Preskoči na glavni sadržaj

A mogla sam imat' smijalice!

Nedavno sam primijetila da imam bore na nosu. Iako se one simpatično zovu bunny lines, nisu učinile da izgledam slatko poput Disneyjevog Thumpera čije plišano izdanje moja kćer grli dok spava, nego su me dovele do zaključka - ja sam jedna nezadovoljna žena koja se odveć mršti. Nemam ništa protiv bora, hajdemo ostariti dostojanstveno - uvijek sam za - ali, bore mrštilice? Radije bih smijalice oko očiju (reče ona mršteći se).

Možda nije stvar u meni, možda živim okružena nacijom koja na sve gleda s prijezirom, koja voli prigovarati, koja na pitanje: "Kako si?" odbija reći: "Dobro!", makar joj to bilo zadnje u životu. Možda se premalo smijemo drugima, životu, šalama, pa i samima sebi. Zato, da ne biste i vi dobili bunny lines, sklepala sam random listu autora kojima je humor stil života, a za kojima možete posegnuti, jer preventiva je najvažnija.


 
Helen Fielding
Prva asocijacija na humor mi je Helen Fielding - majka Bridget Jones, žene koja je utjelovila britanski tako-sam-šarmantno-smotan humor. Bridget je jedna prosječna žena koja nastoji uvijek samu sebe ponovno izumiti, koja se osramoti u svakoj situaciji, ali joj nitko ne može odoljeti. Tko ju nije volio, ne zna što je izgubio, rekao bi Mladen Bodalec.

Michal Viewegh
Nazivaju ga najuspješnijim češkim piscem, pa ne bi bilo zgoreg da pročitate Sjajne zeznute godine ili Odgoj djevojaka u Češkoj, urnebesno duhovite knjige o odrastanju u komunističkoj Čehoslovačkoj (jer humor i komunizam su gotovo sinonimi).
 

Nick Hornby
Ako je Helen Fielding majka kraljica, onda je Hornby kralj britanskog humora. Vjerna sam mu od svojih srednjoškolskih dana, otkad sam pročitala Nogometnu groznicu (imala sam momka s teškim oblikom BBB-izma pa sam trebala stručnu pomoć), Sve zbog jednog dječaka, Kako biti dobar i Duži put do dna. Njegovi su likovi uvijek čudaci koji vole sport ili glazbu, i u kojima se svi prepoznajemo.


Fredrik Backman
Kako sam knjiški snob i odbijam čitati aktualne hitove, s otkrićem ovog švedskog pisca dobrano kasnim. Oduševio me svojom knjigom Sve što moj sin treba znati o životu, a njegovi fanovi uvjeravaju me da moram pročitati i Britt-Marie je bila ovdje, Čovjek zvan Ove i Medvedgrad. Backman je lik koji ne voli kad su ljudi šupci, a njegov stil svodi se na sprdanje na vlastiti račun i mnoštvo referenci na pop kulturu.



Goran Tribuson
Kad smo već kod knjiga o odrastanju, tko nije pročitao Ne dao Bog većeg zla, Rane dane ili Travu i korov, magarac! Ova autobiografska proza ponajboljeg autora u Hrvata navući će vas na njegov opus, jer u njima Tribuson otkriva život mladeži u Bjelovaru krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, ali i snove koje je sanjao kao mladac, a koji su ga ponukali da se danas bavim ovim čime se bavi - pisanjem i stvaranjem likova kao što su Marko i Ruža Kosmički.


Cody McClain Brown
Znam, sad će zvučati kao da mi, Hrvati, nismo sposobni napisati humorističnu knjigu, ali na ovom popisu mora se pronaći hrvatski zet Cody McClain Brown, autor knjige Propuh, papuče i punice, koji se na svom blogu Zablogreb već godina iščuđava razlikama između ove balkanske nacije i Amerike u kojoj je odrastao.


