Preskoči na glavni sadržaj

Adele - who?

Oni koji me poznaju, zasigurno su upoznati s mojom iritacijom jednoumljem koje vlada u mojoj generaciji, a koje se ponajviše ogleda u glazbenom ukusu. Pogledate li ikoju listu najboljih ženskih grla u zadnjem desetljeću, naći ćete tamo Katy Perry, Beyoncé, Rihannu, Lady Gagu, Christinu Aguileru, Madonnu, Britney i ostalu ekipu koja svoju slavu duguje plesanju u gaćama, seksi naslikavanjima, nošenju  haljine od mesa, brijanjem glave i brojnim ljubavnim eskapadama koje su krasile stranice žutih časopisa. Ah da, s jednom iznimkom - gospođicom Adele koja je nedvojbeno lani zasjela na tron i vlada svim top ljestvicama. Ona ne pleše u gaćama, a slavu duguje odličnom PR-u jer, naime, Adele je imala iste te krasne glasovne sposobnosti i prije par godina, pa opet, njen 19 nitko ne pušta na radiju, a tugaljive balade sa zadnjeg albuma zna svaka ptičica na grani.
OK, svaka ima svoj faktor, volim ja i Katy Perry, a Britney je dugo bila prvo što sam ugledala kad bih se probudila u svojoj tinejdžerskoj sobi oblijepljenoj posterima, ali svijet je lopta šarena na kojoj prebiva milijardu talentiranih ljudi i  bilo bi žalosno slušati samo ono što nam današnjica servira, ne mislite li tako?
Na stranu s legendarnim divama kao što su Ella Fitzgerald, Billie Holiday, Annie Lenox, Stevie Nicks i moja draga Barbra, nudim vam inspirativnu žensku dvanaestorku koja je česti gost mojih playera u zadnjih nekoliko godina, a čije članice ne iskaču iz paštete. Ukoliko proširite svoje glazbene horizonte slušajući bar jednu od njih, nema sretnije od mene!

1. Sara Bareilles
Sara na društvenoj mreži Last.fm ima manje od desetine odslušanih pjesama u usporedbi s njenom mlađahnom kolegicom Lady Gagom. Život nije fer, očito, a svejedno, Sarine pijanističke sposobnosti i radostan duh ocrtavaju se u svakoj njenoj skladbi i svakom njenom live nastupu. Istodobno ranjiva i ironična na svoja četiri studijska albuma, svojom glazbom ističe se među kantautoricama svijeta.


2. Carrie Underwood
Možda country nije najpopularniji žanr u Hrvatskoj, ali u Americi je ova djevojka sa sela okrunjena za kraljicu country glazbe, pobjedivši u Američkom idolu, prodavši više od 15 milijuna albuma, osvojivši sve moguće glazbene nagrade koje se mogu osvojiti. S magna cum laude diplomom u džepu i s karijerom u konobarenju, skoro pa je odustala od svog sna da postane pjevačica, što je stvarno nevjerojatno s obzirom na to bi čak i najveći glazbeni laik mogao zaključiti da je njezi glas dar s neba.


3. Grace Potter
Ovu roots, folk i blues rokericu uspoređuju s legendarnom Janis Joplin, s obzirom na njen pucketavi glas i energičan javni nastup. Od ove dvadesetčetverogodinje djevojke s iznimno bogatom glazbenom karijerom stvarno puno očekujem!


4. Joan Osborne
Gospođu Joan čuli su svi koji su gledali Joan of Arcadia, televizijsku seriju o djevojci koja razgovara s Bogom, a čija theme song je upravo Joanina "One of us". Zahvaljujući svome motown zvuku, Joan surađuje s brojnim blues i soul glazbenicima, daleko od žutila naših medija.


5. Patty Griffin
Patty je s 15 godina kupila svoju prvu gitaru za 50 dolara, a otad je postala poznata po svojim dramatičnim, političkim i poetičnim stihovima. Jedna je od pjevačica čije pjesme su najviše obrađivane od strane drugih izvođača, dok sama nije često boravila na top ljestvicama.


6. Birdy
Britansko čudo od djeteta počelo je pisati svoju glazbu s osam godina. Hm, neki od nas su u tim godinama oponašali Spiceice, ali Birdy je zahvaljujući svom pjevačkom i pijanističkom daru izdala svoj prvi, ali vrlo hvaljeni, studijski album u šesnaestoj godini, proslavivši se s Bon Iverovom Skinny Love.


7. Melissa Etheridge
Melissu Etheridge prvi put sam čula na dodjeli Grammyja koju sam kao dijete gledala u gluho doba noći, dok ostala djeca spavaju. Nisam tada znala da je Melissa ikona svih homoseksualaca svijeta, ali odmah mi se svidio njen smokey glas koji i danas nosi snažnu feminističku poruku.


8. Joy Williams
Bolju polovicu folk dueta The civil wars, koja je ušla u svijet glazbe kao pjevačica duhovne glazbe, najbolje je slušati u lijeno nedjeljno jutro, dok vam zrake sunca obasjavaju krmelje, a kavica se kuha.


