Preskoči na glavni sadržaj

Why Liz Lemon really DO have it all

Prije sedam godina, kada je Jack Donaghy upoznao Liz Lemon, nazvao ju je fakultetski obrazovanom feministicom newyorškog trećeg vala, starom curom koja se pravi da je taj status čini sretnom, prenabrijanom na posao, nimalo zainteresiranom za seks, konzumenticom časopisa o zdravlju, usamljenicom koja se svako malo strastveno primi pletenja. Nakon 139 epizoda, Lemon je doživjela svoju renesansu i odjavila se iz televizijskih etera, ali njen lik i djelo neće biti zaboravljeni.


Svaka normalna žena koja se diči velikom jezičinom više nego smislom za modom, u Liz Lemon, liku kojeg je utjelovila genijalna Tina Fey u 30 Rock, pronaći će svoju inspiraciju. One druge koje je ne razumiju, možda će nakon ovog mog homagea shvatiti zašto Liz toliko puno znači nama - svim ludim ženama svijeta.

Iskrenost
Kod Liz, što na umu, to na drumu, i bilo bi lijepo kad bi svi ljudi na svijetu, baš kao sva djeca na svijetu...kad bi svi bili više nalik Lemonici. Ona se ne pravi fina, niti politički korektna, priznat će i da će potajno podržati McCaina, a ne Obamu, a u napadu istine obznanit će i sljedeće: "One time I laughed at a blind guy eating spaghetti! Sometimes I pee in the shower if I’m really tired! I saw my grandparents making love once and I didn’t leave right away!"


Religija
Kad je upitaju za vjeru, Liz jednostavno kaže da radi sve što joj Oprah savjetuje, čime se Tina Fey zasigurno izruguje Amerikancima koji za svaki aspekt svog života imaju televizijskog savjetnika - Oprah, Dr. Phila, Dr. Oza, Suze Orman i Natea Berkusa. I meni otac, kad me nađe prikovanu za televizijski ekran, kaže: "Da nema Oprah, ne biste znali šta biste sa sobom", tako da je Oprahianity valjda već na tragu toga da se razvije kao sekta i u lijepoj našoj.


Prehrana
Način na koji se Liz hrani je lako kopirati - jednostavno u sve dodajte sir! Divno ju je gledati kako se tješi burritosima, flipsovima, čipsovima, sendvičima, a ne zabrinjava se da će se sav taj junk food akumulirati baš tamo gdje ne bi trebao - to je prava bezbrižnost, nalik onoj koja se pronalazi u reklami za Carefree uloške. Svoju ovisnost o hrani Liz objašnjava: "Can I share with you my worldview? All of humankind has one thing in common: the sandwich. I believe that all anyone really wants in this life is to sit in peace and eat a sandwich."


Party animal
Koliko god željela pronaći svoje mjesto u svijetu, pripadati nekoj grupi, zbog čega se povremeno stvarno potrudi prilagoditi drugim neprilagođenima u svojoj okolini, Liz Lemon je prije svega vjerna samoj sebi, i nikad nije zbog toga tužna - a zašto i bi bila - znati prihvatiti samu sebe jedno je od najvećih ženinih sposobnosti.


Muškarci
Good God, Lemon, čak si i muškarca uspjela pronaći, usprkos tome što nosiš sivo donje rublje i gotovo se nikad ne depiliraš. Ako je Liz Lemon pronašla ljubav svoga života u onoj hrpi gubitnika, onda za svakoga ima nade!

Lemonism
What the what?!, blerg!, jagweed!, shut it down!, nerds! - samo su neki od jedinstvenih Lizinih izraza koje vjerojatno niti ona sama ne razumije u potpunosti. Njezin osebujan vokabular inspirira svakoga da se i sam pozabavi smišljanjem novih poštapalica.


Ženstvenost
"God, three weddings in one day, I’m going to be in Spanx for 12 hours. My elastic line is gonna get infected again." Liz se ne opterećuje slaganjem savršenih outfita za poslovni dan, na sebe navuče prvu stvar koju vidi kad otvori oči, a njene naočale njen su zaštitni znak. Iako nije stručnjak niti za make up, za nju nijedna tema nije tabu, od ginekoloških problema do kozmetičkih proizvoda današnjice. Ono što je pohvalno, Liz je uvijek spremna učiti od onih koji su stručnjaci za problematiku za koju ona nije stvorena.

Posao
Koliko god je kolege naživcirali, Liz je šefica, i u svoj posao daje i srce i dušu. Voljeti ono što radiš, i raditi ono što voliš - san je svakog čovjeka, pa je Liz stvarno jedna lucky ženska!

Terapija
Osim Jacka, ono što Liz služi kao ispušni ventil, odmalena, jest major preokretanje očima. Neki bi rekli - vrlo pasivno agresivno, ali u načinu na koji Liz preokreće očima nema baš ničega - pasivnog.


Prijateljstvo
Zaista obožavam tu platonsku ljubav između Liz i Jacka, to dvoje ljudi koji su toliko različiti, a  ipak se savršeno nadupunjuju. Posebno je lijepo gledati sveznajućeg Donaghyja kako traži savjete od neurotične Lemon, eh, valjda se događa i najboljima.


Inspiracija
Liz pronalazi inspiraciju u malim stvarima, uvijek je spremna slijediti svoje snove, i u sve što radi ulaže puno strasti, bilo to hranjenje, pjevanje, plesanje ili nošenje haljine. To je pravilo koje treba slijediti u životu, jer vaša životna radost vrlo vjerojatno će ubuzeti i sve ljude u vašoj blizini, baš kao neka Liz Lemon zaraza.


Lemon out!

Primjedbe

  1. Je li normalno da nisam nikada gledala ovu seriju? Mislim da baš i nije :/ Ali Tina mi je super, si gledala film "Date Night"? Ako nisi, moraš definitivno! Imaš još čitateljica, jej :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Sve u vezi Tine - seen it, have it, read it :)Bossypants - prepručujem, također! A 30 Rock is mandatory!!!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To dakle gledam kad riješim diplomski :) Malo te prostituiram po blogovima, hope you don't mind :) Jooj pliz makni ovaj "check" prije objavljivanja komentara, osim ako to baš želiš imati :p

      Izbriši
    2. Hvala ti na reklami, ali nema potrebe, meni je bitna kvaliteta, a ne kvantiteta publike! ;)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Sunčana strana veljače

Pogledala sam nekidan film " Geni moje djece ", dokumentarac koji je o ženama svoje obitelji snimila Vladimira Spindler, zagrebačka fotografkinja, kćer Sanje Pilić i unuka Sunčane Škrinjarić (zanimljivo, ali ove žene gotovo uvijek se spominju u ovoj korelaciji). Film je šašavo dirljiv jer govori o generacijama žena koje se u svijetu (neisplative) umjetnosti bore za mrvu sreće u životu, često opterećene grijesima onih koji su postojali prije njih. Privlači me ta vrsta priče, taj soj žena - dovoljno očajnih da prepoznaju svoje ranjivosti i dovoljno jakih da usprkos njima budu jedna drugoj podrška. Uz Sunčanu sam odrasla - čarobnjaka Štapića i njegovu vilu Sunčicu mama mi je naslikala na zidu dječje sobe ("Čomorakova šuma", kako sam zvala spoj "Čudesne šume" i "Čarobnjakovog šešira", bila mi je omiljeni dugometražni crtić), a onda su uz nju odrasla i moja djeca - naizust su znala "Gospođicu Neću", a, po svemu sudeći, uz Sunčanu rastem i da...

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...