Preskoči na glavni sadržaj

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani, i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću.

Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upoznao sa znanstvenom fantastikom onako kako se ja s književnošću volim upoznati - kronološki, metodično, s puno fun facts o autorima koji su stvorili žanr. Zato, pogledala sam nekoliko podcasta, dokumentaraca, malo se igrala Googleom i na sastanku book cluba, usred gradske kavane, potaknula kratku SF edukaciju (koja je moje prijateljice najprije uplašila, ali na kojoj su mi se naposljetku zahvalile - one su predobre da bi bile istinite, što da vam kažem). Na zahtjev Vinskih mušica, zabilježit ću ju i ovdje, možda nekoga inspirira!


Photo: Shutterstock

  • Znanstvena fantastika žanr je u kojem su u znanost i tehnologija u konfliktu s društvom. Bavi se proučavanjem poznatih i priznatih te teoretskih zakona znanosti i po tome se razlikuje od žanra fantastike iliti fantasyja u kojem vladaju zakoni nemogućega. Radnja je smještena u budućnosti, svemiru, drugom svijetu ili galaksiji, a uvijek se bavi utjecajem tih prostora i napretka tehnologije na društvo.
  • Novela "Za poduku, ako bude sreće" reprezentativni je primjerak djela znanstvene fantastike jer sadrži svih pet odrednica žanra: postavlja pitanje „Što ako?“, mjesto radnje je nepoznato okruženje, uključuje inovativnu tehnologiju, likove s kojima se čitatelji mogu poistovjetiti i bavi se temom čovječanstva. Becky Chambers nova je nada znanstvene fantastike - Amerikanka koja potječe iz obitelji znanstvenika. Svoj prvi roman, "Dug put do malog, gnjevnog planeta" objavila je zahvaljujući kampanji na Kickstarteru. Knjiga je postala dio serijala koji je nagrađen Nagradom Hugo.
  • Nitko ne zna kad točno je žanr nastao, ali jednom od prvih SF novela smatraju priču "Istinita povijest" Luciana od Samosate, sirijskog povjesničara iz 2. stoljeća. Ipak, nadahnuće za svoje priče pisci znanstvene fantastike crpe iz klasika Mary Shelley, koju nazivaju i Majkom modernog SF-a. U "Frankensteinu" Mary Shelley u duhu romantizma raspravlja o napretku tehnologije, njegovu utjecaju na čovječanstvo, ali i promišlja o Stvaranju i Stvoritelju.
  • "Na ovaj ili onaj način, svi smo mi djeca Julesa Verna", rekao je Ray Bradbury, pokušavajući naglasiti utjecaj francuskog romanopisca iz 19. stoljeća na književnost, ali i svijet današnjice. Verne je u žanr unio pustolovni duh. Iako je bio pravnik po zvanju, Verne je bio majstor inovacije - u pričama je osmislio električnu podmornicu, nebodere, dizala i neku vrstu kalkulatora koji bi služili za komunikaciju putem mreže, iliti Internet!
  • Onaj tko je doista popularizirao žanr jest Herbert George Wells, engleski pisac koji se bavio idejama i strahovima svog vremena. Nazivali su ga Shakespeareom znanstvene fantastike. Najpoznatiji je po romanima "Vremenski stroj“ i "Rat svjetova", kojeg je Orson Welles pretvorio u radio dramu koja je uvjerila šest milijuna slušatelja da su Marsovci izvršili invaziju na Zemlju, i pretvorivši ju u primjer zloupotrebe moći od strane medija. Navodno je Wells predvidio da će 1940. početi Drugi svjetski rat napadom Njemačke na Poljsku, ali i stvaranje atomske bombe, izum lasera i let do Mjeseca.
  • Zlatna era znanstvene fantastike uključuje trojicu autora, koje nazivaju "Big Three": Isaaca Asimova, Roberta Heinleina i Arthura C. Clarkea. Kemičar po zanimanju, Asimov je bio genijalac, član Mense, užasno se bojao visine i letenja, njegove su savjete tražili u prilikom stvaranja "Star Treka", a umro je od zatajenja srca i bubrega uzrokovanih virusom HIV kojeg je "zaradio" prilikom transfuzije krvi šest godina prije smrti. Heinleina nazivaju Dekanom svih pisaca znanstvene fantastike, njegova su specijalnost romani o individualnoj slobodi i osobnoj odgovornosti u okviru znanstvene fantastike, a skovao je termin spekulativna fikcija. Magistar matematike i fizike, Clark je dobio UNESCO-vu nagradu za popularizaciju žanra, bio je jedan od scenarista filma "2001: Odiseja u svemiru", jednog od najutjecajnijeg filmova u povijesti kinematografije, a zbog svoje inovativnosti često je nazivan prorokom svemirske ere. Radni vijek proveo je u Britanskom interplanetarnom društvu, zaduženom za putovanja u svemir, a kasnije je emigrirao u Šri Lanku i baveći se ronjenjem otkrio ruševine podvodnog hrama iz 6. stoljeća prije Krista.
  • Jedno od imena moderne ere znanstvene fantastike je Philip K. Dick, začetnik današnjeg podžanra cyberpunka. "Blade Runner", "Totalni opoziv" i "Čovjek u visokom tornju“ produkt su njegovih ideja. Osim njega, u novi val znanstvene fantastike ubrajamo i Stanislava Lema ("Solaris"), Rogera Zelaznyja ("Amberske kronike"), Ursulu K. Le Guin ("Lijeva ruka tame"), a donekle i Franka Herberta ("Dina"). Njihov stil oponaša publicistiku i sadrži više psihologije i sociologije nego prirodnih znanosti, a vidljiv je i utjecaj politike ludih šezdesetih i sedamdesetih te tradicije stvorene u časopisima znanstvene fantastike.
  • Danas SF ima brojne podžanrove: klimatska fikcija, kršćanska znanstvena fantastika, stripovska znanstvena fantastika, dieselpunk, steampunk, umiruća Zemlja – žanr, feministički SF, vojnički SF, planetarna romansa, solarpunk, gotički SF i dr.

