Preskoči na glavni sadržaj

Happy Christmas to all...!

Božićne priče jedan su od mojih omiljenih žanrova - rado otkrivam nove, koje još nisam pročitala. Ove godine naručila sam si "T'was the night before Christmas", američki klasik koji nam je svima poznat (a da to ni ne znamo). Objavljena je anonimno 1823., u novinama, a od 1837. pripisuje se Clementu C. Mooreu. Ova poema smatra se najpoznatijim stihovima ikada napisanima od strane žitelja Sjedinjenih Država, imala je ogroman utjecaj na običaje darivanje za Božić, i zacementirala je lik Djeda Božićnjaka (svetog Nikolu u pjesmi) that we all know and love.

"His eyes - how they twinkled! his dimples how merry!
His cheeks were like roses, his nose like a cherry!
His droll little mouth was drawn up like a bow, 
And the beard of his chin as white as the snow"


Poema započinje na Badnjak, kad se obitelj sprema na spavanje, a otac začuje čudne zvukove oko kuće. Otac, pripovjedač, na tratini ispred kuće zatiče svetog Nikolu (Djeda Božićnjaka), koji nosi vreću punu darova, a u kuću će ući kroz dimnjak. Zanimljivo, nadahnut susjedom, nizozemskim majstorom, i pričama Washingtona Irvinga, Moore je stvorio lik svetog Nikole, a i prvi je koji je nadjenuo imena sobovima Djeda Božićnjaka. Pjesma je savršena za čitanje naglas, djeci prije spavanja - autor ju i jest napisao da bi zabavio svoju djecu (a odraslima bi se mogla svidjeti, u izvedbi Perryja Comoa, npr.). Badnje veče završava se riječima koje ste čuli u svakom holivudskom božićnom filmu: "Happy Christmas to all, and to all a good night", a njihov je njegov autor do kraja života smatrao da je dječja poema o svetom Nikoli nepravedno zasjenila njegova ozbiljna, akademska postignuća (izučavao je grčki i hebrejski i pisao o religijskim temama).

Znam, znam, kontroverzno je od jedne vjernice da toliko voli pojam Djeda Božićnjaka, ali i logično - ta on je produkt usmene predaje, književnosti i pop kulture, a these are a few of my favorite things (da citiram Julie Andrews)! Moram još šapnuti, postoji i hrvatski prijevod ove pjesme, u izdanju Ognjišta!

Osim ovog američkog klasika, koji mi na polici stoji tik do "The Greatest Gift", knjige koja je inspirirala jedini film koji želim gledati na Badnjak, "Divan život", ovog adventa otkriće mi je bila i knjiga "Božićna zagonetka", Josteina Gaardera.

The Snowman (1982)

Knjiga započinje pričom za 1. prosinca, u kojoj dječak Joakim s tatom obilazi knjižare u potrazi za adventskim kalendarom. Dok mu tata priča o Božićima svog djetinjstva, on pronalazi prastari adventski kalendar kojemu nitko nije otvorio nijedan prozorčić. Kalendar krije tajne koje dječak otkriva tijekom adventa - specijalnost je ovo Josteina Gaardera, stvoriti priču u priči.

"Iznad štale sija zvijezda. U štalici se novorođenče umotaca u pelene i stavlja u kolijevku.
Odvija se susret između neba i zemlje. Jer i dijete u kolijevci iskra je jedne velike vatre što gori iza slabašnih ferala na nebu.
Takvo je to čudo. Takvo je to čudo svaki put kad na svijet dođe novo ljudsko biće. Takvo je to čudo pod nebom svaki put kad se svijet iznova stvara."

"Božićna zagonetka" ("Julemysteriet") nema ni Djeda Božićnjaka ni blještavila, tek janje, anđela, Betlehem, a ovaj filozof pripovijeda o njima s lakoćom, nukajući male čitatelje na otkrivanje misterija - kroz adventski kalendar dječak putuje kroz vrijeme, do rođenja Isusa Krista, i otkriva smisao Božića. Podijeljena na 24 poglavlja, "Božićna zagonetka" divno je adventsko štivo, tako tipično za ovog samozatajnog pisca koji voli tišinu, prirodu i vrijeme za razmišljanje. Da sam ja netko, objavila bih je u obliku adventskog kalendara, s poglavljima skrivenima u prozorčićima!

Dječja književnost najbolje nas priprema za Božić - dan u kojem se prisjećamo da jedno djetešce može promijeniti svijet, i to ne svojom moći, nego svojom ljubavlju. Dječji pogled na svijet, razgaljeno srce i blagoslovljen Božić želim vam odsrca!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Čitajmo i kuhajmo

Manjina pošiljka ušla mi je u život dok mi se u pećnici krčkao iločki ćevap. Miris pečene paprike i dinstanog luka širio se stanom, a ja sam pomislila - Manji bi se ovo svidjelo. Znam, smiješno je što sam toliko uvjerena da znadem što bi se svidjelo Marijani Jambrišak Račić, zvanoj Manja, jer Manju uopće ne poznajem, nisam ju nikad u životu vidjela, pružila joj ruku. Ipak, jedna je od onih osoba za koje vam se čini kao da ih uistinu poznajete, samo zato što čitate njihove objave na društvenim mrežama - jedna je od onih žena u kojima se prepoznajem, koje me nadahnjuju, kojima se divim. U moru umjetne inteligencije, Manja uspijeva bivati stvarnom i autentičnom i svojim je blogom Čitam i kuham u pet godina ostavila poseban trag, kako u virtualnom svijetu, tako i na koži svih svojih pratitelja - a prepoznatljiva je po objavama u kojima nepogrešivo spaja kulinarstvo i književnost. Potrebu za sintezom takve vrste savršeno razumiju knjigoljupci kojima književnost nije samo puka razbibrig...