9. Susan Tedeschi
Kao i  ostale ovdje navedene, i Susan je akademski obrazovana na području glazbe, a svoj izniman talent dokazivala je godinama na gažama u lokalnim bircevima, ne odustajući.  Nastupala je tako i kao predgrupa Johnu Mellencampu, B.B. Kingu, The Allman Brothers Bandu, Bob Dylanu i Rolling Stonesima, a usprkos tome što je od Grammyja dobivala samo nominacije, njena glazba svidjet će se i onima koji o bluesu i soulu nemaju pojma.

10. Clare Maguire
Moćan i sirovi vokal najveći je adut ove mlade glazbenice, a sudeći po njenim kreativnim idejama te snažnim melodijama, po meni je puno kvalitetnija od Lane del Ray koja joj je kolegica u žanru.


11. Alison Krauss
Iako je glazbenik s najviše osvojenih Grammyja u povijesti, njih 27, velika je vjerojatnost da za Alison Krauss niste ni čuli. Bluegrass glazbenica počela se baviti glazbom na nagovor svoje majke, a na nju su utjecali glazbenici kao što su Bad Company, Lynyrd Skynyrd, Carly Simon, Stonesi i Dolly Parton, od kojih je i potekao zanimljivi glazbeni fusion koji možemo pronaći u njenoj glazbi.


12. Tori Amos
Nježni mezzosporan Tori Amos upoznala sam kao maturantica, a njen The Beekeper bio mi je na repeatu čitavo ljeto. Kao trinaestogodišnjakinja Tori je nastupala u gay barovima uz pratnju svoga oca, pastora lokalne crkve. Danas se ističe svojim aktivizmom i mračnim baladama, od kojih je najpoznatija A sorta fairytale.




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

Drvo nade, budi jaka

Noćas sam sanjala da na stopalima imam po šest nožnih prstiju. Da su dugački i da moram odlučiti koji od njih je višak koji valja iščupati kako bi stopalo opet nalikovalo svakom normalnom stopalu. "Ako u snu imate više prstiju, očekuje vas profit", pisalo je na internetskoj sanjarici punoj grotesknih sanjarija. Pusti ti to, man' se profita i ostalih kerefeka, nije bio dobar osjećaj imati dvanaest nožnih prstiju! Jezivo je željeti pobjeći iz svoje kože! Sjetila sam se Fride, o kojoj čitam, i pomislila - mora da se tako ona osjećala čitavog života. "No, nakon preležane paralize njeno je tijelo zadobilo novu težinu. Ne samo fizičku, razmišljala je, već i metafizičku. Postalo je teret, težak poput kamena koji je primorana vući sa sobom. Nakon nesreće, te je težine bila svjesna gotovo u svakom trenutku svog života." Čitala sam "Fridu ili o boli" Slavenke Drakulić prije petnaest godina, ali sam je s radošću ponovno posudila u knjižnici - ona je izbor mog bo

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca

It's just like riding a bike

Ništa me ne može razveseliti i napuniti mi baterije kao vikend doma, a kad se još, k tome, radi o produženom vikendu - sreća je neopisiva! Mama me dočekala s pohanim vrganjima koje je tata pronašao u šumi (zaboravi masline i druge proizvode krša, u ovim šumskim delicijama rado bih se ugušila!), a tata obradovao restauriranim biciklom na kojem sam i naučila okretati pedale. Donio ga je iz Slovačke prije rata, na njemu sam po prvi put razbila koljena, stekla prve prijatelje. Godinama je prašan i ispuhanih guma čamio na tavanu, a prije tri dana provozala sam ga svojim susjedstvom, bez obzira na kilažu na koje mali crveni biciklić nije navikao. Kakav osjećaj slobode! Kava s kumom i s prijateljicom koja je živjela u Nizozemskoj posljednjih šest mjeseci uljepšale su mi dane, a osim potrazi za burmama (check!) i mladoženjinim cipelama (više sreće drugi put), ovaj vikend posvetila sam i izradi dekoracija za skorašnje vjenčanje. Važno mi je danu vjenčanja dati osobni pečat, pomno

Kenneth Branagh, Van Morrison, Dunja Matić, Andrea Bajani, nastavi niz

Nakon knjige Julijane Adamović, nepce mi je poželjelo nešto urbano. Knjiga "Mirovanje" na popisu knjiga koje želim pročitati mi je otkako sam slušala Dunju Matić kako u Knjigopsiji priča o knjizi "Psi". Jest da je Dunja Matić Benčić asistentica na kolegijima kulturologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci, ali nije me privukla njezina profesionalna rječitost, nego strast s kojom je pričala o djelu mlade autorice. Svatko tko na taj način razgovara o umjetnosti vrijedan je proučavanja, što se mene tiče. Kažu da je "Mirovanje" roman, ali on ne 'liči romanu - kratka poglavlja predstavljaju ekstrahirani život autorice, koja mijenja oblik. U jednom trenutku je ondje u prvom licu, a već u sljedećem je u trećem. Autorica vam neće predočiti sve što se dogodilo u njezinom životu, ali njezina emocija će biti jasna i glasna. Čini se da je ispovjedna forma zahvalna za čitanje (a možda i za pisanje) - različiti smo, živimo brzo i intenzivno dok se u nama odvijaju e