Ephraim Kishon
Praotac humora u književnosti - Ephraim Kishon, ladies and gentleman! Mislim da se njegova Kod kuće je najgore još uvijek nalazi na popisu školske lektire, i to me baš veseli, jer ovaj izraleski humorist, koji je preživio nekoliko nacističkih koncentracijskih logora, s razlogom je najprevođeniji strani autor u našoj zemlji (according to Wikipedia).

 

Jane Austen
Nemojte da vas ime zavara, Jane Austen nije plain Jane - riječ je o manic pixie dream girl 18. stoljeća koja je zajedljivim dosjetkama i britkim jezikom stvorila jedan elegentni izričaj, prepoznatljiv svim ljubiteljima kritike društva i svim borcima za ženska prava. Amateri će njene knjige nazvati ljubavnim romanima, no, oni su puno više od toga - zapis jednog trenutka u vremenu, zapis hrabre i duhovite djevojke koja se nije htjela pokoriti pravilima licemjernog i površnog društva.
 
Terry Pratchett
Za potrebe ovog popisa upitala sam svoje lege bookclubere koje duhovite pisce čitaju, i nekima je odmah na um pao gospodin Pratchett, britanski autor fantastičnih romana (žanr o kojem nemam blage veze). Bio je osobenjak koji je uvijek nosio šešir, bavio se astronomijom, bio je hrabri vitez koji se borio čak i protiv Alzheimera, a u njegovom Disksvijetu glavne teme su ideje iz fantastične i znanstveno-fantastične umjetnosti, filmovi Ingmara Bergmana, novine, rock and roll, religija, filozofija i politika.


Douglas Adams
Adams je još jedan britanski pisac humoristične znanstvene fantastike, kojeg je otkrio Graham Chapman iz Monty Pythona. Najpoznatiji je po seriji knjiga Vodič kroz Galaksiju za autostopere za koju mu je ideja pala na pamet dok je pijan ležao u jarku i gledao zvijezde. Enough said.


Rujana Jeger
Malo je žena u hrvatskoj književnosti čiji stil počiva na humoru. Ne mislim da je to zato što žene kod nas nisu duhovite, dapače, prije je to zato što silno žele da ih se shvati ozbiljno. Ipak, što je život bez malo zezancije? Autorica čije su me rečenice nasmijale je Rujana Jeger.


Mark Twain
Ako ćete humor tražiti na dječjem odjelu javne knjižnice, potražite knjige Marka Twaina, vječnog dječaka s Mississippija koji je morao osnovati vlastitu izdavačku tvrtku kako bi tiskao knjige o Tomu Sawyeru i Hucku Finnu. Jedan je od najpoznatijih satiričara ever - uživao bi u 21. stoljeću, sigurna sam.

 

David Walliams
Ne bih ni znala tko je ovaj šašavi čovjek da ne gledam show Grahama Nortona u kojem je čest gost. Osim ondje, Davida se može vidjeti u raznim televizijskim emisijama, a u Britain's Got Talent je i jedan od sudaca. Ovaj komičar proslavio se romanima Gospodin Gnjus, Bljakburger, Tetka probisvjetka i dr.


Bill Bryson

Guglala sam humoriste uzduž i poprijeko - popisi su se razlikovali, ali ime Bill Bryson nalazilo se na svakom. Bryson je autor knjiga o putovanjima i znanosti, a njegova Kratka povijest gotovo svega oduševljava misterijom i Brysonovim duhovitim opaskama.



Nora Ephron
Rekla sam samoj sebi da neću u ovaj popis uvrstiti komičare, profesionalno duhovite ljude, ali sinoć je na TV-u bio film Kad je Harry upoznao Sally, so what a hell! Nora Ephron scenaristica je mojih najdražih filmova, a njena knjiga Vrat je tužibaba jedna od najduhovitijih knjiga koje sam pročitala, i zato mora biti na ovom popisu, ne zvala se ja...

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...