Preskoči na glavni sadržaj

Adele - who?

Oni koji me poznaju, zasigurno su upoznati s mojom iritacijom jednoumljem koje vlada u mojoj generaciji, a koje se ponajviše ogleda u glazbenom ukusu. Pogledate li ikoju listu najboljih ženskih grla u zadnjem desetljeću, naći ćete tamo Katy Perry, Beyoncé, Rihannu, Lady Gagu, Christinu Aguileru, Madonnu, Britney i ostalu ekipu koja svoju slavu duguje plesanju u gaćama, seksi naslikavanjima, nošenju  haljine od mesa, brijanjem glave i brojnim ljubavnim eskapadama koje su krasile stranice žutih časopisa. Ah da, s jednom iznimkom - gospođicom Adele koja je nedvojbeno lani zasjela na tron i vlada svim top ljestvicama. Ona ne pleše u gaćama, a slavu duguje odličnom PR-u jer, naime, Adele je imala iste te krasne glasovne sposobnosti i prije par godina, pa opet, njen 19 nitko ne pušta na radiju, a tugaljive balade sa zadnjeg albuma zna svaka ptičica na grani.
OK, svaka ima svoj faktor, volim ja i Katy Perry, a Britney je dugo bila prvo što sam ugledala kad bih se probudila u svojoj tinejdžerskoj sobi oblijepljenoj posterima, ali svijet je lopta šarena na kojoj prebiva milijardu talentiranih ljudi i  bilo bi žalosno slušati samo ono što nam današnjica servira, ne mislite li tako?
Na stranu s legendarnim divama kao što su Ella Fitzgerald, Billie Holiday, Annie Lenox, Stevie Nicks i moja draga Barbra, nudim vam inspirativnu žensku dvanaestorku koja je česti gost mojih playera u zadnjih nekoliko godina, a čije članice ne iskaču iz paštete. Ukoliko proširite svoje glazbene horizonte slušajući bar jednu od njih, nema sretnije od mene!

1. Sara Bareilles
Sara na društvenoj mreži Last.fm ima manje od desetine odslušanih pjesama u usporedbi s njenom mlađahnom kolegicom Lady Gagom. Život nije fer, očito, a svejedno, Sarine pijanističke sposobnosti i radostan duh ocrtavaju se u svakoj njenoj skladbi i svakom njenom live nastupu. Istodobno ranjiva i ironična na svoja četiri studijska albuma, svojom glazbom ističe se među kantautoricama svijeta.


2. Carrie Underwood
Možda country nije najpopularniji žanr u Hrvatskoj, ali u Americi je ova djevojka sa sela okrunjena za kraljicu country glazbe, pobjedivši u Američkom idolu, prodavši više od 15 milijuna albuma, osvojivši sve moguće glazbene nagrade koje se mogu osvojiti. S magna cum laude diplomom u džepu i s karijerom u konobarenju, skoro pa je odustala od svog sna da postane pjevačica, što je stvarno nevjerojatno s obzirom na to bi čak i najveći glazbeni laik mogao zaključiti da je njezi glas dar s neba.


3. Grace Potter
Ovu roots, folk i blues rokericu uspoređuju s legendarnom Janis Joplin, s obzirom na njen pucketavi glas i energičan javni nastup. Od ove dvadesetčetverogodinje djevojke s iznimno bogatom glazbenom karijerom stvarno puno očekujem!


4. Joan Osborne
Gospođu Joan čuli su svi koji su gledali Joan of Arcadia, televizijsku seriju o djevojci koja razgovara s Bogom, a čija theme song je upravo Joanina "One of us". Zahvaljujući svome motown zvuku, Joan surađuje s brojnim blues i soul glazbenicima, daleko od žutila naših medija.


5. Patty Griffin
Patty je s 15 godina kupila svoju prvu gitaru za 50 dolara, a otad je postala poznata po svojim dramatičnim, političkim i poetičnim stihovima. Jedna je od pjevačica čije pjesme su najviše obrađivane od strane drugih izvođača, dok sama nije često boravila na top ljestvicama.


6. Birdy
Britansko čudo od djeteta počelo je pisati svoju glazbu s osam godina. Hm, neki od nas su u tim godinama oponašali Spiceice, ali Birdy je zahvaljujući svom pjevačkom i pijanističkom daru izdala svoj prvi, ali vrlo hvaljeni, studijski album u šesnaestoj godini, proslavivši se s Bon Iverovom Skinny Love.


