"Razmišljala sam, mama, uskoro ću imati rođendan. Je l' to znači da ću biti starija?" pitala me danas Franka. "Da, to bi trebalo značiti i da ćeš biti pametnija, ha, što misliš o tome?" "Ma neeee!" rekla je i nastavila skakutati parkom dok sam ja teglila njenog brata (jer, park se nikad ne želi napustiti), blatna do koljena.
Znaju i ptice na granama da su moja djeca na moru uvijek u elementu, ali kad padne kiša na ljetovanju... To je onda kao u onoj TV emisiji "Opstanak". Tko će preživjeti sve prepreke, koga će pritom žrtvovati - tko će stajati posljednji?
Iskoristiti dan kad vrijeme nije prikladno za namakanje u moru može predstavljati pravi izazov, no, ne i nama. Mi ovakvi živčani nemamo puno vremena za razgovore i planove - mi se obučemo, ponesemo rezervnu odjeću (jer baš tako spontani nismo - to smo naučili na teži način - kad se Franka na putu do Vinkovaca ispovraćala po autu), kifle i banane (za svaki slučaj, ako zapnemo u svijetu u kojem banane ne postoje) i za dvadesetak minuta nađemo se u gradu koji je napravio brend od Casanove, poznatog venecijanskog ljubavnika, koji je u Vrsaru boravio na par dana 1743. i 1744. godine. Unatoč gospodinu Casanovi, koji je svoje erotične avanture s Vrsarankama i opisao u memoarima, uz dvoje djece koji mogu pojesti nevjerojatne količine sladoleda, stati u govno na stazi nebrojeno puta i rekordnih milijun puta kraj štandova s picabocama dreknuti: "Kupi mi! Kupi mi! Kupi mi!", muž i ja nismo smogli snage za romantiku, ali recimo da smo prošetali, nešto novo vidjeli, nešto o sebi naučili (kao npr. ne prilaziti ikakvim picabocama kad su djeca umorna i gladna - odnosno, 89% vremena).
Tako se iskoristi vjetroviti dan na moru - ujutro sjediš kraj Casanove i uživaš u pogledu, a popodne odmrzavaš frižider i kupuješ djeci lizalo koje košta koliko i ručak u fast food restoranu, samo da ih namamiš iz blatnog parka u apartman. To znači biti spontan, prigrliti život... Yada yada yada Premorena sam. Laku noć!
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)