Preskoči na glavni sadržaj

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani, i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću.

Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upoznao sa znanstvenom fantastikom onako kako se ja s književnošću volim upoznati - kronološki, metodično, s puno fun facts o autorima koji su stvorili žanr. Zato, pogledala sam nekoliko podcasta, dokumentaraca, malo se igrala Googleom i na sastanku book cluba, usred gradske kavane, potaknula kratku SF edukaciju (koja je moje prijateljice najprije uplašila, ali na kojoj su mi se naposljetku zahvalile - one su predobre da bi bile istinite, što da vam kažem). Na zahtjev Vinskih mušica, zabilježit ću ju i ovdje, možda nekoga inspirira!


Photo: Shutterstock

  • Znanstvena fantastika žanr je u kojem su u znanost i tehnologija u konfliktu s društvom. Bavi se proučavanjem poznatih i priznatih te teoretskih zakona znanosti i po tome se razlikuje od žanra fantastike iliti fantasyja u kojem vladaju zakoni nemogućega. Radnja je smještena u budućnosti, svemiru, drugom svijetu ili galaksiji, a uvijek se bavi utjecajem tih prostora i napretka tehnologije na društvo.
  • Novela "Za poduku, ako bude sreće" reprezentativni je primjerak djela znanstvene fantastike jer sadrži svih pet odrednica žanra: postavlja pitanje „Što ako?“, mjesto radnje je nepoznato okruženje, uključuje inovativnu tehnologiju, likove s kojima se čitatelji mogu poistovjetiti i bavi se temom čovječanstva. Becky Chambers nova je nada znanstvene fantastike - Amerikanka koja potječe iz obitelji znanstvenika. Svoj prvi roman, "Dug put do malog, gnjevnog planeta" objavila je zahvaljujući kampanji na Kickstarteru. Knjiga je postala dio serijala koji je nagrađen Nagradom Hugo.
  • Nitko ne zna kad točno je žanr nastao, ali jednom od prvih SF novela smatraju priču "Istinita povijest" Luciana od Samosate, sirijskog povjesničara iz 2. stoljeća. Ipak, nadahnuće za svoje priče pisci znanstvene fantastike crpe iz klasika Mary Shelley, koju nazivaju i Majkom modernog SF-a. U "Frankensteinu" Mary Shelley u duhu romantizma raspravlja o napretku tehnologije, njegovu utjecaju na čovječanstvo, ali i promišlja o Stvaranju i Stvoritelju.
  • "Na ovaj ili onaj način, svi smo mi djeca Julesa Verna", rekao je Ray Bradbury, pokušavajući naglasiti utjecaj francuskog romanopisca iz 19. stoljeća na književnost, ali i svijet današnjice. Verne je u žanr unio pustolovni duh. Iako je bio pravnik po zvanju, Verne je bio majstor inovacije - u pričama je osmislio električnu podmornicu, nebodere, dizala i neku vrstu kalkulatora koji bi služili za komunikaciju putem mreže, iliti Internet!
  • Onaj tko je doista popularizirao žanr jest Herbert George Wells, engleski pisac koji se bavio idejama i strahovima svog vremena. Nazivali su ga Shakespeareom znanstvene fantastike. Najpoznatiji je po romanima "Vremenski stroj“ i "Rat svjetova", kojeg je Orson Welles pretvorio u radio dramu koja je uvjerila šest milijuna slušatelja da su Marsovci izvršili invaziju na Zemlju, i pretvorivši ju u primjer zloupotrebe moći od strane medija. Navodno je Wells predvidio da će 1940. početi Drugi svjetski rat napadom Njemačke na Poljsku, ali i stvaranje atomske bombe, izum lasera i let do Mjeseca.
  • Zlatna era znanstvene fantastike uključuje trojicu autora, koje nazivaju "Big Three": Isaaca Asimova, Roberta Heinleina i Arthura C. Clarkea. Kemičar po zanimanju, Asimov je bio genijalac, član Mense, užasno se bojao visine i letenja, njegove su savjete tražili u prilikom stvaranja "Star Treka", a umro je od zatajenja srca i bubrega uzrokovanih virusom HIV kojeg je "zaradio" prilikom transfuzije krvi šest godina prije smrti. Heinleina nazivaju Dekanom svih pisaca znanstvene fantastike, njegova su specijalnost romani o individualnoj slobodi i osobnoj odgovornosti u okviru znanstvene fantastike, a skovao je termin spekulativna fikcija. Magistar matematike i fizike, Clark je dobio UNESCO-vu nagradu za popularizaciju žanra, bio je jedan od scenarista filma "2001: Odiseja u svemiru", jednog od najutjecajnijeg filmova u povijesti kinematografije, a zbog svoje inovativnosti često je nazivan prorokom svemirske ere. Radni vijek proveo je u Britanskom interplanetarnom društvu, zaduženom za putovanja u svemir, a kasnije je emigrirao u Šri Lanku i baveći se ronjenjem otkrio ruševine podvodnog hrama iz 6. stoljeća prije Krista.
  • Jedno od imena moderne ere znanstvene fantastike je Philip K. Dick, začetnik današnjeg podžanra cyberpunka. "Blade Runner", "Totalni opoziv" i "Čovjek u visokom tornju“ produkt su njegovih ideja. Osim njega, u novi val znanstvene fantastike ubrajamo i Stanislava Lema ("Solaris"), Rogera Zelaznyja ("Amberske kronike"), Ursulu K. Le Guin ("Lijeva ruka tame"), a donekle i Franka Herberta ("Dina"). Njihov stil oponaša publicistiku i sadrži više psihologije i sociologije nego prirodnih znanosti, a vidljiv je i utjecaj politike ludih šezdesetih i sedamdesetih te tradicije stvorene u časopisima znanstvene fantastike.
  • Danas SF ima brojne podžanrove: klimatska fikcija, kršćanska znanstvena fantastika, stripovska znanstvena fantastika, dieselpunk, steampunk, umiruća Zemlja – žanr, feministički SF, vojnički SF, planetarna romansa, solarpunk, gotički SF i dr.

