Preskoči na glavni sadržaj

Šibenske lekcije

Znate onu "Danas je prvi dan ostatka tvog života"? Budući da se danas navršava godišnjica moga života i djelovanja u Šibeniku, mogli bismo reći da je danas, za mene, upravo taj dan! Prije točno 366 dana, dan je bio tmuran, neprijateljski raspoložen, a ja sam bila na rubu suza svake minute svog prvog radnog dana. Upuštanje u pothvat "selidba na drugi kraj zemlje trbuhom za kruhom" donijelo mi je neke od najtežih odluka u životu, ali izbora nije bilo - s nadom u bolje sutra pozdravila sam se s najdražima i odselila se u Dalmaciju koju sam dotad znala samo kao mjesto za ljetovanje. S odmakom od godinu dana ne mogu reći je li se sve isplatilo, i nisam sigurna hoću li ikada moći odgovoriti na to pitanje. Ipak, danas slavim svoju pobjedu - tu sam, naučila sam puno o životu, o sebi, živa sam!


O mentalitetu
Slušala sam puno o mentalitetu, no, nisam vjerovala u njegovo postojanje, pa niti u njegov značaj. Nadala sam se da ću, kad već počinjem neki novi život, sresti i neke nove ljude s kojima ću ostvariti neraskidivo prijateljstvo za cijeli život, ljude koji će mi približiti ovaj nepoznati teren, običaje, uljepšati mi šibenske dane. Nakon godinu dana, mogu reći da se moja očekivanja nisu ostvarila, unatoč mom otvorenom duhu i sposobnosti lakog sklapanja prijateljstava. U susretima sa Šibenčanima naučila sam sljedeće: uvjereni su da su gostoljubivi, druželjubivi, otvoreni, veliki zabavljači, i misle da su po tom čuvenom mentalitetu slični Slavoncima, međutim - one, koji možda i jesu takvi, ja nisam upoznala. Šibenčani su pasivni u svemu, pa čak i u govoru (pa tako govore a e, ist, sis, aj i dr.), pa ne čudi to da je stvaranje dubljih odnosa s ljudima u ovom kraju tlaka, pogotovo ako je ružno vrime. Stranci tako ovdje nikada neće biti prihvaćeni, niti će ih se primiti u život ili kuću, a ako baš imate sreću u životu, srest ćete, kao ja, jedno prijateljsko lice koje će vas pustiti u svoju (hm, ipak ne neposrednu) blizinu, i na tome biti iznimno zahvalni!


O Šibeniku
Volim Šibenik, svaki dan ga otkrivam, prođem na putu s posla nekom drugom ulicom, nekim dosad mi nepoznatim skalama i butama. O njegovoj raskošnoj i zanimljivoj povijesti, sigurna sam, znam više nego moji vršnjaci koji su u njemu proveli cijeli svoj život. Obožavam šibenske tvrđave, pogled na more s njih, volim ljeto i blizinu Banja, volim staru gradsku jezgru i sedamnaest crkava u njoj, volim što je na svakom kantunu živjelo šibensko plemstvo, volim što su ovdje stolovali kraljevi, progonile se vještice, volim ljetne festivale, volim šibenske otoke, volim gradsku knjižnicu, volim katedralu i čarobnu krstionicu u kojoj me obuzme osjećaj koji ne mogu usporediti niti s jednim drugim. Hm, možda sam ipak stvorila neraskidivu vezu - s Gradom! 


O poslu
Činjenica jest, ako ste vježbenik, a još, k tome, na grbači države, nitko vas neće doživjeti, nikoga neće biti briga za ono za što vas taj posao priprema, što morate vidjeti ili naučiti. Onoliko koliko sami od sebe date, toliko ćete biti obogaćeni. Pa nastojte na svom prvom radnom mjestu sebe oplemeniti novim znanjima i vještinama, a onda će i kvalitetni mentori i kolege prepoznati vaš trud i znanje.

O prijateljima
Pravi prijatelj se poznaje u nevolji - nije samo poslovica, nego i jedna velika životna istina. Ljudi, koliko god voljeli vas, ne vole vaše probleme, depresiju, žaljenje, suze, pozive u pomoć. U društvu su traženi oni koji su  stalno dobro raspoloženi, nikada se ni na što ne žale, čini se da u svemu pronađu nešto pozitivno. Ali, nešto ću vam reći - ne postoje ljudi koji nemaju probleme, postoje samo oni koji ih skrivaju u strahu da će biti neshvaćeni, odbačeni, prezreni. Ako vam je netko prijatelj, saslušat će on vaše probleme, pa možda i neće likovati nad njima, ali postoji još nešto gore od toga - žalit će vas ili kao uzrok vašeg problema označiti vas - i  to, naravno, vama iza leđa, ili će vam možda, kad već prođe baka s kolačima, sasuti sve u lice. U situacijama kao što je moja, kad sami iskušavate svoje mogućnosti i sposobnosti, trebate podršku osoba koje volite, i ne možete si priuštiti biti neiskren, preteško vam je da biste izigravali uvijek nasmijanu osobu. Međutim, iskrenost će vam ponekad u životu pokazati tko je pravi prijatelj, a tko ne, i možda je dobro u to se uvjeriti što prije, kako biste još više cijenili sve one koji su uz vas u svakoj prilici, spremni da vam poklone svoje rame, svoju utjehu, svoju pažnju, svoje razumijevanje, pa i svoje probleme - da ih zajedno dijelite sve dok oni potpuno ne nestanu.