Došašće kod kuće: Osjećaj kraja

Nisam ja ni introvert ni ekstrovert, ja sam u raskoraku s potrebom da budem neovisna i potrebom za pripadanjem. Nezgodno je to što najčešće potreba za pripadanjem promoli glavu u trenucima osamljenosti, a potreba za individualizmom na božićnom domjenku/zabavi/rođendanu, u gomili ljudi. Prosinac mi zato teško pada, ljudi se žele okupljati. Dok drugi kuju vruće planove za Advent/Božić/Silvestrovo, ja sjedam u svoju smeđu fotelju s knjigom na krilu, sakrila bih se između redaka. "Svakako vjerujem da svi podnosimo štetu, na ovaj ili onaj način. A kako i ne bismo, osim u svijetu savršenih roditelja, braće i sestara, susjeda, prijatelja? A tu je onda i pitanje o kojem toliko toga ovisi, pitanje kako reagiramo na štetu: prihvaćamo li je ili je potiskujemo, i kako to djeluje na naš odnos s drugima. Neki prihvaćaju štetu i nastoje je ublažiti, neki utroše čitav život tako što se trude pomoći drugima koji su oštećeni, a ima i onih čija je glavna briga izbjeći bilo kakvu štetu, pod svaku cij...

Došašće kod kuće: Betsy-Tacy

Kad lišće pootpada s grana, postanem pomalo nestrpljiva - poželim si božićne čarolije prije reda, i jedino što me odvraća od peckarenja medenjaka su filmovi kao " You've got mail ", koji predstavlja suptilnu uvertiru u adventsko vrijeme. Ovaj film, jedan od mojih najdražih, uvijek mi otkrije nešto novo - tijekom zadnjeg gledanja za uho mi je zapela preporuka knjige o kojoj Kathleen Kelly , vlasnica nezavisne knjižare, govori majušnoj tetki Joe Foxa - serijal knjiga "Betsy-Tacy" Maud Hart Lovelace originalno objavljenih u Sjedinjenim Državama prije osamdeset godina. Stavljajući taj zaboravljeni dječji klasik u Kathleenina usta, Nora Ephron gledateljima je ponudila karakter svoje protagonistice na dlanu - sentimentalna i nostalgična Kathleen (btw, sestra Maud Hart Lovelace zvala se Kathleen)  koja mari za sitnice protiv nemilosrdnog lanca knjižara Fox. Legenda kaže da je spominjanje tog serijala u holivudskom filmu potaknulo izdavača na objavljivanje novih izdanj...

Knjiga koju ću čitati jednom godišnje

U ovo božićno vrijeme nastojim se pomiriti s Bogom, jer sa svima ostalima sam u miru, igram po pravilima bontona. Važno mi je da nikoga ne uvrijedim, da nađem vrijeme za one koje volim, nastojim biti ljubazna i pristojna, čak i prema onima koji to ne zaslužuju (neki dan sam tako telefonski poziv okončala rečenicom: "Oprostite, ali sad ću vam spustiti slušalicu.") - pogotovo prema onima koji to ne zaslužuju, jer vjerujem u rast i volim misliti da mogu i ja sijati klice dobrote po ovom svijetu. Ipak, kad je u pitanju moj odnos s Bogom, djela ravna tim klicama nisu dovoljna, od sebe tražim više, i predbacujem si kad to "više" izostane. Ova godina duhovno mi je bila jedna od težih - neko vrijeme izbjegavala sam susret s Bogom - ali dolazak koji iščekujemo privukao me ispovjedaonici i ja sam opet povjerovala da mogu biti bolja. Moju pripremu za ispovijed uvelike je režirao i C. S. Lewis, čiji knjigu "Kršćanstvo nije iluzija" (eng. Mere Christianity") ilit...

Došašće kod kuće: Pravovjerje

U danima kad svi dižu desnice u ime aktivizma, a svijet se lomi algoritmima, moja pleća se savijaju pod teretom vlastitih zebnji, htijenja, težnji i vjerovanja - pomalo se grizem jer ne umijem pomoći svijetu, ja jedva da pomažem i samoj sebi (malodušnost i nervoza obuzimaju me sve češće)! Bježeći od njih, pronađem se odsutnog duha. Uhvati me strah - propustit ću sav ovaj život, sve njegovo teško i sve njegovo lako, ako se ne vratim - sebi, kući, Bogu. Cijelu godinu nekako uspijevam izbjeći duhovno štivo, ali u prosincu to ne dolazi u obzir. Stoga uzimam "Pravovjerje" s police moje sestre, a ona me uvjerava da je prikladna za sve koji djelo G. K. Chestertona ne poznaju. Ovaj zanimljiv čovjek, novinar po zanimanju, pisac, filozof i apologet po pozivu, utjecao je na pisce kao što su Tolkien i C. S. Lewis - na njihove kreativne procese, ali i duhovna obraćenja. Prijateljevao je s George Bernard Shawom, iako su ideološki bili suprotstavljeni, a cijenili su ga i Evelyn Waugh i Jorg...