Preskoči na glavni sadržaj

Miss Jones

Pročitala sam nedavno da je Helen Fielding izjavila da je počela pisati treći nastavak Dnevnika Bridget Jones, jeeeeeeeeeej!

Sjećam se dana kad sam upoznala Bridget Jones kao da je bio jučer. Kopala sam po policama gradske knjižnice u vrijeme ljetnih praznika, kad knjižnica još nije bila opremljena suvremenom opremom kao danas – klimom. Vlažnost u zraku požurivala me u pronalasku ljetne literature, no, nije me spriječila da pročitam prvu stranicu romana, kao što uvijek činim pri izboru knjiga za čitanje. Pri prvoj rečenici nasmijao mi se brk - u toj smotanoj Britanki koja previše pije i puši te muku muči s kilogramima prepoznala sam nadu za sve izgubljene sanjare, kakav sam i sama bila. Progutala sam je u jednom dahu, prepričavale ulomke mami i prijateljicama, sanjala o svom Mr. Darcyju. 


Danas su djeci dostupne neke drugačije knjige i stvarno je žalosno što živimo u vremenu kad su knjige pune eksplicitnih scena seksa, kao što su Gola istina i Pedeset nijasni sive, najprodavanije i najčitanije. Bridget je neshvaćena danas više nego davne 1996. g. kad je izdan prvi nastavak romana o njenim pustolovinama. Zaboravlja se da u Bridgetino doba nije bilo knjiga takve vrste, Helen Fielding pokrenula je trend nakon kojeg su nastale heroine našeg vremena poput Carrie Bradshaw i nakon kojeg su djevojčice svijeta počele pisati dnevnike, kako sam započela i ja u doba kad je moj osnovnoškolski život bio tako dosadan da sam katkad znala i izmišljati zanimljive dogodovštine, samo da bi mi kasnije bilo podnošljivo pročitati zapis. U dane kad nisam imala mašte za to, jednostavno bih taj jedan pogled dečka koji mi se sviđao razvukla na pet stranica, pomno analizirajući svaki njegov treptaj. Danas čitam već po stoti put izmjenjeni rukopis i smijem se sama sebi.


Godinama kasnije, nakon svih samotnih večeri uz „All by myself“ i svih pojedenih čokoladnih karamela, sazrijela je Bridget, sazrijela sam i ja. Našla je Bridget svog Marca, našla sam i ja svog. I još uvijek, pred kraj godine u dnevnik bilježim svoje novogodišnje odluke, onako kako me naučila Bridget, moja stara prijateljica čija me jednostavnost i spontanost uvijek iznova oduševe.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ludilo, brale!

Prije nego spremim ručnike i kupaće kostime u torbu pa se zaputimo prema bazenima na kojima ćemo provesti neobično sparan srpanjski dan, moram odlučiti s kojom ću se knjigom družiti. Uzmem jednu s hrpe i održim audiciju - ako me već na prvoj stranici knjiga usisa, ona je the chosen one, a ako mi misli odlutaju, priliku dajem sljedećoj. Zato, dovoljno je reći - "Ubij se, ljubavi" bila je prva na hrpi. Znam, malo je sramotno da sam ju uopće posudila, a još je sramotnije da sam se s njom poistovjetila, da mi se svidjela - jer knjiga je ovo o pomahnitaloj ženi, novopečenoj majci koja mašta o tome da ubije svoje dijete i muža. Kunem se, posudila sam ju iz knjižnice samo zato što mi je naslov bio poznat - znala sam da je Hollywood lani na svijet donio adaptaciju ove knjige i da je u njoj glumila Jennifer Lawrence koja je koješta, ali je i izvrsna u svom poslu. Na prvoj stranici romana bezimena protagonistica progovara sljedećim riječima: "Ležala sam na travi, medu srušenim sta...

Trst je naš!