O ljubavi
Ljubav, ako je prava, preživjet će sve, a uz nju, i vi ćete preživjeti sve. Ljubav osobe koja vas voli, bit će ponekad i jedini razlog za ranojutarnje buđenje, odlazak na posao, cjelodnevnu usamljenost. Ako ste voljeni kao ja, samo taj razlog bit će vam i dovoljan.

O Bogu
Živjeti svaki dan s Bogom za mene je borba. Jedan dan Mu zamjeram, drugi sam bijesna na Njega, trećeg potpuno gubim vjeru, a četvrti dan već se vraćam u Očevo krilo, jer potpunu utjehu nemam ni u čemu drugome. Ono što me drži zadnjih godinu dana je sljedeća misao: "Da bismo dobili nešto što nikada nismo imali, moramo učiniti nešto što nikada nismo učinili. Kada nam Bog uzima nešto što ne možemo shvatiti, On nas ne kažnjava, već nam otvara ruke da primimo nešto još bolje. Božja volja nikada nas neće odvesti negdje gdje nas Božja milost neće zaštititi."


O sebi
Nisam sumnjala u sebe - nisam quitter i ne volim nedovršene poslove, izdržat ću sve. Ali, podcijenila sam svog protivnika, nisam znala da će biti tako teško, da će vrijeme prolaziti tako sporo, a da će ponekad proći dani da se ne nasmijem. Usamljenost je čovjeku najveći neprijatelj jer sam čovjek je nemoćan sukobiti se sa životom. Tek kad sam, boreći se sa suzama i bezvoljnošću, spoznala da nisam sama, da imam ljude koji me vole, bez obzira koliko sam od njih udaljena, uvidjela sam svoje bogatstvo i tek onda sam mogla zaista uživati u samoći, družiti se s njom, iskoristit je za stvari koje volim, njome se pripomoći pri kreiranju osobe koja želim postati, i koja ću postati - danas, sutra, za godinu dana.


P.S. Ispričavam se ako sam ikoga uvrijedila svojim iskustvom i doživljajem, i svakako se radujem svakom pokušaju njihovog mijenjanja!

Primjedbe

  1. Wow, godina dana... Skidam ti kapu i divim ti se!!

    OdgovoriIzbriši
  2. Prvi mjeseci su najgori, tako da bi izdrzala i ti da si ostala ;)

    OdgovoriIzbriši
  3. Svaka ti čast. Odseliti na drugi kraj skoro pa svijeta, daleko od svega što ti je poznato. Drago mi je što ti je Grad omilio, Šibenik je stvarno prekrasan i zanimljiv (jej Terraneo :)), ali da su tako negostoljubivi nisam znala. Zašto je tako teško ljudima prihvatiti nova lica neće mi biti jasno. Nadam se da će biti sve manje dana koji će proći bez osmijeha :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ludilo, brale!

Prije nego spremim ručnike i kupaće kostime u torbu pa se zaputimo prema bazenima na kojima ćemo provesti neobično sparan srpanjski dan, moram odlučiti s kojom ću se knjigom družiti. Uzmem jednu s hrpe i održim audiciju - ako me već na prvoj stranici knjiga usisa, ona je the chosen one, a ako mi misli odlutaju, priliku dajem sljedećoj. Zato, dovoljno je reći - "Ubij se, ljubavi" bila je prva na hrpi. Znam, malo je sramotno da sam ju uopće posudila, a još je sramotnije da sam se s njom poistovjetila, da mi se svidjela - jer knjiga je ovo o pomahnitaloj ženi, novopečenoj majci koja mašta o tome da ubije svoje dijete i muža. Kunem se, posudila sam ju iz knjižnice samo zato što mi je naslov bio poznat - znala sam da je Hollywood lani na svijet donio adaptaciju ove knjige i da je u njoj glumila Jennifer Lawrence koja je koješta, ali je i izvrsna u svom poslu. Na prvoj stranici romana bezimena protagonistica progovara sljedećim riječima: "Ležala sam na travi, medu srušenim sta...

Trst je naš!

