Preskoči na glavni sadržaj

A mogla sam imat' smijalice!

Nedavno sam primijetila da imam bore na nosu. Iako se one simpatično zovu bunny lines, nisu učinile da izgledam slatko poput Disneyjevog Thumpera čije plišano izdanje moja kćer grli dok spava, nego su me dovele do zaključka - ja sam jedna nezadovoljna žena koja se odveć mršti. Nemam ništa protiv bora, hajdemo ostariti dostojanstveno - uvijek sam za - ali, bore mrštilice? Radije bih smijalice oko očiju (reče ona mršteći se).

Možda nije stvar u meni, možda živim okružena nacijom koja na sve gleda s prijezirom, koja voli prigovarati, koja na pitanje: "Kako si?" odbija reći: "Dobro!", makar joj to bilo zadnje u životu. Možda se premalo smijemo drugima, životu, šalama, pa i samima sebi. Zato, da ne biste i vi dobili bunny lines, sklepala sam random listu autora kojima je humor stil života, a za kojima možete posegnuti, jer preventiva je najvažnija.


 
Helen Fielding
Prva asocijacija na humor mi je Helen Fielding - majka Bridget Jones, žene koja je utjelovila britanski tako-sam-šarmantno-smotan humor. Bridget je jedna prosječna žena koja nastoji uvijek samu sebe ponovno izumiti, koja se osramoti u svakoj situaciji, ali joj nitko ne može odoljeti. Tko ju nije volio, ne zna što je izgubio, rekao bi Mladen Bodalec.

Michal Viewegh
Nazivaju ga najuspješnijim češkim piscem, pa ne bi bilo zgoreg da pročitate Sjajne zeznute godine ili Odgoj djevojaka u Češkoj, urnebesno duhovite knjige o odrastanju u komunističkoj Čehoslovačkoj (jer humor i komunizam su gotovo sinonimi).
 

Nick Hornby
Ako je Helen Fielding majka kraljica, onda je Hornby kralj britanskog humora. Vjerna sam mu od svojih srednjoškolskih dana, otkad sam pročitala Nogometnu groznicu (imala sam momka s teškim oblikom BBB-izma pa sam trebala stručnu pomoć), Sve zbog jednog dječaka, Kako biti dobar i Duži put do dna. Njegovi su likovi uvijek čudaci koji vole sport ili glazbu, i u kojima se svi prepoznajemo.


Fredrik Backman
Kako sam knjiški snob i odbijam čitati aktualne hitove, s otkrićem ovog švedskog pisca dobrano kasnim. Oduševio me svojom knjigom Sve što moj sin treba znati o životu, a njegovi fanovi uvjeravaju me da moram pročitati i Britt-Marie je bila ovdje, Čovjek zvan Ove i Medvedgrad. Backman je lik koji ne voli kad su ljudi šupci, a njegov stil svodi se na sprdanje na vlastiti račun i mnoštvo referenci na pop kulturu.



Goran Tribuson
Kad smo već kod knjiga o odrastanju, tko nije pročitao Ne dao Bog većeg zla, Rane dane ili Travu i korov, magarac! Ova autobiografska proza ponajboljeg autora u Hrvata navući će vas na njegov opus, jer u njima Tribuson otkriva život mladeži u Bjelovaru krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, ali i snove koje je sanjao kao mladac, a koji su ga ponukali da se danas bavim ovim čime se bavi - pisanjem i stvaranjem likova kao što su Marko i Ruža Kosmički.


Cody McClain Brown
Znam, sad će zvučati kao da mi, Hrvati, nismo sposobni napisati humorističnu knjigu, ali na ovom popisu mora se pronaći hrvatski zet Cody McClain Brown, autor knjige Propuh, papuče i punice, koji se na svom blogu Zablogreb već godina iščuđava razlikama između ove balkanske nacije i Amerike u kojoj je odrastao.


