Preskoči na glavni sadržaj

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani, i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću.

Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upoznao sa znanstvenom fantastikom onako kako se ja s književnošću volim upoznati - kronološki, metodično, s puno fun facts o autorima koji su stvorili žanr. Zato, pogledala sam nekoliko podcasta, dokumentaraca, malo se igrala Googleom i na sastanku book cluba, usred gradske kavane, potaknula kratku SF edukaciju (koja je moje prijateljice najprije uplašila, ali na kojoj su mi se naposljetku zahvalile - one su predobre da bi bile istinite, što da vam kažem). Na zahtjev Vinskih mušica, zabilježit ću ju i ovdje, možda nekoga inspirira!


Photo: Shutterstock

  • Znanstvena fantastika žanr je u kojem su u znanost i tehnologija u konfliktu s društvom. Bavi se proučavanjem poznatih i priznatih te teoretskih zakona znanosti i po tome se razlikuje od žanra fantastike iliti fantasyja u kojem vladaju zakoni nemogućega. Radnja je smještena u budućnosti, svemiru, drugom svijetu ili galaksiji, a uvijek se bavi utjecajem tih prostora i napretka tehnologije na društvo.
  • Novela "Za poduku, ako bude sreće" reprezentativni je primjerak djela znanstvene fantastike jer sadrži svih pet odrednica žanra: postavlja pitanje „Što ako?“, mjesto radnje je nepoznato okruženje, uključuje inovativnu tehnologiju, likove s kojima se čitatelji mogu poistovjetiti i bavi se temom čovječanstva. Becky Chambers nova je nada znanstvene fantastike - Amerikanka koja potječe iz obitelji znanstvenika. Svoj prvi roman, "Dug put do malog, gnjevnog planeta" objavila je zahvaljujući kampanji na Kickstarteru. Knjiga je postala dio serijala koji je nagrađen Nagradom Hugo.
  • Nitko ne zna kad točno je žanr nastao, ali jednom od prvih SF novela smatraju priču "Istinita povijest" Luciana od Samosate, sirijskog povjesničara iz 2. stoljeća. Ipak, nadahnuće za svoje priče pisci znanstvene fantastike crpe iz klasika Mary Shelley, koju nazivaju i Majkom modernog SF-a. U "Frankensteinu" Mary Shelley u duhu romantizma raspravlja o napretku tehnologije, njegovu utjecaju na čovječanstvo, ali i promišlja o Stvaranju i Stvoritelju.
  • "Na ovaj ili onaj način, svi smo mi djeca Julesa Verna", rekao je Ray Bradbury, pokušavajući naglasiti utjecaj francuskog romanopisca iz 19. stoljeća na književnost, ali i svijet današnjice. Verne je u žanr unio pustolovni duh. Iako je bio pravnik po zvanju, Verne je bio majstor inovacije - u pričama je osmislio električnu podmornicu, nebodere, dizala i neku vrstu kalkulatora koji bi služili za komunikaciju putem mreže, iliti Internet!
  • Onaj tko je doista popularizirao žanr jest Herbert George Wells, engleski pisac koji se bavio idejama i strahovima svog vremena. Nazivali su ga Shakespeareom znanstvene fantastike. Najpoznatiji je po romanima "Vremenski stroj“ i "Rat svjetova", kojeg je Orson Welles pretvorio u radio dramu koja je uvjerila šest milijuna slušatelja da su Marsovci izvršili invaziju na Zemlju, i pretvorivši ju u primjer zloupotrebe moći od strane medija. Navodno je Wells predvidio da će 1940. početi Drugi svjetski rat napadom Njemačke na Poljsku, ali i stvaranje atomske bombe, izum lasera i let do Mjeseca.
  • Zlatna era znanstvene fantastike uključuje trojicu autora, koje nazivaju "Big Three": Isaaca Asimova, Roberta Heinleina i Arthura C. Clarkea. Kemičar po zanimanju, Asimov je bio genijalac, član Mense, užasno se bojao visine i letenja, njegove su savjete tražili u prilikom stvaranja "Star Treka", a umro je od zatajenja srca i bubrega uzrokovanih virusom HIV kojeg je "zaradio" prilikom transfuzije krvi šest godina prije smrti. Heinleina nazivaju Dekanom svih pisaca znanstvene fantastike, njegova su specijalnost romani o individualnoj slobodi i osobnoj odgovornosti u okviru znanstvene fantastike, a skovao je termin spekulativna fikcija. Magistar matematike i fizike, Clark je dobio UNESCO-vu nagradu za popularizaciju žanra, bio je jedan od scenarista filma "2001: Odiseja u svemiru", jednog od najutjecajnijeg filmova u povijesti kinematografije, a zbog svoje inovativnosti često je nazivan prorokom svemirske ere. Radni vijek proveo je u Britanskom interplanetarnom društvu, zaduženom za putovanja u svemir, a kasnije je emigrirao u Šri Lanku i baveći se ronjenjem otkrio ruševine podvodnog hrama iz 6. stoljeća prije Krista.
  • Jedno od imena moderne ere znanstvene fantastike je Philip K. Dick, začetnik današnjeg podžanra cyberpunka. "Blade Runner", "Totalni opoziv" i "Čovjek u visokom tornju“ produkt su njegovih ideja. Osim njega, u novi val znanstvene fantastike ubrajamo i Stanislava Lema ("Solaris"), Rogera Zelaznyja ("Amberske kronike"), Ursulu K. Le Guin ("Lijeva ruka tame"), a donekle i Franka Herberta ("Dina"). Njihov stil oponaša publicistiku i sadrži više psihologije i sociologije nego prirodnih znanosti, a vidljiv je i utjecaj politike ludih šezdesetih i sedamdesetih te tradicije stvorene u časopisima znanstvene fantastike.
  • Danas SF ima brojne podžanrove: klimatska fikcija, kršćanska znanstvena fantastika, stripovska znanstvena fantastika, dieselpunk, steampunk, umiruća Zemlja – žanr, feministički SF, vojnički SF, planetarna romansa, solarpunk, gotički SF i dr.

