Preskoči na glavni sadržaj

Zbogom, romantiko!

Kad god netko spomene "Ježevu kućicu", malo se lecnem. Nisam ja odrasla uz klasik Branka Ćopića (iako jesam jedno ljeto bila opsjednuta Nikolicom s prikolicom i njegovim hajducima). Čitam danas o mudrom ježu svojoj djeci, doduše, ali ne - "Ježeva kućica" ne priziva uspomene koje bi priče za laku noć trebale prizivati. No, krašexpres u šalici (šablona na poklon! jeeej!), na krilu "Plesna haljina žutog maslačka", a na televizijskom ekranu prikazuje se Čudesna šuma (OK, ja sam je zvala "Čomorakova šuma")... To je nešto sasvim drugo. Sunčana Škrinjarić u mojoj dječjoj glavi bila je dobra vila, nestvarna, čarobna. Onog dana kad sam saznala da ima kćer, koja mora da njezine noge drži čvrsto na zemlji - moji su se djetinji snovi rasplinuli. Hm, i pisci su samo ljudi - tko bi rekao?



Da su pisci samo ljudi pokazala je još jednom Sanja Pilić, taj famozni potomak šumske vile, u novoj knjizi (ilustriranoj od strane Marka Jovanovca) u izdanju Mozaik knjige - "Zbogom, romantiko!" Riječ je o šarmantnoj zbirci priča koje pršte Sanjinim (u mojoj glavi mi smo odavno BFFs) prepoznatljivim humorom zbog kojeg se posao pisca čini lakim zadatkom. No, nije dovoljno samo dobro naćuliti uši, oćutjeti košnicu u kojoj živimo - potrebna je određena vještina da bi se svakodnevne muke, težnje i maštarije pretočile u štivo zbog kojeg će čovjek zastati, i kojem će se nasmijati (a domaćim autorima predbacuju mračne i turobne teme! Pih!). U ovom slučaju, ta je vještina genetski materijal od neprocjenjive vrijednosti.


 
Priče o ženama koje izlaze iz kutija i ladica i uvijek čekaju ono nešto, o bakicama koje mantraju o zlim ljudima i životu koji prođe u trenu, spisateljicama koje svoje prijatelje prekrivaju riječima, knjižničarkama koje se zaljublju u nogometaše kojima je čitanje tlaka, priče o pitanju svih pitanja - zašto tipka "delete" postoji samo u virtualnom svijetu?, o psihijatrima s čudnim, ali efikasnim, metodama, tehnologiji koja se miješa u ljubavne odnose, pozitivnom pristupu koji ponekad nije dovoljan da bismo preživjeli, i o utješnoj "Sutra je novi dan" - sve to, i još puno više, pronaći ćete u ovoj pinkastoj knjižici - savršenom poklonu, ne za muškarce kojima valja suptilno govoriti o romantici, nego za prijateljice i sestre - one koje su nekoć crtkarale plesnu haljinu žutog maslačka i one koje će se - kao žene u najboljim godinama - složiti da najbolje tek dolazi.

Napisano za Ziher.hr

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ludilo, brale!

Prije nego spremim ručnike i kupaće kostime u torbu pa se zaputimo prema bazenima na kojima ćemo provesti neobično sparan srpanjski dan, moram odlučiti s kojom ću se knjigom družiti. Uzmem jednu s hrpe i održim audiciju - ako me već na prvoj stranici knjiga usisa, ona je the chosen one, a ako mi misli odlutaju, priliku dajem sljedećoj. Zato, dovoljno je reći - "Ubij se, ljubavi" bila je prva na hrpi. Znam, malo je sramotno da sam ju uopće posudila, a još je sramotnije da sam se s njom poistovjetila, da mi se svidjela - jer knjiga je ovo o pomahnitaloj ženi, novopečenoj majci koja mašta o tome da ubije svoje dijete i muža. Kunem se, posudila sam ju iz knjižnice samo zato što mi je naslov bio poznat - znala sam da je Hollywood lani na svijet donio adaptaciju ove knjige i da je u njoj glumila Jennifer Lawrence koja je koješta, ali je i izvrsna u svom poslu. Na prvoj stranici romana bezimena protagonistica progovara sljedećim riječima: "Ležala sam na travi, medu srušenim sta...