7. Melissa Etheridge
Melissu Etheridge prvi put sam čula na dodjeli Grammyja koju sam kao dijete gledala u gluho doba noći, dok ostala djeca spavaju. Nisam tada znala da je Melissa ikona svih homoseksualaca svijeta, ali odmah mi se svidio njen smokey glas koji i danas nosi snažnu feminističku poruku.


8. Joy Williams
Bolju polovicu folk dueta The civil wars, koja je ušla u svijet glazbe kao pjevačica duhovne glazbe, najbolje je slušati u lijeno nedjeljno jutro, dok vam zrake sunca obasjavaju krmelje, a kavica se kuha.


9. Susan Tedeschi
Kao i  ostale ovdje navedene, i Susan je akademski obrazovana na području glazbe, a svoj izniman talent dokazivala je godinama na gažama u lokalnim bircevima, ne odustajući.  Nastupala je tako i kao predgrupa Johnu Mellencampu, B.B. Kingu, The Allman Brothers Bandu, Bob Dylanu i Rolling Stonesima, a usprkos tome što je od Grammyja dobivala samo nominacije, njena glazba svidjet će se i onima koji o bluesu i soulu nemaju pojma.

10. Clare Maguire
Moćan i sirovi vokal najveći je adut ove mlade glazbenice, a sudeći po njenim kreativnim idejama te snažnim melodijama, po meni je puno kvalitetnija od Lane del Ray koja joj je kolegica u žanru.


11. Alison Krauss
Iako je glazbenik s najviše osvojenih Grammyja u povijesti, njih 27, velika je vjerojatnost da za Alison Krauss niste ni čuli. Bluegrass glazbenica počela se baviti glazbom na nagovor svoje majke, a na nju su utjecali glazbenici kao što su Bad Company, Lynyrd Skynyrd, Carly Simon, Stonesi i Dolly Parton, od kojih je i potekao zanimljivi glazbeni fusion koji možemo pronaći u njenoj glazbi.


12. Tori Amos
Nježni mezzosporan Tori Amos upoznala sam kao maturantica, a njen The Beekeper bio mi je na repeatu čitavo ljeto. Kao trinaestogodišnjakinja Tori je nastupala u gay barovima uz pratnju svoga oca, pastora lokalne crkve. Danas se ističe svojim aktivizmom i mračnim baladama, od kojih je najpoznatija A sorta fairytale.




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...

Happy Christmas to all...!

Božićne priče jedan su od mojih omiljenih žanrova - rado otkrivam nove, koje još nisam pročitala. Ove godine naručila sam si "T'was the night before Christmas", američki klasik koji nam je svima poznat (a da to ni ne znamo). Objavljena je anonimno 1823., u novinama, a od 1837. pripisuje se Clementu C. Mooreu. Ova poema smatra se najpoznatijim stihovima ikada napisanima od strane žitelja Sjedinjenih Država, imala je ogroman utjecaj na običaje darivanje za Božić, i zacementirala je lik Djeda Božićnjaka (svetog Nikolu u pjesmi) that we all know and love. "His eyes - how they twinkled! his dimples how merry! His cheeks were like roses, his nose like a cherry! His droll little mouth was drawn up like a bow,  And the beard of his chin as white as the snow" Poema započinje na Badnjak, kad se obitelj sprema na spavanje, a otac začuje čudne zvukove oko kuće. Otac, pripovjedač, na tratini ispred kuće zatiče svetog Nikolu (Djeda Božićnjaka), koji nosi vreću punu darova, a ...

Došašće kod kuće: Male žene

U propovijedi na misi na misijsku nedjelju župnik je rekao da molitva ne treba Bogu jer Bog zna naše potrebe i želje. Molitva treba nama, kazao je - ona nas transformira i prizemljuje, okreće nas Bogu pa postajemo Bogu bliži. Zapisala sam si te njegove rečenice kao važan podsjetnik, misleći da će me inspirirati da postanem bolja moliteljica (uf, gora teško da mogu postati). Moje su molitve najčešće nedovršene i raspršene, kao i moje misli... Hvatam se za župnikove riječi u ove hladne dane lišene vedra neba pa i biram štivo nadahnuto njima - "Male žene" su nalik djevojačkoj molitvi, grlene, vesele, i umiju mijenjati srca. "...četiri sestre koje su u sutonu sjedile i plele dok je vani tiho padao prosinački snijeg, a unutra veselo pucketala vatra. Bijaše to udobna stara soba, iako je tepih već bio izblijedio, a namještaj vrlo jednostavan, jer je na zidovima bilo nekoliko slika; udubljenja u zidovima ispunjavahu knjige, u prozorima su cvale krizanteme i kukurijek, sve prože...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...