Photo: Shutterstock

Moram reći da se novela "Za poduku, ako bude sreće" većini kluba svidjela (jedino je Miji bila dosadna, jer ona je mala od akcije, svemir je prespor za nju) - u njoj smo prepoznale važne ideje i još važnija pitanja koja su nas natjerala da preispitamo sadržaje koje pratimo na Internetu, način na koji provodimo slobodno vrijeme te situacije u kojima, živeći užurbanim životom na Zemlji, polazimo linijom manjeg otpora. Na radost prisutnih Mušica, i u travnju čitamo SF, i to "Postaju jedanaest" Emily St. John Mandel, kanadske spisateljice! Čitajte s nama!

"Stajala sam tamo i ribala ih u rukavicama i bila sam sretna. Zadovoljna kao nikad prije. Bila sam okružena ljudima koje volim, sigurna na mjestu na kojem nije bilo buke niti tragova civilizacije. Ovdje nitko nije mario za status ili novac, nikoga nije bilo briga tko je na vlasti, tko koga ljubi ili ubija. Tu je bila samo voda i čuda u njoj. Na Aecoru su važne bile samo bitne stvari. Nisam vjernica, ali taj mi je mjesec bio poput svetog mjesta. Poput samostana u kojem se isplati vrijedno raditi i biti strpljiv jer nagrada je tišina. Ljepota. Razumijevanje.

"Želim ostati ovdje", rekla sam Eleni jedne noći dok smo ležale u njezinoj kabini, nos uz nos. "Da su nas samo radi ovog poslali ovamo, bilo bi mi dovoljno." Lice joj je zatreperilo i zamislila sam svjetlosne valove koji se odbijaju od njene kože, održavaju na mojoj, odraz se vraća njoj pa zatim meni i tako unedogled."

Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće"

Primjedbe

  1. Toliko mi dugo nitko nije ovdje nešto komentirao pa uopće ne znam šta bih sa sobom! Hvala ti (ako nisi ironična)!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Prokleto prvo lice jednine

Možda ste mislili da sam odvajkada željela biti pravnik kao popularna Ally McBeal, ali većinu svog srednjoškolskog staža bila sam uvjerena da ću biti student hrvatskog jezika i književnosti. Sad shvaćam da taj put nisam priželjkivala zato što sam voljela čitati (u to vrijeme čitala sam većinom krimiće i trilere), nego zato što sam voljela pisati. Pisanje školskih zadaćnica bilo mi je omiljeni zadatak - ispunjavala sam ga lako, i ispunjavala sam ga dobro. Lektorirala sam razrednim kolegama zadaćnice, a i pisala ih (volim misliti da sam pridonijela školovanju ponajboljih hrvatskih kineziologa, strojara, matematičara, ekonomista, kemičara i glazbenih producenata) - kad bi se naša profesorica Mlinac rasplakala, znala sam da sam uspješno prenijela emocije na papir. Bježala sam u literaturu, a bježim i danas. Na svakojake načine. Kao petnaestogodišnjakinja sam pročitala "Zašto sam vam lagala" i zavoljela žensko pismo ("žensko" u "ženskom pismu" mi nikad nije zvu...