"Mama, zažmiri i onda plivaj", kaže mi i ja poslušno sklopim oči i ispružim tijelo u vodenu masu. "Nema boljeg osjećaja!" doda Franka, a ja si pomislim da nema boljeg od toga da tvoje dijete umije prepoznati ljepote življenja. Zabilježiti ih, ponuditi ih - moja je želja, ljeti osobito živa, kad se djeca oslobađaju, kad žive nekim neomeđenim životom. Čini se, jedino što im kvari zabavu sam ja - majka/zatvorska čuvarica/menadžerica/life coach - koja traži bar privid strukture obiteljskog života. Ususret Miramareu (parkirali smo uz šetnicu Barcolu, parking je besplatan) - cijena ulaznice u dvorac je 12 eura, za djecu je ulazak besplatan Gradnja na stijeni bila je u 19. stoljeću arhitektonski pothvat, ali Maksimilijan nije odustajao od svoje vizije Knjižnica u dvorcu, s originalnom zbirkom knjiga Maksimilijana i Charlotte Charlottina soba za slikanje U ljeto sam uronila s kojekakvim zbirkama eseja koje mi pomažu pomiriti raspršene misli, koje su mi ortaci u bijegu od ž...

Serijal: Ljeto (2)

Kad ljetnim jutrima biciklom prođem uz drvored u Pejačevićevoj, beskrajna radost i beskrajna tuga uskovitlaju se na ulici napuštenog grada. Radost - jer je mir vidljiv golim okom, tuga - jer svemu lijepome mora doći kraj. Na oči mi dođu žive slike nezaboravljenih ljeta, bakina preskoka preko plota, puta u bašću, kiselog okusa petrovača i slatkoće ilinjača i ljubičastih točkaka na jeziku koje sam zaradila onog ljeta kojeg nisam mogla dočekati da šljive dozriju, sjetim se žutih leptirića sa šljokicama u kosi, majice na kojoj je bio naslikan Alf, sjetim se da je sve to daleka prošlost. "The Beautiful Summer" kupila sam u knjižari u Trstu (obožavam izreći ovakvu rečenicu - ima neke posebne romantike u biranju knjige u gradu u kojem se nađeš prvi put!), znajući da se knjige Cesarea Pavesea ne mogu naći na hrvatskom jeziku, iako on pripada istom kulturnom krugu kao i dostupni Natalia Ginzburg i Italo Calvino. Njih troje su nakon Drugog svjetskog rata radili zajedno u poznatoj izdav...

La furija me ofurila

Sasvim slučajno, netom nakon finala Svjetskog nogometnog prvenstva u kojem su borili Argentinci i Španjolci, nakon čitanja knjige argentinske književnice, posegnula sam za knjigom španjolskog pisca. Kao i uvijek, pod utjecajem latino ritmova koji ljeti dopiru s radio prijemnika, zaželjela sam se kastiljske književnosti, a Javier Marías ime je jednog od najcjenjenijih španjolskih književnika. Iako je "Srce tako bijelo" roman koji se u njegovom opusu najviše spominje, "Tako počinje zlo" je primjerak koji je bio dostupan u mojoj knjižnici. Roman je ovo kojeg, s odmakom, ispisuje asistent zaboravljenog filmskog redatelja, mlađahni Juan de Vere. Njegov osebujan poslodavac, Eduard Muriel, umjetnik "živog morskog oka i mrtvog magnetičnog poveza", s visokim razdjeljkom i tankim brčićima, pripovijeda mu o svom životu i u njegovoj prisutnosti promišlja o tome što poduzeti uslijed spoznaje da tvoj prijatelj nije osoba koja si mislio da jest. "... nemoguće je vra...

"Evelyn Waugh was a man"

"Nemamo ovu, ali imamo neke druge od te Evelyn", rekao je knjižničar. "Hm, a htjela sam baš tu...", uvrnula sam nosom i propustila priliku da poput kakve osječke Charlotte iz kultnog Coppolinog "Lost in Translation" kažem: " Evelyn Waugh was a man. " Naposljetku sam ipak izašla iz knjižnice s "tom drugom knjigom" - slavnim djelom Evelyna Waugha, "Povratkom u Brideshead", od kojeg valjda valja početi, prije nego uzmem u ruke "The Loved one", izraubanu knjigu koju mi je sestra donijela iz Londona skupa s britanskim biscuitsima (strogo sam joj zabranila kupovinu novih novcatih knjiga i poželjela knjiški suvenir koji je dirao neki anonimni Englez).  Za "Brideshead Revisited" prvi sam put čula u Gilmoreicama, u epizodi 16, sezone 6., naslovljenoj " Bridesmaids Revisited ". U toj epizodi, Logan dovodi Rory na sestrino vjenčanje, gdje na scenu stupaju visoko društvo i familija Huntzberger i all hell br...