Cruel to be kind

Mislim da je počela daleke 1999. - ta moja opsesija romantikom cruel to be kind style, romantika a la Shakespeare. Možda ćete se nasmijati, ali te sam godine izašla iz kino dvorane odgledavši film "Deset razloga zašto te mrzim", i odlučila koje stvari će mi biti bitne u životu - individualizam, romantika, glazba i knjige (željela sam, dakako, imati i dugu plavu kosu i biti ful mršava, ali that never happened). Osim što je najavio vršnjački pritisak kao bitnu sastavnicu svakog tinejdžerskog života, taj je film i oblikovao moj smisao za romantiku. Bilo mi je jasno k'o dan, da bi spoznao pravu ljubav - moraš tom nekom nesretniku dopustiti da te upozna ovakvog kakav jesi. Tko ne riskira, ne profitira. Nije prošlo puno godina, i ova je goropadnica pronašla svog Petruccija. Svađali smo se k'o luđaci, nabrajali si grijehe i onda se mirili kao da jedno bez drugoga ne možemo. Bila sam grozna, ali me ipak ludo volio. Gospodin Shakespeare bio bi ponosan.

(Hm, da, obratite pažnju što vam dvanaestogodišnjaci gledaju u kinu.)

Uzela sam ovih dana u ruke knjigu Billa Brysona o Williamu Shakespearu (Planetopija, 2008.) i prisjetila se dana kad sam čeznula za velikim romantičnim gestama i zavidjela ženi kojoj je The Bard recitirao sonete pod prozorom. Istina jest, Shakespearu smo s vremenom pripisali toliko toga da nam se čini kao da sve o njemu znamo, ali Bryson nas razuvjerava - "...sve što znamo o Williamu Shakespearu svodi na nekoliko oskudnih činjenica: rođen je u Stratfordu na Avonu, gdje je imao obitelj, otišao je u London, postao glumac i pisac, vratio se u Stratford, napisao oporuku i umro." Je li uopće bio romantik, ili samo profesionalac, je li volio žene ili muškarce, zašto je napustio Anne Hathaway i svoje troje djece, čime se sve bavio u Londonu i zašto se uvijek iznova vraćao u rodni Stratford - samo su neka od pitanja koja muče svakog tko se ikad bavio književnošću. Svoje istraživanje, kao i mnogi prije njega, Bryson je započeo u Nacionalnom arhivu u Londonu, tražeći sudske spise koji bi sadržavali ijednu inačicu Shakespareovog imena i prisjećajući se znanstvenika koji su doslovno sišli s pameti u svojoj opsesiji Williamom Shakespearom. Budući da je jednako oduševljavao i komedijama, i povijesnim dramama, i poezijom i tragedijama, znanstvenici se stoljećima bave kontekstom u kojem je stvarao, brojeći svaku riječ koju je napisao, bilježeći svaki zarez (njegovi radovi sadrže 138.198 zareza, ako ste se pitali) - ne bi li saznali više o njemu kao osobi. Podatak da u katalogu British Library Shakespeare kao tema stoji 16.092 puta (dok se Christopher Marlowe, njegov glavni konkurent, kao autor pokazuje 455 puta) govori jasno o akademskoj opsesiji ovim književnikom.

Bryson svoju knjigu "Shakespeare" dijeli na poglavlja Rane godine 1564.-1585., Izgubljene godine 1585.-1592., U Londonu, Drame, Godine slave 1596.-1603., Vladavina kralja Jamesa 1603.-1616. i konačno, Smrt. Ako ne poznajtete Brysonov opus, moram istaknuti da je riječ o znatiželjniku koji dinamičnim i jednostavnim, pomalo ciničnim, stilom pisanja uspijeva dočarati prljavu elizabetinsku svakodnevicu čak i čitateljima 21. stoljeća - a njegovo pisanje djeluje čak i utješno, survivorski, budući da uključuje zatvaranja kazališta i taverni uslijed pandemije kuge.

William Shakespeare rodio se usred šesnaestog stoljeća, kad je englesko društvo prelazilo iz katoličkog u protestantsko, kad je narod muku mučio s tuberkulozom, dizenterijom, raznim groznicama, i, last but not least - kugom. Kako su boleštine, glad, sukobi katolika i protestanata i restriktivni i krajnje okrutni kraljičini zakoni doveli do procvata kazališta u Londonu, nikad neće biti u potpunosti jasno, ali bilo je to zlatno doba dasaka koje život znače, a Curtain, Fortune, Rose i Theater samo su neka od najpoznatijih. Napisane drame pripadale su družini koja je bila zadužena za njeno postavljanje, a ne dramatičaru, a mogle su se izvoditi samo uz žig Master of the Revel koji je izdavao dopuštenje u ime kraljice. Shakespeare je bio član družine zvane Komornikovi glumci (zajedno su osnovali poznati Globe) i većinu života bio je i glumac, i pisac, i redatelj i živio je užurbanim životom u smrdljivom i opasnom Londonu - netko je morao prilagoditi i "posuditi" sve te drame od drugih poznatih i nepoznatih autora ("Shakespeare je divno pričao priče ako ih je netko drugi ispričao prije njega."), skovati 2035 novih riječi i proizvesti "približno jednu desetinu svih najcitiranijih jezičnih postava napisanih ili izgovorenih u engleskom jeziku od njegova nastanka".

Ova knjiga Billa Brysona sažeto je i pitko, ali edukativno štivo koje izdvaja najvećeg dramatičara svih vremena iz njegove pisane ostavštine, obrazlaže zavjere, ruši mitove i pogrešne prdmnijeve o njemu i daje nam dojam da je Shakespeare bio samo čovjek od krvi i mesa koji je bio strastveni ljubitelj engleskog jezika. Igrao se s jezikom kao malo njih prije njega, i zasigurno kao nitko poslije njega - to je nedvojbeno, a sve ostalo samo su nagađanja i wishful thinking.

"Često se kaže da je ono što Shakespeara izdvaja njegova sposobnost da prikaže djelovanje duše i tako dalje, i on to, dakako, radi izuzetno, ali ono što zaista karakterizira njegov rad - svaki njegov dio, u poemama i dramama, čak i u posvetama, kroz sve faze njegove karijere - sposobnost je da pozitivno i vidljivo cijeni hipnotičku moć jezika."

Zato, u spomen na pjesnika nad pjesnicima, ove godine za Valentinovo zaboravite nakit, parfeme i seksi donje rublje (cvijeće nemojte zaboraviti - cvijeće nikad neće biti passe) - ako želite učiniti nešto posebno za svog partnera, usporedite ga s ljetnim danom, napišite mu sonet u jampskom pentametru, poklonite knjigu Billa Brysona (web cijena: 35,10 kn), rasplešite se uz soundtrack "Deset razloga zašto te mrzim" (dušu dalo za romantične buntovnice u krizi srednjih godina), ispecite kokice i pogledajte "Zaljubljeni Shakespeare" (savršeno pristaje uz knjigu Billa Brysona!) ili provedite večer u kazalištu uz "Romeo + Juliet" (devedesete su voljele Shakespeara) - romantika zajamčena.