još jednu rundu ako se prebrzo pojedu. Po ovom receptu pravim uvijek pola smjese, jer mi inače ne bi stala francuska salata u hladnjak (prioriteti, prioriteti).

0,5 L slatkog vrhnja

1,5 žlica margarina

200 g bijele čokolade

100 g štaub šećera

200 g kokosa + kokos za uvaljati

Zagrije se vrhnje i u njemu otopi margarin. Makne se s vatre pa se doda čokolada, kad se otopi i ona, doda se kokos i šećer. Drži se u hladnjaku preko noći, prave se kuglice i uvalja u kokos (unutra možete stavljati lješnjak ili badem).


7. Lješnjakovi trokuti




Tijesto:

200 g brašna

100 g šećera

50 g maragarina

1 jaje

vanilin šećer

1/2 žličice praška za pecivo

Pekmez od šljiva

Nadjev:

100 g maragrina

100 g šećera

2 žlice mlijeka

100 g prženih mljevenih lješnjaka

100 g sjeckanih lješnjaka

1 vanilin šećer
 
Glazura:
 
100 g čokolade za kuhanje
 
100 g margarina

Zamijesi se tijesto, razvalja na 1 cm debljine, stavi u zamašćen i pobrašnjen pleh veličine pećnice. Premaži pekmezom od šljiva (marmelada bi bila preslatka u ovom slučaju). Margarin, šećer i mlijeko stavi u posudu i zagrij na vatri. Kad zavrije, makni s vatre, dodaj lješnjake i vanilin šećer. Nek se prohladi desetak minuta, da ne ide na tijesto vrelo. Stavi onda na tijesto premazano pekmezom i peci dvadesetak minuta na 180 C. Vrući kolač izeži na kvadrate, pa na trokute. Glazurom od čokolade može se prošarati kolač ili se krajevi trokuta mogu umakati u glazuru od čokolade i margarina u istom omjeru.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people! Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem! Grace and Frankie Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive G...

Na tragu Agathe Christie: Sherlock Holmes

Kako misliš, na tvoj izbor knjiga ne utječe godišnje doba? Želiš li mi reći da, kad krupne kišne kapi pokucaju na tvoj prozor, ne posežeš za dekicom, šalicom čaja i knjigom Agathe Christie , bezobrazno uživajući u engleskom vremenu? Stvarno? Kad vidiš listopadsku maglu kako lebdi nad Dravom, ne poželiš ponovno čitati o vrištinama "Orkanskih visova", ne poželiš se vratiti u Brideshead ili u Manderlay ? Kad vidiš vrane kako jedre nebom s ljuskastim lopticama oraha u kljunovima, ne osjetiš neodoljiv poriv za knjigom Edgara Allana Poea ? Ah, čovječe, onda se mi uopće ne razumijemo! "Kad se spustila večer, obukao sam kišnu kabanicu i krenuo pun turobnih misli prema močvari, izlažući se hladnoj kiši, koja mi je šibala lice, i vjetru koji mi je svirao oko ušiju. Bog neka se smiluje onima koji sad idu kroz močvaru, jer se i čvrsta zemlja pretvorila u blato. Stigao sam do one crne hridi na kojoj sam vidio onoga usamljenog čovjeka, popeo se na nju i s visine pogledao turoban kraj...