Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (8)

U proteklom tjednu nije se dogodilo baš ništa posebno, a opet, mic po mic, kak' bi rekli, puno toga se promijenilo u mojoj svakodnevici. Za početak, jedan mali komadić papira učinio me savjetnikom, omogućio mi vlastitu referadu, odredio mi normu koju moram u tromjesečju ispuniti i u moju sobicu broj 2 zgurao hrpetine spisa koji čekaju da ih pročitam, riješim, referiram mentoru, izvijećam, napišem i otpremim - prava sitnica!

Neki dan smo dragi i ja shvatili da već mjesec dana stanujemo u "novom" stanu - vrijeme je proletjelo! Ne tako davno živjela sam u ulici u koju sam se s posla spuštala glavnom ulicom, a sada stanujem pod oblacima, svakodnevno jačam guzu, ne uspijevam steći kondiciju, ali uživam u lijepom pogledu, cvijeću, stablima maslina, smokava i svježoj mirišljavoj lavandi. Da se udajem u lipnju, imala bih buket lavande, ma sigurna sam, taj mi miris jednostavno ne može dosaditi!


Već dugo se nisam počastila nekim kozmetičkim proizvodom ili knjigom, pa se na mojoj listi omiljenih stvari redovito nađe spiza - ovaj put čokoladni muffini kojima smo počastili prijatelje s kojima smo kafenisali za vikend i doručak u krevet koji mi je spremio dragi u nedjelju. Možda vam se ne čini kao ekstravagantni doručak, ali zna on dobro da mi nema slađeg od prepečenca s pekmezom od šipka i cimetom!


Bez obzira što se radi o hrvatskom izdanju časopisa, što me assholes nisu potpisali, što su mi ispravljali pravopis ondje gdje ga nije trebalo ispravljati, što su mi srezali "članak" na temu dragog mi festivala u Orahovici (Ferragosto Jam - od 1. do 3. kolovoza - dođite!!), ja znam da su se moje riječi našle u Rolling Stoneu! Ne nadam se da ću postati William Miller, ali ovakve sitnice me vesele!

A znate što me najviše veseli? To što večeras putujem za Slavoniju upoznati sve te komarce o kojima svi pričaju! Obiteljska druženja, organizacija vjenčanja, kafenisanje do besvijesti - jedva čekam!!


Oznake:

Primjedbe

  1. Unknown21. lipnja 2014. u 10:43

    Woooooooo tvoj mi zivot zvuci dosta uzbudljivo i baaas mi je drago sto vise nisi sama u tom morskom gradu.. You did it! :)

    OdgovoriIzbriši
  2. GlitterGirl28. lipnja 2014. u 23:15

    Hvala ti! :*

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...
Objavi komentar
Pročitajte više

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...
Objavi komentar
Pročitajte više

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...
Objavi komentar
Pročitajte više

Šenoinim stopama

"Povrh starog Griča brda Kao junak lijep i mlad, Smjele glave, čela tvrda, Slavni stoji Zagreb-grad; Živ, ponosit, Jak prkosit, Kad slobode plane boj. Tko tu klikô ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb-grade divni moj!" Prva je ovo strofa pjesme "Zagrebu", koju je Šenoa objavio u Vijencu 1872., a koja je samo jedna u nizu pjesama kojima je opjevao svoj voljeni grad - grad kojeg kao putnik namjernik gotovo nikada ne promatram u njegovoj suvremenosti, nego isključivo u tonovima starih Agramera, u sepiji prohujalih vremena. Kroz djela koji umjetnika koji su grad voljeli i sam mi grad postaje blizak pa sam uoči posjeta Zagrebu u ruke uzela "Zlatarovo zlato", lektiru koju sam spretno izbjegla u osnovnoj školi (još se sjećam nelegode na satu kod drage mi nastavnice Kristine Podmanicky...). "Ovu sam si knjigu kupila na dan kad sam postala viši savjetnik, 19.5.2021.", ispisala sam unutar korica zlatne knjige - činila se kao divan izbor za moj mali korak napri...
Objavi komentar
Pročitajte više