Preskoči na glavni sadržaj

Stokke ili Bugaboo?

Kad pauzu na poslu provodiš s mladim odvjetnicama koje ili imaju dijete predškolske dobi ili su trenutno u blaženom iščekivanju svog prvoga novorođenčeta, moraš biti spreman na to da će velika minutaža tih istih kava biti zauzeta temom - majčinstva.


Koja su dječja kolica najbolja, Stokke ili Bugaboo? I što su uopće kišobran kolica? I znate li da dječja kolica koštaju nekoliko tisuća kuna? I da dječja oprema uključuje još stotinu sjedalica, hranilica, vrtića i drugih pomagala koja dijete preraste u najkraćem mogućem roku? I kolika je uopće naknada plaće na porodiljnom dopustu? I koja je najbolja dobna razlika između djece? I stigne li žena uopće imati više od jednog djeteta ako prvo nije rodila do tridesete? Je li danas normalno rađati u kasnim tridesetima ili će me svejedno gledati kao da sam pala s Marsa ukoliko budem sredovječna trudnica? U koje rodilište ići, treba li uzeti epiduralnu i gdje se uopće i pod kojim uvjetima ona može dobiti? Je li pametno da muž bude prisutan pri porodu? Kolika je mogućnost da u bolnici dođe do zamjene djece? Jesu li sva djeca tako zgužvana i ružna kad se rode i zašto svi razmaze svoju djecu, a prije nego su ih začeli su se zakleli da im neće dopustiti ovo ili ono?


Ne moram ni reći, od svih tih informacija, pitanja, odgovora i opisa porođajnih muka - zavrtjelo mi se u glavi! Kolegica nerotkinja i ja samo smo se pogledavale i vrpoljile na svojim stolicama. Ona je palila cigaretu za cigaretom, a ja sam u glavi računala koliko mi još plodnih dana preostaje i pitala se hoću li uopće stići imati dijete ukoliko još ikoji dan, tjedan, mjesec, ne daj Bože, godinu, potrošim na pravosudni ispit i potragu za poslom, umjesto da radim na svom potomstvu! Pa otkud sve to? Pa još jučer bila sam studentica i jedina problematika kojom sam se bavila bilo je polaganje ispita i odabiranje prave nijanse tekućeg pudera! Otkud sad sve te baby spike?! Koji točno dan je moj biološki sat, za kojeg sam do danas bila uvjerena da je jedna od velikih svjetskih zavjera, počeo otkucavati poput bombe i kad će točno eksplodirati?!

Mozgala sam tako o bebačima i tome zna li žena uopće kad je spremna majčinstvo, kad se ispred mene žena, boreći se na uskom šibenskom nogostupu s kišobranom, torbicom, namirnicama i vrećicom iz koje proviruju pelene, zaletjela u par srednjoškolaca koji se u zanosnom mladenačkom zagrljaju smijuljio na povratku iz šibenske gimnazije, kao da kiša ne lijeva, jugo ne puše - kao da ostatak svijeta ne postoji. Hm, ako još uvijek više zavidim njima, nego njoj, valjda to sve govori? ;)

Primjedbe

  1. čitam i u glavi si vrtim, ajme pa zašto si ja nisam postavila većinu tih pitanja..ja za sve imam vremena i stignem, ali kada si malo bolje razmislim, pa baš i nemam toliko puno vremena..nadam se da te ja ne gnjavim puno tim stvarima, jer više ni sama ne znam što pričam i koliko pričam..

    OdgovoriIzbriši
  2. Tebi je kasno za pitanja, ti si vec na odgovorima :) Vidis da je bitno dijeliti informacije, pa samo sheraj :)

    OdgovoriIzbriši
  3. moj jedini odgovor na većinu pitanja i svega toga je, posudi od drugih sve što možeš, jer cijene tih stvarčica koje ti trebaju par mjeseci su brutalno visoke.. zato sam ja sretna što je mene, po tom svemu, kristina spasila..
    i ruku na srce, da sam se ja našla sad na kavici s tim curkama, i ja bi spalila na živce od svih tih pitanja i komentara..

    OdgovoriIzbriši
  4. Ma lako za stvari, mene nematerijalna pitanja muce :D

    OdgovoriIzbriši
  5. Potpisujem.
    I mogu reći da i ja još uvijek više zavidim njima...

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...