Preskoči na glavni sadržaj

Baš sam prekardashila!

Mislim da je presudio online shopping odjeće i uporno nepronalaženje odgovarajuće veličine koje bi neizbježno vodilo k beskrajnim susretima s GLS dostavljačima koji bi bili zaduženi za vraćanje neželjenih artikala. Ne, možda je presudilo to što sam to jutro ušla u raskrižje, a na semaforu se upalilo crveno svjetlo. Možda bih to kasnije potpuno smetnula s uma da mi već kod sljedećeg semafora nije prišao ljutiti biciklist s dreadlocksima i dokrajčio me: "Prošla si na crveno, kravo!" Rekla sam mu, zbunjeno i pomalo hladno: "Dobro." Inače nisam vozač koji ugrožava druge u prometu, nisam se ponašala drsko - samo sam bila zadubljena u svoje misli. Bio je to jedan od onih dana kad se čovjek osjeća loše u svojoj koži bez očita razloga (dođe to svakih 28 dana), kao da je tog jutra teži nego dan prije. Znate kako ljudi impulzivno mijenjaju frizuru ili daju napraviti tetovažu kad ih stisne žuta minuta? Ja naručim dostavu knjiga, a celebrity autobigrafije su mi guilty pleasure. Učinila sam to i tog jutra, prije mjesec dana, odmah nakon što sam parkirala auto i fino se isplakala, k'o krava.

Iako kilogramima nisam opsjednuta na dnevnoj bazi, bilo je trenutaka u životu kad bih čvrsto vjerovala da bi u mom životu sve bilo pod kontrolom, samo kad bih mogla ne debljati se. Ipak, nikad ništa po tom pitanju nisam poduzimala - ali voljela sam uvijek gledati emisije u kojima drugi mršave. I tog jutra, prije učina prometnog prekršaja, gledala sam uz kavu emisiju Revenge body by Khloe Kardashian - ničega nije bilo na televiziji - i dala se isprovocirati, pa sam u trenutku slabosti naručila Strong looks better naked, knjižicu iz 2015. u kojoj je Khloe čvrsto stala iza teze da čovjek može naučiti biti snažniji - imati snažnije tijelo, um i dušu - a da je svo troje jednako bitno za zdravlje čovjeka. Moram priznati, bježim od brige o tijelu kao vrag od tamjana. Uvijek sam se plašila taštine pa sam otišla u drugu krajnost - svoje sam tijelo zadnjih godina zanemarivala, dok sam na izgradnji uma i duha ustrajno radila, bez obzira na obveze koje bi me opterećivale. Sada, kad mi je tijelo izmučeno trudnoćama, nakupljenim kilogramima i godinama, a fitness mi je strani pojam, bilo mi je zanimljivo čitati Khloine mudrolije o tome kako joj je teretana spasila život u najtežim trenucima u životu. Teško mi je zamisliti taj lifestyle, ali žena tvrdi da se obožava znojiti i savjetuje svakome da s vježbanjem počne pomalo - odlaskom treneru dva puta tjedno, a potom i svaki dan. "Slow and steady wins the race," kune se ova Kardashianka koja se kraj svojih sestara uvijek osjećala nedovoljno lijepom. Nisam mislila da ću ikada čitati knjigu s rečenicama tipa "While I do spend a lot of time on my butt, I also pay a lot of attention to my arms..," ali za sve postoji prvi put. Iako moja guza nikad nije predmet mojih razmišljanja, u nekim sam se izjavama ipak prepoznala. Khloe tvrdi da je bila mindless eater, a da je počela misliti o svom tijelu kao o hramu tek kad je počela vježbati. Spontano i bez ikakvog plana, učinila sam i ja nešto za zdravlje svog tijela - obratila sam pažnju na njega.  Počela sam paziti - ne što - nego kada jedem jer je moj osnovni problem što sam mindless eater at night, znate, kad djeca odu na spavanje. Nakon mjesec dana bez noćnog grickanja, mogu reći da sam izgubila 65 dekagrama, a i sestra mi je rekla da u mraku izgledam mršavije (high praise!). Možda vaga nije pravi pokazatelj,  ali ponovno sam u funkciju stavila hlače koje su stajale u ormaru za otpis i iznenađujuće je dobar osjećaj činiti dobro svom tijelu. Čak sam i bicikl kupila, ali od teretana ću i dalje bježati. Khloe kaže da će onaj tko želi vježbati naći vremena, a onaj koji ne želi će naći izliku. OK, bit će da stvarno ne želim vježbati.


Iako mi se prvi dio knjige svidio i ponukao me da malo razmislim o svom iscrpljenom tijelu, drugi dio - onaj o umu i duši - nisam još imala želuca prožvakati do kraja. Oprostila bih joj i Buddine citate i ostale klišeje, ali kad je počela propagirati zakon privlačenja, pa još, k tome, izjavila da si čovjek ne smije dopustiti whining i wallowing, oči su me zaboljele od kolutanja. U pokušaju da uvjeri čitatelja da je nurturing person, ali da pršti od samopouzdanja i nikada problemima ne dopušta da preuzmu kontrolu, kao što to često čine njeni prijatelji i članovi obitelji, Khloe mi se učinila nevjerojatno neiskrenom, i požalila sam za sićom koju sam dala za knjigu koja je, inače, bestseler New York Timesa. Amerika je doista obećana zemlja jer, ako je ova knjiga bestseler, onda su američki kriteriji za dobro štivo niži od moje malenkosti. Znam, ne bih trebala suditi, i ja sam dio bestselerske publike, ali branim se PMS-ovskom neubrojivošću.