"Mama, zažmiri i onda plivaj", kaže mi i ja poslušno sklopim oči i ispružim tijelo u vodenu masu. "Nema boljeg osjećaja!" doda Franka, a ja si pomislim da nema boljeg od toga da tvoje dijete umije prepoznati ljepote življenja. Zabilježiti ih, ponuditi ih - moja je želja, ljeti osobito živa, kad se djeca oslobađaju, kad žive nekim neomeđenim životom. Čini se, jedino što im kvari zabavu sam ja - majka/zatvorska čuvarica/menadžerica/life coach - koja traži bar privid strukture obiteljskog života. Ususret Miramareu (parkirali smo uz šetnicu Barcolu, parking je besplatan) - cijena ulaznice u dvorac je 12 eura, za djecu je ulazak besplatan Gradnja na stijeni bila je u 19. stoljeću arhitektonski pothvat, ali Maksimilijan nije odustajao od svoje vizije Knjižnica u dvorcu, s originalnom zbirkom knjiga Maksimilijana i Charlotte Charlottina soba za slikanje U ljeto sam uronila s kojekakvim zbirkama eseja koje mi pomažu pomiriti raspršene misli, koje su mi ortaci u bijegu od ž...

Serijal: Ljeto (2)

Kad ljetnim jutrima biciklom prođem uz drvored u Pejačevićevoj, beskrajna radost i beskrajna tuga uskovitlaju se na ulici napuštenog grada. Radost - jer je mir vidljiv golim okom, tuga - jer svemu lijepome mora doći kraj. Na oči mi dođu žive slike nezaboravljenih ljeta, bakina preskoka preko plota, puta u bašću, kiselog okusa petrovača i slatkoće ilinjača i ljubičastih točkaka na jeziku koje sam zaradila onog ljeta kojeg nisam mogla dočekati da šljive dozriju, sjetim se žutih leptirića sa šljokicama u kosi, majice na kojoj je bio naslikan Alf, sjetim se da je sve to daleka prošlost. "The Beautiful Summer" kupila sam u knjižari u Trstu (obožavam izreći ovakvu rečenicu - ima neke posebne romantike u biranju knjige u gradu u kojem se nađeš prvi put!), znajući da se knjige Cesarea Pavesea ne mogu naći na hrvatskom jeziku, iako on pripada istom kulturnom krugu kao i dostupni Natalia Ginzburg i Italo Calvino. Njih troje su nakon Drugog svjetskog rata radili zajedno u poznatoj izdav...

La furija me ofurila

Sasvim slučajno, netom nakon finala Svjetskog nogometnog prvenstva u kojem su borili Argentinci i Španjolci, nakon čitanja knjige argentinske književnice, posegnula sam za knjigom španjolskog pisca. Kao i uvijek, pod utjecajem latino ritmova koji ljeti dopiru s radio prijemnika, zaželjela sam se kastiljske književnosti, a Javier Marías ime je jednog od najcjenjenijih španjolskih književnika. Iako je "Srce tako bijelo" roman koji se u njegovom opusu najviše spominje, "Tako počinje zlo" je primjerak koji je bio dostupan u mojoj knjižnici. Roman je ovo kojeg, s odmakom, ispisuje asistent zaboravljenog filmskog redatelja, mlađahni Juan de Vere. Njegov osebujan poslodavac, Eduard Muriel, umjetnik "živog morskog oka i mrtvog magnetičnog poveza", s visokim razdjeljkom i tankim brčićima, pripovijeda mu o svom životu i u njegovoj prisutnosti promišlja o tome što poduzeti uslijed spoznaje da tvoj prijatelj nije osoba koja si mislio da jest. "... nemoguće je vra...

"Evelyn Waugh was a man"

"Nemamo ovu, ali imamo neke druge od te Evelyn", rekao je knjižničar. "Hm, a htjela sam baš tu...", uvrnula sam nosom i propustila priliku da poput kakve osječke Charlotte iz kultnog Coppolinog "Lost in Translation" kažem: " Evelyn Waugh was a man. " Naposljetku sam ipak izašla iz knjižnice s "tom drugom knjigom" - slavnim djelom Evelyna Waugha, "Povratkom u Brideshead", od kojeg valjda valja početi, prije nego uzmem u ruke "The Loved one", izraubanu knjigu koju mi je sestra donijela iz Londona skupa s britanskim biscuitsima (strogo sam joj zabranila kupovinu novih novcatih knjiga i poželjela knjiški suvenir koji je dirao neki anonimni Englez).  Za "Brideshead Revisited" prvi sam put čula u Gilmoreicama, u epizodi 16, sezone 6., naslovljenoj " Bridesmaids Revisited ". U toj epizodi, Logan dovodi Rory na sestrino vjenčanje, gdje na scenu stupaju visoko društvo i familija Huntzberger i all hell br...