Photo: Shutterstock

Moram reći da se novela "Za poduku, ako bude sreće" većini kluba svidjela (jedino je Miji bila dosadna, jer ona je mala od akcije, svemir je prespor za nju) - u njoj smo prepoznale važne ideje i još važnija pitanja koja su nas natjerala da preispitamo sadržaje koje pratimo na Internetu, način na koji provodimo slobodno vrijeme te situacije u kojima, živeći užurbanim životom na Zemlji, polazimo linijom manjeg otpora. Na radost prisutnih Mušica, i u travnju čitamo SF, i to "Postaju jedanaest" Emily St. John Mandel, kanadske spisateljice! Čitajte s nama!

"Stajala sam tamo i ribala ih u rukavicama i bila sam sretna. Zadovoljna kao nikad prije. Bila sam okružena ljudima koje volim, sigurna na mjestu na kojem nije bilo buke niti tragova civilizacije. Ovdje nitko nije mario za status ili novac, nikoga nije bilo briga tko je na vlasti, tko koga ljubi ili ubija. Tu je bila samo voda i čuda u njoj. Na Aecoru su važne bile samo bitne stvari. Nisam vjernica, ali taj mi je mjesec bio poput svetog mjesta. Poput samostana u kojem se isplati vrijedno raditi i biti strpljiv jer nagrada je tišina. Ljepota. Razumijevanje.

"Želim ostati ovdje", rekla sam Eleni jedne noći dok smo ležale u njezinoj kabini, nos uz nos. "Da su nas samo radi ovog poslali ovamo, bilo bi mi dovoljno." Lice joj je zatreperilo i zamislila sam svjetlosne valove koji se odbijaju od njene kože, održavaju na mojoj, odraz se vraća njoj pa zatim meni i tako unedogled."

Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće"

Primjedbe

  1. Toliko mi dugo nitko nije ovdje nešto komentirao pa uopće ne znam šta bih sa sobom! Hvala ti (ako nisi ironična)!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Prokleto prvo lice jednine

Možda ste mislili da sam odvajkada željela biti pravnik kao popularna Ally McBeal, ali većinu svog srednjoškolskog staža bila sam uvjerena da ću biti student hrvatskog jezika i književnosti. Sad shvaćam da taj put nisam priželjkivala zato što sam voljela čitati (u to vrijeme čitala sam većinom krimiće i trilere), nego zato što sam voljela pisati. Pisanje školskih zadaćnica bilo mi je omiljeni zadatak - ispunjavala sam ga lako, i ispunjavala sam ga dobro. Lektorirala sam razrednim kolegama zadaćnice, a i pisala ih (volim misliti da sam pridonijela školovanju ponajboljih hrvatskih kineziologa, strojara, matematičara, ekonomista, kemičara i glazbenih producenata) - kad bi se naša profesorica Mlinac rasplakala, znala sam da sam uspješno prenijela emocije na papir. Bježala sam u literaturu, a bježim i danas. Na svakojake načine. Kao petnaestogodišnjakinja sam pročitala "Zašto sam vam lagala" i zavoljela žensko pismo ("žensko" u "ženskom pismu" mi nikad nije zvu...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...

Put posut lišćem i zubatim suncem

Kad se ujesen nađem pod kakvim krošnjama, u mislima mi se javi Cesarić. Znam ja da je to zbog jesenske indoktrinacije naših nastavnica hrvatskog jezika, ali ne mogu si pomoći - tko se jednom zarazi riječima sjete i čežnje, taj ih traži cijeloga života. Možda, pošavši u šetnju, nisam ponijela Cesarića, ali polen prikrivene boli koja mu komplementira nosila sam u torbi - novu knjigu Julijane Matanović, "Stoji ti put", u izdanju Neolita , kuće Marka Gregura.  "Tišina priskrbljuje dostojanstvo stvarima o kojima smo pred većinom drugih bića prisiljeni šutjeti." U ovoj (pre)kratkoj knjizi Julijana Matanović je ispisala sudbine triju žena i triju proročica. Kaja je konobarica koja živi kraj zadruge. Muž joj je šofer autobusa, a i prvu je ženu znao odalamiti, znale su to i komšije (volim Julijanine riječi - odalamiti, šporet, sepet, pletara, potrefiti, fasovati... - k'o da čujem svoju mamu kako priča, a meni su mile priče moje mame). Kaja je cura od zanata, ona prima mu...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...