Photo: Shutterstock

Moram reći da se novela "Za poduku, ako bude sreće" većini kluba svidjela (jedino je Miji bila dosadna, jer ona je mala od akcije, svemir je prespor za nju) - u njoj smo prepoznale važne ideje i još važnija pitanja koja su nas natjerala da preispitamo sadržaje koje pratimo na Internetu, način na koji provodimo slobodno vrijeme te situacije u kojima, živeći užurbanim životom na Zemlji, polazimo linijom manjeg otpora. Na radost prisutnih Mušica, i u travnju čitamo SF, i to "Postaju jedanaest" Emily St. John Mandel, kanadske spisateljice! Čitajte s nama!

"Stajala sam tamo i ribala ih u rukavicama i bila sam sretna. Zadovoljna kao nikad prije. Bila sam okružena ljudima koje volim, sigurna na mjestu na kojem nije bilo buke niti tragova civilizacije. Ovdje nitko nije mario za status ili novac, nikoga nije bilo briga tko je na vlasti, tko koga ljubi ili ubija. Tu je bila samo voda i čuda u njoj. Na Aecoru su važne bile samo bitne stvari. Nisam vjernica, ali taj mi je mjesec bio poput svetog mjesta. Poput samostana u kojem se isplati vrijedno raditi i biti strpljiv jer nagrada je tišina. Ljepota. Razumijevanje.

"Želim ostati ovdje", rekla sam Eleni jedne noći dok smo ležale u njezinoj kabini, nos uz nos. "Da su nas samo radi ovog poslali ovamo, bilo bi mi dovoljno." Lice joj je zatreperilo i zamislila sam svjetlosne valove koji se odbijaju od njene kože, održavaju na mojoj, odraz se vraća njoj pa zatim meni i tako unedogled."

Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće"

Primjedbe

  1. Toliko mi dugo nitko nije ovdje nešto komentirao pa uopće ne znam šta bih sa sobom! Hvala ti (ako nisi ironična)!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...