Zoon politikon

Postani član book cluba - bit će ti super. Pročitat ćeš knjige koje nikad u životu ne bi poželjela čitati, odnosno - napatit ćeš se čitajući knjige koje nikad u životu nisi poželjela čitati.  Dosad sam bila uvjerena da postoji tek dvije vrste knjiga koje se čitaju u čitateljskom klubu - knjige koje ti prirastu k srcu i knjige od kojih dobiješ aritmiju. Ove potonje, međutim, počele su se granati - postoji grana knjiga koje su strahovito loše napisane i koje predstavljaju uzaludno trošenje vremena i postoji grana knjiga u kojima se ne pronalazim i koje ne odgovaraju mom raspoloženju ili/i karakteru, iako su korektno napisane ili spadaju u - pregrizi jezik! - klasike. "Fondacija" Isaaca Asimova jedna je od tih - jedan od klasika koje bi svatko trebao pročitati tijekom života, budući da je utjecao na pop kulturu kakvu poznajemo (i koju geekovi vole). Najprije valja reći da "Fondacija" nije roman, nego niz od pet (labavo) povezanih kratkih priča objavljenih 1941. u časop...

Mainstream.com

Uobičajeno je za mlade ljude da zavole glazbu određenog glazbenika, a tek onda pomahnitaju za njegovim popratnim sadržajem. Sredovječni ljudi, pak, prepoznaju sadržaj pa počnu slušati i glazbu kreatora sadržaja. Tako sam bar ja - naišavši na book club Due Lipe, svidjela mi se Dua (yes, to joj je pravo ime!), njezina prirodnost, elokventnost pa i književni ukus (jedan od omiljenih pisaca joj je George Saunders !), pa sam poslušala i njezine hitove (tek sad uočavam da se neprestano vrte na radiju ). Dakle, trenutno volim sve što vole mladi, iako uvečer lice mažem retinolom, a ujutro SPF-om. Travanjski izbor book cluba Due Lipe, inače znanog kao Service95 Book Club , debitantski je roman "Tuga je pernata stvar" britanskog pisca Maxa Portera, čiji naslov je inspiriran pjesmom Emily Dickinson, "" Hope" is the thing with feathers ." Svako malo netko o tom romanu priča kao o čudu svjetskom pa sam stekla dojam da je riječ o neobičnom uratku kojeg vrijedi pročitati...

Picture perfect

Kad pokušavam organizirati sljedeće putovanje svoje obitelji, ne gledam hotelske ponude - za najam mahnito tražim prozračne i lijepo uređene stanove koji nude neku drugu varijantu našeg života. Privlače me minimalistički uređeni stanovi (ako vidim inspirativne citate na zidovima čudne boje, kidam nalijevo) s puno svjetla, iako se ne mogu zamisliti u njima - naš stan pun je crteža, igračaka, knjiga, bojica, kojekakvih kutijica i dječjih diploma, pun je stvari. Stvari ponekad oživljavaju prostor, ali često ga i guše. Zato često poželim pobjeći od svih tih stvari, živjeti na nekom lijepom mjestu dva, tri dana, započeti ispočetka. Zato, kad knjiga započne rečenicom "Sunčeva se svjetlost kroz erker razlijeva prostorijom, u smaragdno boji šupljikave listove tropske monstere krupne poput oblaka i natapa široke pruge parketa boje meda" , ja se čvrsto privijem uz njezine listove i potpuno prepustim. Prve stranice romana "Savršenstva" talijanskog pisca Vincenza Latronica nude...

The '90s (3)

Godina je 1996. Moja sestra Buba i ja dijelimo i sobu i krevet na kat. Ja spavam na gornjem krevetu, a Buba na donjem - često pada s kreveta (pa je bolje da padne s manje visine). Buba više nije beba, ima pet godina pa mora spavati sa mnom - u kinderbetu u roditeljskoj spavaćoj sobi još spava najmlađa od nas, Nina. Nitko od nas još ne zna ni kako se zove ni gdje je šupalj, djeca smo. Ne znamo ni da je 1996. godina sjajnih filmova. U Hollywoodu izlaze "Space Jam", "Twister", "Jerry McGuire", "Vrisak" - kod nas će ti filmovi doći tek 1997. Ne znamo ni da je u rujnu 1996. Oprah pokrenula svoj slavni book club ni da je za prvu knjigu odabrala "Dublji dio oceana".   Roman počinje s odmakom - prošlo je deset godina nakon što je Beth Cappadora, inače fotografkinja, supruga i majka, saznala što se naposljetku zbilo njezinom trogodišnjem sinu Benu nakon što je nestao iz hotela u Chicagu. Na prvim stranicama ovog romana, Beth prebire po starim fo...