Da zaključim - ponekad nam inspiracija dolazi najčudnijim kanalima, a ono što mi se svidjelo u Strong looks better naked (naslov mi se nije svidio) jest Khloeino uvjerenje da svatko mora naći svoj način brige o sebi, da valja krenuti malim koracima i postavit si ostvarive ciljeve - ono što je funkcioniralo kod nje možda kod drugoga neće. Ja ću nadodati i da valja biti umjeren - s taštinom, s vježbanjem, s hranom, s gledanjem emisija o mršavljenju, i, dakako, posebno oprezan treba biti sa čitanjem šund celebrity literature.

"I was worried about my so-called five-year plan, because I didn't have one. But now I realize that I actually thrive on chaos. I think all Kardashians do. We like drama because it's like a shot of adrenaline. We like problems because suddenly we have another opportunity to find a smart solution. I think this is amuch healthier way to approach daily life. You can and should try to impose order on your life but you shouldn't freak out when the unexpected happens. People who are obssesed with control are the ones to lose control when something doesn't go their way."

Primjedbe

  1. Fali mi stari dizajn, baš je bio dobar, i ono sve sa strane što voliš pa onda skužim svaki put koliko imamo zajedničkog :'(
    Reakcija na tipa u dreadlocksima je sooo me, suosjećam...
    Što se odnosa prema tijelu tiče, mogu se djelomično poistovjetiti s tobom, prije 7-8 godina sam izgubila kg koje sam vjerno skupila na faksu i tih 10-ak kg manje mi je baš dobro došlo. Nisam radila revolucije, već malo pomalo isključivala ono što mi nije činilo dobro, npr. hrana nakon 18h, nedoručkovanje, previše voća, itd. Za tjelesnu aktivnost nisam, ali zato hodam i tada sam krenula voziti bic. Reakcija ljudi je još par godina nakon toga bila, wow, kako si smršavila, baš ti je dobro, nemoj samo previše, ajd dobro, sad stani, itd.
    Trenutno sam u nekoj fazi kad bih trebala manje jesti, ali sve mi je finije kako starim, mada imam sreću pa nisam fan slatkog, to me izvlači. Ali i ova vikend događanja i slavlja (znaš kako je u našim godinama, te fiš te čobanac te roštilj te bezveze) me lagano tiskaju, morat ću intenzivirati šetanje asap. U biti sam zadnjih godina počela baš promišljati o hranu, špricanoj nešpricanoj, o šećeru tihom ubojici, prirodne masti sam prigrlila, itd. Trudim se jesti dobro, često uspijevam, ponekad ne.
    Eto ti ga priča :)

    P.S. ne mogu vjerovati da si kupila ovu knjigu

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hahahahaha ni ja ne mogu vjerovati :D :D

      P.S. Ima još onog sa strane djelomično, samo je skriveno ;)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Deset tisuća koraka

U posljednjih mjesec dana provela sam sate u kojekakvim čekaonicama. U njima sam viđala roditelje koji skrolaju po mobitelu dok im njihova djeca, koju su doveli k liječniku, vire iza ramena. Sretala sam nepristojne ljude koji bolničkim tehničarima spominju matere i ostalu rodbinu, očekujući od svoje djece, koja još uvijek vire preko njihovih ramena, da poštuju starije. Pogled mi se lijepio na izblijedjele natpise "Molimo držite razmak 2 metra" i "Potrebno je naručiti se". Čekajući, ponovno sam uviđala sve što ne valja s ovim svijetom.  Pročitavši "Lucy kraj mora", roman koji uvelike govori o pandemiji Covida iz 2020, oko mi je pobjeglo na roman "Deset tisuća koraka" Danijele Crljen, koji sam donijela s Interlibera, ni ne sluteći što krije među koricama (iako nisam čitala "Strah od kupine", njezini dnevnički zapisi zvali su me). Danijelin roman počela sam čitati na godišnjicu pogibije mog najboljeg prijatelja - na dan kad je svijet prvi...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Na tragu Agathe Christie: američka Agatha Christie

Na vratima stana susrećem susjedu Višnju. Pozdravljamo se dok zaključavamo vrata svojih domova, a susjeda primjećuje da za sobom vučem vreću smeća koju namjeravam baciti u kantu u podrumu zgrade.  "Svi iznosimo ujutro, i ja sam jutros odnijela", kimne glavom prema vreći.  "Ma da, lijena sam pa mi se navečer nikad ne da", opravdavam se. "Ne valja iznositi smeće navečer." "Mislite, zbog žohara, u podrumu?" nervozno se pretvaram u stand up komičara.  "Ne znam ja, tako kažu - kad padne mrak, ne valja iznositi smeće iz kuće", zlokobno doda Višnja, a ja stanem razrogačenih očiju. Vreća smeća klizne mi iz ruke.  Ne zna Višnja da u priprostom praznovjerju ja razabirem riječi gospođe Dudley Shirley Jackson ("i n the night, in the dark "), a da sam dodatno napeta jer ovih dana čitam "Prizor neviđeni" Mary Roberts Rinehart. "Ne volim napuštene kuće. Čak i po dnevnoj svjetlosti imaju na mene čudan utjecaj. Čini se da su u ...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...