Preskoči na glavni sadržaj

Zvijezde i chick lit među nama

"Nemoj dramiti!" znali su mi reći, ali nisam si nikada mogla pomoći - volim dramu, that's my thing. Onima koji prate moja piskaranja poznato je da sam ljubitelj hrvatskog ženskog pisma, fan dramatičnih klasika, da volim čitati dječju književnost, tu i tamo neku publicističku senzaciju, a da je posljednji chick lit koji sam držala u rukama bio nastavak Bridget Jones, "Luda za njim", 2014. (s nesretnom iznimkom "Pedeset nijansi sive" 2018. - blog pamti umjesto mene). Naposljetku, nema chick lita koji bi se mogao usporediti s tvorevinom genijalne Helen Fielding, a i život s dvoje male djece pretvorio me u drama queen - hence, no chick lit literature. Međutim! Dugo već na društvenim mrežama pratim autoricu Sanju Srdić Jungić, a posljednjih dana sam se uhvatila kako kao najgori stalker pratim njenu malu knjišku turneju organiziranu online povodom izlaska njene druge knjige iz tiska - hence, chick lit u mojim rukama. 
 


Spakirala sam muža i djecu na spavanje i upustila se u dubrovačku avanturu s Norom iz "Zvijezde među nama." Ja možda i nisam stručna za komentiranje knjige ovog žanra, ali zaplet na filmskom setu u Dubrovniku (autorica ga je utemeljila na svom iskustvu statiranja u Game of Thrones) bio mi je dovoljno zanimljiv da nastavim čitati. Nora je wannabe introvertirana djevojka koja se nakon ljubavnog brodoloma i otkaza nasukala na dubrovačke zidine unutar kojih se snima film sa srednjovjekovnom tematikom. Već prvog dana na setu upoznaje simpatičnog asistenta redatelja Ivora, a potom i samodopadnog holivudskog glumca Lucasa Wintera (o-o, ništa dobro ne bude proizašlo iz ovog). OK, team Ivor vs. team Lucas - kužim, morat ću izabrati. Bad boys, bad boys, whatcha gonna do... Čekaj, što je ovo? Osim bad boya, tu je i jedna mean girl. Hm, da, njih nitko ne voli. Ili?



More, flert (aaaawh, nedostaje mi to!), ozljede na radu - fine by me, a i Nora, koja nije bezbojna poput Ane u "Pedeset nijansi sive", nego je jezičavo ravnopravna svim tim frajerima koju ju žele zbariti, i koja želi postati go with the flow kind of girl (možemo li zaista tako lako protiv sebe?), dobila je palac gore od mene. Dakako, bilo je tu i stvari koje nisu bile autentične (nažalost, žohari u apartmanu za ljetovanje su bili autentični), ali ljubavna tematika ni ne traži savršenu autentičnost - štoviše, u ovakvom tipu romana klišeji romantičnih komedija, fore zavodljivih (američkih) galeba, neprikladna imena (u jednom je intervjuu autorica rekla da voli ta univerzalna imena - a ja si baš mislim da bi bilo seksi čuti kako zgodni Amerikanac lomi jezik izgovarajući npr. ime S-a-nj-a) i nerealni vremenski slijed (ali ja sam konzerva koja se udala za svog dečka iz osnovne škole, znam li ja išta o zaljubljivanju nowadays?) najzabavniji su segmenti! 


 
"Zvijezde među nama" prvi je roman Zagrepčanke Sanje Srdić Jungić, koji je napisan za sve ovisnike o ljubavnim pričama, jer svaka je ljubavna priča i lijepa i nadrealna na svoj način i kao takva vrijedna čitanja. Lijepo je živjeti u svijetu u kojem ljudi rado čitaju ljubavne romane, kad bolje razmislim. Ovaj uključuje Dubrovnik, Hollywood, jedan seksi par i treću osobu koja ovom paru drži svijeću - tko je tko u ovoj knjizi, otkrijte sami. 

Nije ovo knjiga koju ću pamtiti do kraja života, nisam osjetila eksploziju emocija o kojoj vrišti Alis Marić na koricama, ali potaknula je smijuljenje u tihe kasne sate, kao i vijuge za maštanje, to Sanji moram priznati - a nisu li to ujedno i najbitnije odlike dobrog chick lit romana?

Ne volim ocjenjivati knjige na ovaj način, ali Sanja je štreberica koja voli ocjene i koja se ne boji publike - 3 i pol ⭐ od mene.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...