La furija me ofurila

Sasvim slučajno, netom nakon finala Svjetskog nogometnog prvenstva u kojem su borili Argentinci i Španjolci, nakon čitanja knjige argentinske književnice, posegnula sam za knjigom španjolskog pisca. Kao i uvijek, pod utjecajem latino ritmova koji ljeti dopiru s radio prijemnika, zaželjela sam se kastiljske književnosti, a Javier Marías ime je jednog od najcjenjenijih španjolskih književnika. Iako je "Srce tako bijelo" roman koji se u njegovom opusu najviše spominje, "Tako počinje zlo" je primjerak koji je bio dostupan u mojoj knjižnici. Roman je ovo kojeg, s odmakom, ispisuje asistent zaboravljenog filmskog redatelja, mlađahni Juan de Vere. Njegov osebujan poslodavac, Eduard Muriel, umjetnik "živog morskog oka i mrtvog magnetičnog poveza", s visokim razdjeljkom i tankim brčićima, pripovijeda mu o svom životu i u njegovoj prisutnosti promišlja o tome što poduzeti uslijed spoznaje da tvoj prijatelj nije osoba koja si mislio da jest. "... nemoguće je vra...

Trst je naš!

"Mama, zažmiri i onda plivaj", kaže mi i ja poslušno sklopim oči i ispružim tijelo u vodenu masu. "Nema boljeg osjećaja!" doda Franka, a ja si pomislim da nema boljeg od toga da tvoje dijete umije prepoznati ljepote življenja. Zabilježiti ih, ponuditi ih - moja je želja, ljeti osobito živa, kad se djeca oslobađaju, kad žive nekim neomeđenim životom. Čini se, jedino što im kvari zabavu sam ja - majka/zatvorska čuvarica/menadžerica/life coach - koja traži bar privid strukture obiteljskog života. Ususret Miramareu (parkirali smo uz šetnicu Barcolu, parking je besplatan) - cijena ulaznice u dvorac je 12 eura, za djecu je ulazak besplatan Gradnja na stijeni bila je u 19. stoljeću arhitektonski pothvat, ali Maksimilijan nije odustajao od svoje vizije Knjižnica u dvorcu, s originalnom zbirkom knjiga Maksimilijana i Charlotte Charlottina soba za slikanje U ljeto sam uronila s kojekakvim zbirkama eseja koje mi pomažu pomiriti raspršene misli, koje su mi ortaci u bijegu od ž...

Liebster - thank you very much?

Danas sam, totalno neupoznata sa svijetom blogosfere, dobila svoje prve LIEBSTER NAGRADE. Nikad čula prije za to, ali saznah od mojih dragih čitateljica Girly Girl  i Sare , koje su me i usosile, pardon - nominirale :), da se ona daje blogerima koji imaju manje od 200 sljedbenika u svrhu promocije. Ja, zamislite, imam čak jednoznamenkasti broj sljedbenika :) Stoga hvala Girly Girl  (mojoj PR agentici) i Sari na ovoj promociji! Please, nemojte više :D Liebster nagrade su slične onim uznemirujućim lancima sreće, stoga sad i ja moram slijediti ova pravila (VALJDA??): 1) Bloger koji primi nagradu bi trebao napisati 11 random činjenica o sebi (pitanja dolje) 2) Nominirati 11 blogera (blog koji ima manje od 200 sljedbenika) 3) Ne može se nominirati osoba koja je tebe nominirala 4) Obavijestiti nominirane Za početak ću odgovoriti na pitanja koja je Girly Girl smislila za blogere koje je nominirala, koliko god se to blesavo činilo jer pouzdano znam da moj blog...

Serijal: Ljeto (2)

Kad ljetnim jutrima biciklom prođem uz drvored u Pejačevićevoj, beskrajna radost i beskrajna tuga uskovitlaju se na ulici napuštenog grada. Radost - jer je mir vidljiv golim okom, tuga - jer svemu lijepome mora doći kraj. Na oči mi dođu žive slike nezaboravljenih ljeta, bakina preskoka preko plota, puta u bašću, kiselog okusa petrovača i slatkoće ilinjača i ljubičastih točkaka na jeziku koje sam zaradila onog ljeta kojeg nisam mogla dočekati da šljive dozriju, sjetim se žutih leptirića sa šljokicama u kosi, majice na kojoj je bio naslikan Alf, sjetim se da je sve to daleka prošlost. "The Beautiful Summer" kupila sam u knjižari u Trstu (obožavam izreći ovakvu rečenicu - ima neke posebne romantike u biranju knjige u gradu u kojem se nađeš prvi put!), znajući da se knjige Cesarea Pavesea ne mogu naći na hrvatskom jeziku, iako on pripada istom kulturnom krugu kao i dostupni Natalia Ginzburg i Italo Calvino. Njih troje su nakon Drugog svjetskog rata radili zajedno u poznatoj izdav...