Preskoči na glavni sadržaj

A mogla sam imat' smijalice!

Nedavno sam primijetila da imam bore na nosu. Iako se one simpatično zovu bunny lines, nisu učinile da izgledam slatko poput Disneyjevog Thumpera čije plišano izdanje moja kćer grli dok spava, nego su me dovele do zaključka - ja sam jedna nezadovoljna žena koja se odveć mršti. Nemam ništa protiv bora, hajdemo ostariti dostojanstveno - uvijek sam za - ali, bore mrštilice? Radije bih smijalice oko očiju (reče ona mršteći se).

Možda nije stvar u meni, možda živim okružena nacijom koja na sve gleda s prijezirom, koja voli prigovarati, koja na pitanje: "Kako si?" odbija reći: "Dobro!", makar joj to bilo zadnje u životu. Možda se premalo smijemo drugima, životu, šalama, pa i samima sebi. Zato, da ne biste i vi dobili bunny lines, sklepala sam random listu autora kojima je humor stil života, a za kojima možete posegnuti, jer preventiva je najvažnija.


 
Helen Fielding
Prva asocijacija na humor mi je Helen Fielding - majka Bridget Jones, žene koja je utjelovila britanski tako-sam-šarmantno-smotan humor. Bridget je jedna prosječna žena koja nastoji uvijek samu sebe ponovno izumiti, koja se osramoti u svakoj situaciji, ali joj nitko ne može odoljeti. Tko ju nije volio, ne zna što je izgubio, rekao bi Mladen Bodalec.

Michal Viewegh
Nazivaju ga najuspješnijim češkim piscem, pa ne bi bilo zgoreg da pročitate Sjajne zeznute godine ili Odgoj djevojaka u Češkoj, urnebesno duhovite knjige o odrastanju u komunističkoj Čehoslovačkoj (jer humor i komunizam su gotovo sinonimi).
 

Nick Hornby
Ako je Helen Fielding majka kraljica, onda je Hornby kralj britanskog humora. Vjerna sam mu od svojih srednjoškolskih dana, otkad sam pročitala Nogometnu groznicu (imala sam momka s teškim oblikom BBB-izma pa sam trebala stručnu pomoć), Sve zbog jednog dječaka, Kako biti dobar i Duži put do dna. Njegovi su likovi uvijek čudaci koji vole sport ili glazbu, i u kojima se svi prepoznajemo.


Fredrik Backman
Kako sam knjiški snob i odbijam čitati aktualne hitove, s otkrićem ovog švedskog pisca dobrano kasnim. Oduševio me svojom knjigom Sve što moj sin treba znati o životu, a njegovi fanovi uvjeravaju me da moram pročitati i Britt-Marie je bila ovdje, Čovjek zvan Ove i Medvedgrad. Backman je lik koji ne voli kad su ljudi šupci, a njegov stil svodi se na sprdanje na vlastiti račun i mnoštvo referenci na pop kulturu.



Goran Tribuson
Kad smo već kod knjiga o odrastanju, tko nije pročitao Ne dao Bog većeg zla, Rane dane ili Travu i korov, magarac! Ova autobiografska proza ponajboljeg autora u Hrvata navući će vas na njegov opus, jer u njima Tribuson otkriva život mladeži u Bjelovaru krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, ali i snove koje je sanjao kao mladac, a koji su ga ponukali da se danas bavim ovim čime se bavi - pisanjem i stvaranjem likova kao što su Marko i Ruža Kosmički.


Cody McClain Brown
Znam, sad će zvučati kao da mi, Hrvati, nismo sposobni napisati humorističnu knjigu, ali na ovom popisu mora se pronaći hrvatski zet Cody McClain Brown, autor knjige Propuh, papuče i punice, koji se na svom blogu Zablogreb već godina iščuđava razlikama između ove balkanske nacije i Amerike u kojoj je odrastao.


Ephraim Kishon
Praotac humora u književnosti - Ephraim Kishon, ladies and gentleman! Mislim da se njegova Kod kuće je najgore još uvijek nalazi na popisu školske lektire, i to me baš veseli, jer ovaj izraleski humorist, koji je preživio nekoliko nacističkih koncentracijskih logora, s razlogom je najprevođeniji strani autor u našoj zemlji (according to Wikipedia).

 

Jane Austen
Nemojte da vas ime zavara, Jane Austen nije plain Jane - riječ je o manic pixie dream girl 18. stoljeća koja je zajedljivim dosjetkama i britkim jezikom stvorila jedan elegentni izričaj, prepoznatljiv svim ljubiteljima kritike društva i svim borcima za ženska prava. Amateri će njene knjige nazvati ljubavnim romanima, no, oni su puno više od toga - zapis jednog trenutka u vremenu, zapis hrabre i duhovite djevojke koja se nije htjela pokoriti pravilima licemjernog i površnog društva.
 
