Preskoči na glavni sadržaj

Stokke ili Bugaboo?

Kad pauzu na poslu provodiš s mladim odvjetnicama koje ili imaju dijete predškolske dobi ili su trenutno u blaženom iščekivanju svog prvoga novorođenčeta, moraš biti spreman na to da će velika minutaža tih istih kava biti zauzeta temom - majčinstva.


Koja su dječja kolica najbolja, Stokke ili Bugaboo? I što su uopće kišobran kolica? I znate li da dječja kolica koštaju nekoliko tisuća kuna? I da dječja oprema uključuje još stotinu sjedalica, hranilica, vrtića i drugih pomagala koja dijete preraste u najkraćem mogućem roku? I kolika je uopće naknada plaće na porodiljnom dopustu? I koja je najbolja dobna razlika između djece? I stigne li žena uopće imati više od jednog djeteta ako prvo nije rodila do tridesete? Je li danas normalno rađati u kasnim tridesetima ili će me svejedno gledati kao da sam pala s Marsa ukoliko budem sredovječna trudnica? U koje rodilište ići, treba li uzeti epiduralnu i gdje se uopće i pod kojim uvjetima ona može dobiti? Je li pametno da muž bude prisutan pri porodu? Kolika je mogućnost da u bolnici dođe do zamjene djece? Jesu li sva djeca tako zgužvana i ružna kad se rode i zašto svi razmaze svoju djecu, a prije nego su ih začeli su se zakleli da im neće dopustiti ovo ili ono?


Ne moram ni reći, od svih tih informacija, pitanja, odgovora i opisa porođajnih muka - zavrtjelo mi se u glavi! Kolegica nerotkinja i ja samo smo se pogledavale i vrpoljile na svojim stolicama. Ona je palila cigaretu za cigaretom, a ja sam u glavi računala koliko mi još plodnih dana preostaje i pitala se hoću li uopće stići imati dijete ukoliko još ikoji dan, tjedan, mjesec, ne daj Bože, godinu, potrošim na pravosudni ispit i potragu za poslom, umjesto da radim na svom potomstvu! Pa otkud sve to? Pa još jučer bila sam studentica i jedina problematika kojom sam se bavila bilo je polaganje ispita i odabiranje prave nijanse tekućeg pudera! Otkud sad sve te baby spike?! Koji točno dan je moj biološki sat, za kojeg sam do danas bila uvjerena da je jedna od velikih svjetskih zavjera, počeo otkucavati poput bombe i kad će točno eksplodirati?!

Mozgala sam tako o bebačima i tome zna li žena uopće kad je spremna majčinstvo, kad se ispred mene žena, boreći se na uskom šibenskom nogostupu s kišobranom, torbicom, namirnicama i vrećicom iz koje proviruju pelene, zaletjela u par srednjoškolaca koji se u zanosnom mladenačkom zagrljaju smijuljio na povratku iz šibenske gimnazije, kao da kiša ne lijeva, jugo ne puše - kao da ostatak svijeta ne postoji. Hm, ako još uvijek više zavidim njima, nego njoj, valjda to sve govori? ;)

Primjedbe

  1. čitam i u glavi si vrtim, ajme pa zašto si ja nisam postavila većinu tih pitanja..ja za sve imam vremena i stignem, ali kada si malo bolje razmislim, pa baš i nemam toliko puno vremena..nadam se da te ja ne gnjavim puno tim stvarima, jer više ni sama ne znam što pričam i koliko pričam..

    OdgovoriIzbriši
  2. Tebi je kasno za pitanja, ti si vec na odgovorima :) Vidis da je bitno dijeliti informacije, pa samo sheraj :)

    OdgovoriIzbriši
  3. moj jedini odgovor na većinu pitanja i svega toga je, posudi od drugih sve što možeš, jer cijene tih stvarčica koje ti trebaju par mjeseci su brutalno visoke.. zato sam ja sretna što je mene, po tom svemu, kristina spasila..
    i ruku na srce, da sam se ja našla sad na kavici s tim curkama, i ja bi spalila na živce od svih tih pitanja i komentara..

    OdgovoriIzbriši
  4. Ma lako za stvari, mene nematerijalna pitanja muce :D

    OdgovoriIzbriši
  5. Potpisujem.
    I mogu reći da i ja još uvijek više zavidim njima...

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...