Preskoči na glavni sadržaj

Zbogom, romantiko!

Kad god netko spomene "Ježevu kućicu", malo se lecnem. Nisam ja odrasla uz klasik Branka Ćopića (iako jesam jedno ljeto bila opsjednuta Nikolicom s prikolicom i njegovim hajducima). Čitam danas o mudrom ježu svojoj djeci, doduše, ali ne - "Ježeva kućica" ne priziva uspomene koje bi priče za laku noć trebale prizivati. No, krašexpres u šalici (šablona na poklon! jeeej!), na krilu "Plesna haljina žutog maslačka", a na televizijskom ekranu prikazuje se Čudesna šuma (OK, ja sam je zvala "Čomorakova šuma")... To je nešto sasvim drugo. Sunčana Škrinjarić u mojoj dječjoj glavi bila je dobra vila, nestvarna, čarobna. Onog dana kad sam saznala da ima kćer, koja mora da njezine noge drži čvrsto na zemlji - moji su se djetinji snovi rasplinuli. Hm, i pisci su samo ljudi - tko bi rekao?



Da su pisci samo ljudi pokazala je još jednom Sanja Pilić, taj famozni potomak šumske vile, u novoj knjizi (ilustriranoj od strane Marka Jovanovca) u izdanju Mozaik knjige - "Zbogom, romantiko!" Riječ je o šarmantnoj zbirci priča koje pršte Sanjinim (u mojoj glavi mi smo odavno BFFs) prepoznatljivim humorom zbog kojeg se posao pisca čini lakim zadatkom. No, nije dovoljno samo dobro naćuliti uši, oćutjeti košnicu u kojoj živimo - potrebna je određena vještina da bi se svakodnevne muke, težnje i maštarije pretočile u štivo zbog kojeg će čovjek zastati, i kojem će se nasmijati (a domaćim autorima predbacuju mračne i turobne teme! Pih!). U ovom slučaju, ta je vještina genetski materijal od neprocjenjive vrijednosti.


 
Priče o ženama koje izlaze iz kutija i ladica i uvijek čekaju ono nešto, o bakicama koje mantraju o zlim ljudima i životu koji prođe u trenu, spisateljicama koje svoje prijatelje prekrivaju riječima, knjižničarkama koje se zaljublju u nogometaše kojima je čitanje tlaka, priče o pitanju svih pitanja - zašto tipka "delete" postoji samo u virtualnom svijetu?, o psihijatrima s čudnim, ali efikasnim, metodama, tehnologiji koja se miješa u ljubavne odnose, pozitivnom pristupu koji ponekad nije dovoljan da bismo preživjeli, i o utješnoj "Sutra je novi dan" - sve to, i još puno više, pronaći ćete u ovoj pinkastoj knjižici - savršenom poklonu, ne za muškarce kojima valja suptilno govoriti o romantici, nego za prijateljice i sestre - one koje su nekoć crtkarale plesnu haljinu žutog maslačka i one koje će se - kao žene u najboljim godinama - složiti da najbolje tek dolazi.

Napisano za Ziher.hr

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dol...

Adventske riječi: svjetlo

Zamisli scenu, za stolom sjede: Don Juan Ziobro, Fanny Kapelmeister, Szymon Sama Dobrota, Kolumbo, Najtraženiji Terorist Svijeta, Kralj Šećera, Udarnik Socijalističkog Rada, samoubojice i naš pripovjedač. Mora da je riječ o jednom od krugova pakla, ili je mjesto radnje umobolnica (" Let iznad kukavičjeg gnijezd a" još mi je svjež u podsvijesti). Badnja je noć i žitelji ustanove misle o svojim prošlim životima, onima kojih su se odrekli u korist ovisnosti. Don Juan Ziobro svira božićnu pjesmu, a "opustošeni mozgovi" ju ne znaju pjevati. Priča Jerzyja Pilcha mi se učinila nedovršenom, i bila sam u pravu - u biografiji stoji da je "Don Juanova pastorala" samo komadić romana. Sljedeća u zbirci poljskih priča o Božiću priča je Olge Tokarczuk, poznate nobelovke. U priči " Profesor Andrews u Varšavi " gospođa me Olga prikovala za stolicu pričom o profesoru iz Londona koji se, ni kriv ni dužan, nađe u Poljskoj usred rata. Nitko ga ne razumije, uvjeren j...