Kad pauzu na poslu provodiš s mladim odvjetnicama koje ili imaju dijete predškolske dobi ili su trenutno u blaženom iščekivanju svog prvoga novorođenčeta, moraš biti spreman na to da će velika minutaža tih istih kava biti zauzeta temom - majčinstva.
Koja su dječja kolica najbolja, Stokke ili Bugaboo? I što su uopće kišobran kolica? I znate li da dječja kolica koštaju nekoliko tisuća kuna? I da dječja oprema uključuje još stotinu sjedalica, hranilica, vrtića i drugih pomagala koja dijete preraste u najkraćem mogućem roku? I kolika je uopće naknada plaće na porodiljnom dopustu? I koja je najbolja dobna razlika između djece? I stigne li žena uopće imati više od jednog djeteta ako prvo nije rodila do tridesete? Je li danas normalno rađati u kasnim tridesetima ili će me svejedno gledati kao da sam pala s Marsa ukoliko budem sredovječna trudnica? U koje rodilište ići, treba li uzeti epiduralnu i gdje se uopće i pod kojim uvjetima ona može dobiti? Je li pametno da muž bude prisutan pri porodu? Kolika je mogućnost da u bolnici dođe do zamjene djece? Jesu li sva djeca tako zgužvana i ružna kad se rode i zašto svi razmaze svoju djecu, a prije nego su ih začeli su se zakleli da im neće dopustiti ovo ili ono?
Ne moram ni reći, od svih tih informacija, pitanja, odgovora i opisa porođajnih muka - zavrtjelo mi se u glavi! Kolegica nerotkinja i ja samo smo se pogledavale i vrpoljile na svojim stolicama. Ona je palila cigaretu za cigaretom, a ja sam u glavi računala koliko mi još plodnih dana preostaje i pitala se hoću li uopće stići imati dijete ukoliko još ikoji dan, tjedan, mjesec, ne daj Bože, godinu, potrošim na pravosudni ispit i potragu za poslom, umjesto da radim na svom potomstvu! Pa otkud sve to? Pa još jučer bila sam studentica i jedina problematika kojom sam se bavila bilo je polaganje ispita i odabiranje prave nijanse tekućeg pudera! Otkud sad sve te baby spike?! Koji točno dan je moj biološki sat, za kojeg sam do danas bila uvjerena da je jedna od velikih svjetskih zavjera, počeo otkucavati poput bombe i kad će točno eksplodirati?!
Mozgala sam tako o bebačima i tome zna li žena uopće kad je spremna majčinstvo, kad se ispred mene žena, boreći se na uskom šibenskom nogostupu s kišobranom, torbicom, namirnicama i vrećicom iz koje proviruju pelene, zaletjela u par srednjoškolaca koji se u zanosnom mladenačkom zagrljaju smijuljio na povratku iz šibenske gimnazije, kao da kiša ne lijeva, jugo ne puše - kao da ostatak svijeta ne postoji. Hm, ako još uvijek više zavidim njima, nego njoj, valjda to sve govori? ;)
čitam i u glavi si vrtim, ajme pa zašto si ja nisam postavila većinu tih pitanja..ja za sve imam vremena i stignem, ali kada si malo bolje razmislim, pa baš i nemam toliko puno vremena..nadam se da te ja ne gnjavim puno tim stvarima, jer više ni sama ne znam što pričam i koliko pričam..
OdgovoriIzbrišiTebi je kasno za pitanja, ti si vec na odgovorima :) Vidis da je bitno dijeliti informacije, pa samo sheraj :)
OdgovoriIzbrišimoj jedini odgovor na većinu pitanja i svega toga je, posudi od drugih sve što možeš, jer cijene tih stvarčica koje ti trebaju par mjeseci su brutalno visoke.. zato sam ja sretna što je mene, po tom svemu, kristina spasila..
OdgovoriIzbrišii ruku na srce, da sam se ja našla sad na kavici s tim curkama, i ja bi spalila na živce od svih tih pitanja i komentara..
Ma lako za stvari, mene nematerijalna pitanja muce :D
OdgovoriIzbrišiPotpisujem.
OdgovoriIzbrišiI mogu reći da i ja još uvijek više zavidim njima...