Terry Pratchett
Za potrebe ovog popisa upitala sam svoje lege bookclubere koje duhovite pisce čitaju, i nekima je odmah na um pao gospodin Pratchett, britanski autor fantastičnih romana (žanr o kojem nemam blage veze). Bio je osobenjak koji je uvijek nosio šešir, bavio se astronomijom, bio je hrabri vitez koji se borio čak i protiv Alzheimera, a u njegovom Disksvijetu glavne teme su ideje iz fantastične i znanstveno-fantastične umjetnosti, filmovi Ingmara Bergmana, novine, rock and roll, religija, filozofija i politika.


Douglas Adams
Adams je još jedan britanski pisac humoristične znanstvene fantastike, kojeg je otkrio Graham Chapman iz Monty Pythona. Najpoznatiji je po seriji knjiga Vodič kroz Galaksiju za autostopere za koju mu je ideja pala na pamet dok je pijan ležao u jarku i gledao zvijezde. Enough said.


Rujana Jeger
Malo je žena u hrvatskoj književnosti čiji stil počiva na humoru. Ne mislim da je to zato što žene kod nas nisu duhovite, dapače, prije je to zato što silno žele da ih se shvati ozbiljno. Ipak, što je život bez malo zezancije? Autorica čije su me rečenice nasmijale je Rujana Jeger.


Mark Twain
Ako ćete humor tražiti na dječjem odjelu javne knjižnice, potražite knjige Marka Twaina, vječnog dječaka s Mississippija koji je morao osnovati vlastitu izdavačku tvrtku kako bi tiskao knjige o Tomu Sawyeru i Hucku Finnu. Jedan je od najpoznatijih satiričara ever - uživao bi u 21. stoljeću, sigurna sam.

 

David Walliams
Ne bih ni znala tko je ovaj šašavi čovjek da ne gledam show Grahama Nortona u kojem je čest gost. Osim ondje, Davida se može vidjeti u raznim televizijskim emisijama, a u Britain's Got Talent je i jedan od sudaca. Ovaj komičar proslavio se romanima Gospodin Gnjus, Bljakburger, Tetka probisvjetka i dr.


Bill Bryson

Guglala sam humoriste uzduž i poprijeko - popisi su se razlikovali, ali ime Bill Bryson nalazilo se na svakom. Bryson je autor knjiga o putovanjima i znanosti, a njegova Kratka povijest gotovo svega oduševljava misterijom i Brysonovim duhovitim opaskama.



Nora Ephron
Rekla sam samoj sebi da neću u ovaj popis uvrstiti komičare, profesionalno duhovite ljude, ali sinoć je na TV-u bio film Kad je Harry upoznao Sally, so what a hell! Nora Ephron scenaristica je mojih najdražih filmova, a njena knjiga Vrat je tužibaba jedna od najduhovitijih knjiga koje sam pročitala, i zato mora biti na ovom popisu, ne zvala se ja...

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...

Happy Christmas to all...!

Božićne priče jedan su od mojih omiljenih žanrova - rado otkrivam nove, koje još nisam pročitala. Ove godine naručila sam si "T'was the night before Christmas", američki klasik koji nam je svima poznat (a da to ni ne znamo). Objavljena je anonimno 1823., u novinama, a od 1837. pripisuje se Clementu C. Mooreu. Ova poema smatra se najpoznatijim stihovima ikada napisanima od strane žitelja Sjedinjenih Država, imala je ogroman utjecaj na običaje darivanje za Božić, i zacementirala je lik Djeda Božićnjaka (svetog Nikolu u pjesmi) that we all know and love. "His eyes - how they twinkled! his dimples how merry! His cheeks were like roses, his nose like a cherry! His droll little mouth was drawn up like a bow,  And the beard of his chin as white as the snow" Poema započinje na Badnjak, kad se obitelj sprema na spavanje, a otac začuje čudne zvukove oko kuće. Otac, pripovjedač, na tratini ispred kuće zatiče svetog Nikolu (Djeda Božićnjaka), koji nosi vreću punu darova, a ...

Došašće kod kuće: Male žene

U propovijedi na misi na misijsku nedjelju župnik je rekao da molitva ne treba Bogu jer Bog zna naše potrebe i želje. Molitva treba nama, kazao je - ona nas transformira i prizemljuje, okreće nas Bogu pa postajemo Bogu bliži. Zapisala sam si te njegove rečenice kao važan podsjetnik, misleći da će me inspirirati da postanem bolja moliteljica (uf, gora teško da mogu postati). Moje su molitve najčešće nedovršene i raspršene, kao i moje misli... Hvatam se za župnikove riječi u ove hladne dane lišene vedra neba pa i biram štivo nadahnuto njima - "Male žene" su nalik djevojačkoj molitvi, grlene, vesele, i umiju mijenjati srca. "...četiri sestre koje su u sutonu sjedile i plele dok je vani tiho padao prosinački snijeg, a unutra veselo pucketala vatra. Bijaše to udobna stara soba, iako je tepih već bio izblijedio, a namještaj vrlo jednostavan, jer je na zidovima bilo nekoliko slika; udubljenja u zidovima ispunjavahu knjige, u prozorima su cvale krizanteme i kukurijek, sve prože...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...