Preskoči na glavni sadržaj

20 minuta

Serije poput Prijatelja i Seinfelda već imaju kultni status, sve njihove epizode odgledane su stotinu puta, ali bez obzira što se njihovim reprizama na televiziji uvijek razveselimo, ponekad nam u životu ipak treba nešto novo, nešto divlje. Pa, svi vi zaostali u '90.-ima, izvolite nekoliko nerazvikanih humorističnih serija na koje možete potrošiti 20 minuta svog života i pritom ne požaliti.


Raising hope
Svatko tko je volio My name is Earl voljet će i ovu ekscentričnu seriju o Jimmyju koji je zahvaljujući one night standu s ubojicom postao otac predivne male Hope koju pokušava odgojiti uz pomoć svojih ludih roditelja. Osim zanimljivih likova kao što je senilna Maw Maw, serija obiluje mudrim roditeljskim metodama od kojih ćete se smijati danima.


30 Rock
Liz Lemon nadahnjujući je lik, omiljen od luzera diljem svijeta, a njene duhovite dosjetke u kombinaciji s poučnim izrekama Jacka Donaghyja i ispadima Tracy Jordana bit će razlog da poželite raditi na televiziji, ili se odlučite prežderati junk foodom.

 
New girl
Ova serija možda nema ništa originalnog – hrpa ljudi u tridesetima stanuje zajedno i ne zna što bi sa sobom. Međutim, zbog umišljenog Schmidta, gunđavog Nicka Millera i vječito vesele Jess koju glumi slatka Zooey Deschanel, ugodna je za pogledati. Jess koja je učiteljica u zgođušnim opravicama koja stalno pjeva, živi s muškarcima koji joj dijele ljubavne savjete osvježavajući je lik zbog kojeg ćete zasigurno poželjeti svijet gledati kroz ružičaste naočale.


Go on
Mislili su da im nakon likova iz Prijatelja nijedna uloga neće dobro stajati. I imali su pravo; Jennifer Aniston postala je ikona dosadnih romantičnih komedija, Matt LeBlanc pokušavao je lik Joeya iskoristiti do krajnjih granica, Lisa Kudrow pojavi se tu i tamo kao sporedni lik nezapaženog filma, Schwimmer se očito povukao iz glumačkih voda, no, Matthew Perry zaista je uspio pronaći lik zbog kojeg ćemo na tren zaboraviti na legendarnog Chandlera – lik Ryana Kinga, radijskog voditelja koji se nakon smrti supruge nađe u grupi za potporu punoj čudaka. Serija pomalo nalikuje na Community, ali je prilagođena svakom prosječnom čovjeku, dok Community može gledati samo pravi geek.


Cougar town
S još jednom prijateljicom možete provesti ugodno popodne; Courteney Cox sada je Jules Cobb, razvedenica koja traži nova uzbuđenja u svom životu, okružena susjedima i prijateljima koji svakih pola sata nađu razlog za pijuckanje vina. Odgledajte seriju i nabavit ćete čaše za vino u roku od dva dana, zajamčeno.



Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...
Objavi komentar
Pročitajte više

Happy Christmas to all...!

Božićne priče jedan su od mojih omiljenih žanrova - rado otkrivam nove, koje još nisam pročitala. Ove godine naručila sam si "T'was the night before Christmas", američki klasik koji nam je svima poznat (a da to ni ne znamo). Objavljena je anonimno 1823., u novinama, a od 1837. pripisuje se Clementu C. Mooreu. Ova poema smatra se najpoznatijim stihovima ikada napisanima od strane žitelja Sjedinjenih Država, imala je ogroman utjecaj na običaje darivanje za Božić, i zacementirala je lik Djeda Božićnjaka (svetog Nikolu u pjesmi) that we all know and love. "His eyes - how they twinkled! his dimples how merry! His cheeks were like roses, his nose like a cherry! His droll little mouth was drawn up like a bow,  And the beard of his chin as white as the snow" Poema započinje na Badnjak, kad se obitelj sprema na spavanje, a otac začuje čudne zvukove oko kuće. Otac, pripovjedač, na tratini ispred kuće zatiče svetog Nikolu (Djeda Božićnjaka), koji nosi vreću punu darova, a ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Došašće kod kuće: Male žene

U propovijedi na misi na misijsku nedjelju župnik je rekao da molitva ne treba Bogu jer Bog zna naše potrebe i želje. Molitva treba nama, kazao je - ona nas transformira i prizemljuje, okreće nas Bogu pa postajemo Bogu bliži. Zapisala sam si te njegove rečenice kao važan podsjetnik, misleći da će me inspirirati da postanem bolja moliteljica (uf, gora teško da mogu postati). Moje su molitve najčešće nedovršene i raspršene, kao i moje misli... Hvatam se za župnikove riječi u ove hladne dane lišene vedra neba pa i biram štivo nadahnuto njima - "Male žene" su nalik djevojačkoj molitvi, grlene, vesele, i umiju mijenjati srca. "...četiri sestre koje su u sutonu sjedile i plele dok je vani tiho padao prosinački snijeg, a unutra veselo pucketala vatra. Bijaše to udobna stara soba, iako je tepih već bio izblijedio, a namještaj vrlo jednostavan, jer je na zidovima bilo nekoliko slika; udubljenja u zidovima ispunjavahu knjige, u prozorima su cvale krizanteme i kukurijek, sve prože...
Objavi komentar
Pročitajte više

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...
Objavi komentar
Pročitajte više

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...
Objavi komentar
Pročitajte više