Ephraim Kishon
Praotac humora u književnosti - Ephraim Kishon, ladies and gentleman! Mislim da se njegova Kod kuće je najgore još uvijek nalazi na popisu školske lektire, i to me baš veseli, jer ovaj izraleski humorist, koji je preživio nekoliko nacističkih koncentracijskih logora, s razlogom je najprevođeniji strani autor u našoj zemlji (according to Wikipedia).

 

Jane Austen
Nemojte da vas ime zavara, Jane Austen nije plain Jane - riječ je o manic pixie dream girl 18. stoljeća koja je zajedljivim dosjetkama i britkim jezikom stvorila jedan elegentni izričaj, prepoznatljiv svim ljubiteljima kritike društva i svim borcima za ženska prava. Amateri će njene knjige nazvati ljubavnim romanima, no, oni su puno više od toga - zapis jednog trenutka u vremenu, zapis hrabre i duhovite djevojke koja se nije htjela pokoriti pravilima licemjernog i površnog društva.
 
Terry Pratchett
Za potrebe ovog popisa upitala sam svoje lege bookclubere koje duhovite pisce čitaju, i nekima je odmah na um pao gospodin Pratchett, britanski autor fantastičnih romana (žanr o kojem nemam blage veze). Bio je osobenjak koji je uvijek nosio šešir, bavio se astronomijom, bio je hrabri vitez koji se borio čak i protiv Alzheimera, a u njegovom Disksvijetu glavne teme su ideje iz fantastične i znanstveno-fantastične umjetnosti, filmovi Ingmara Bergmana, novine, rock and roll, religija, filozofija i politika.


Douglas Adams
Adams je još jedan britanski pisac humoristične znanstvene fantastike, kojeg je otkrio Graham Chapman iz Monty Pythona. Najpoznatiji je po seriji knjiga Vodič kroz Galaksiju za autostopere za koju mu je ideja pala na pamet dok je pijan ležao u jarku i gledao zvijezde. Enough said.


Rujana Jeger
Malo je žena u hrvatskoj književnosti čiji stil počiva na humoru. Ne mislim da je to zato što žene kod nas nisu duhovite, dapače, prije je to zato što silno žele da ih se shvati ozbiljno. Ipak, što je život bez malo zezancije? Autorica čije su me rečenice nasmijale je Rujana Jeger.


Mark Twain
Ako ćete humor tražiti na dječjem odjelu javne knjižnice, potražite knjige Marka Twaina, vječnog dječaka s Mississippija koji je morao osnovati vlastitu izdavačku tvrtku kako bi tiskao knjige o Tomu Sawyeru i Hucku Finnu. Jedan je od najpoznatijih satiričara ever - uživao bi u 21. stoljeću, sigurna sam.

 

David Walliams
Ne bih ni znala tko je ovaj šašavi čovjek da ne gledam show Grahama Nortona u kojem je čest gost. Osim ondje, Davida se može vidjeti u raznim televizijskim emisijama, a u Britain's Got Talent je i jedan od sudaca. Ovaj komičar proslavio se romanima Gospodin Gnjus, Bljakburger, Tetka probisvjetka i dr.


Bill Bryson

Guglala sam humoriste uzduž i poprijeko - popisi su se razlikovali, ali ime Bill Bryson nalazilo se na svakom. Bryson je autor knjiga o putovanjima i znanosti, a njegova Kratka povijest gotovo svega oduševljava misterijom i Brysonovim duhovitim opaskama.



Nora Ephron
Rekla sam samoj sebi da neću u ovaj popis uvrstiti komičare, profesionalno duhovite ljude, ali sinoć je na TV-u bio film Kad je Harry upoznao Sally, so what a hell! Nora Ephron scenaristica je mojih najdražih filmova, a njena knjiga Vrat je tužibaba jedna od najduhovitijih knjiga koje sam pročitala, i zato mora biti na ovom popisu, ne zvala se ja...

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...